Svemirska plesačica

ponedjeljak, 13.03.2006.

i opet je isto ono prvo....obično jadno, malo drvo...

i lije na uglu mjesec, iako ne za sad pun, svjetlost plavkasto žutu...
na debelo blato kraj, za sad nedovršene ograde, i dvije tri cigle na putu...
i uvijek ista sirotinja uđe, ja jelte:),
u njegovu svjetlost iz kuće,
i sa licem na kojem su samo brige,
izdimi do kraja ono malo popa ča je ostalo...


i sprema se uskoro za:

a jedne večeri nekoga nema, a moro bi doć....
i mjesec svijetli u tami,
i gle ti to, već je duboka noć...


a naivka stara, ča bi drugo ostala...
ki je vjerovala u dobronamjernost ljudi...
ponavlja lekciju mračnu,
ispočetka kroči malim koracima,
ka da su joj cipele suviše rabljene...



dakle bilanca još jednom:
opustila fax jebo joj niko nije pomoga...
otac (ki tvrdi da nije biološki, i ki tvrdi da me glede i unatoč tome voli...a laže majke mi ka pas...) pomogo da nađe posao kod starog prijatelja....

i lud posa bi to....ništa se nije radilo i samo se čekalo da uleti lova...
al sve ludo završi tako...i tako bi s ovim poslom...ka najprije prepravljala danonoćno račune ne bi li se sve poklapalo i štimalo...jerbo je zauzvrat obećano onih paaaaar milja kuna duga još od 12 miseca...
i kasnije...iako je odavno znala (op.a. jebem ti ja svoju providnost i sve ono šta mi intuicija ka govori, i suptilnost i ine oblike komuniciranja samog sa sobom, ki mi dovraga nisu ni najmanje koristili, nego me doveli u još veću zbunjolu neg i inače, i napravili mi raspašoj na svim razinama.....i zašto me dovraga niko nije pripremio na ovakve stvari --->SVI VI KI STE RODITELJI UČITE DICU TOME !!!!----)...kasnije priča s poslom dobi fin i uređen završetak: "a koji ti ono sve papiri trebaju za odjevu?" ili drugim riječima....dušica draga nemamo novca da bi ti za sad isplatili plaće/u....:))))


jednostavno je jako...zapravo:

vjerujem ljudima....i više puta ako je potrebno....
i nemam onaj kliker za zloču i zlobu drugih...
postavljam se za sebe u granicama onoga što ne povređuje druge...
drugim rječima....
jednostavno sam predobra da bi to bila istina:))))))))))

i koliko god pametna bila,
ah ja dobra vila,
zajebem fantomski uvik,
a koga drugog do li sebe samu....

da mudrujem još malce....
po načelima i principima okoline....
ni mene ona naplata duga ne gine...
ča sam davno okoristit htjela
(no naivnost mi moju prostit valjda znaju mnogi)
i ča sam davno davno, uvidjela...

ma kakva ljubav,
tako dugo dok uvjetovana nije,
slast prepuštanja uvik je vodila ekstazi...
a ujutro, par spolnih boleština kasnije, ili jednostavno kad je sve gotovo,
od ljubavi ni traga ni glasa...

ni crtica iz života čak....


a jedna crtica dobro bi mi došla....
crtica više na računu ponajprije....
crtica više u bilo kojem aspektu života općenito...
crtica više da se urokam bar na 20 minuta...
crtica više da već jednom prođem i kroz to, jerbo mi je pun šešir čekanja na stvari da se dogode, dođu, krenu, pomaknu, riješe, nestanu s vidokruga.....

što bi se desilo da vam kažem kako već sad znam kakve me stvari očekuju unaprijed?
lako je predvidjet jel?


"Daughter"

you guys ready...
alone...listless...breakfast table in an otherwise empty room
young girl...violence...center of her own attention
mother reads aloud, child tries to understand it
tries to make her proud
the shades go down, it's in her head
painted room...can't deny there's something wrong...
don't call me daughter, not fit to
the picture kept will remind me
don't call me daughter, not fit to
the picture kept will remind me
don't call me...
she holds the hand that holds her down
she will...rise above...
don't call me daughter, not fit to
the picture kept will remind me
don't call me daughter, not fit to be
the picture kept will remind me
don't call me...
don't call me daughter, not fit to
the picture kept will remind me
don't call me daughter, not fit to be
the picture kept will remind me
don't call me...
the shades go down
the shades go down
the shades go, go, go...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv