Svemirska plesačica

četvrtak, 26.01.2006.

.smrznute cjevi vodovoda ili kako nisam jučer došla na posao.

jučerašnji dan ostat će u sjećanju mom po tome što roštiljah, od ranog jutra ili ti ga od 8 ipo ujutro po našem vremenu, novinskim papirom i kartonom vodovodne cjevi ki ih mraz oladija pod ništicu pa ih smrzo...sva smrznuta također, roštiljah tako satima u izmjeni sa majkom mojom cjevi jel i pjevah sunce piči mi roštiljamo, jer mi se baš činila prigodna tematska pjesma u tom trenu, jerbo mi se nije stvarno dalo slušati majčino zanovjetanje i psovke usmjerene ka ocu mom, koji je zaboravio još prije nego je zima došla srediti te fakin cjevi i omotat ih kudeljom i staklenom vunom....mislim ko sam ja da sad nekog osuđujem...
em sam neodgovorna često prema sebi (ni nokte si ne režem više jer mi se ne da pa ih puštam da rastu, ni kosu jer je cifra kod frizera ful visoka za ono što bi se meni dopalo nositi na glavi, a bome nit voskam bikini zonu jer je u kupaoni toliko hladno da jednostavno ne želim provoditi sekundu dulje ondje nego što trebam)...
em perem zube samo 2x dnevno...
no i to je to u biti...a ja se zatjerala sad da nabrajam što sve ne radim....eh ofca....još uvijek....
no i onda kad sam završila s roštiljanjem malo sam se očedila i zapičila na posao...al prije toga sam išla na kavu (da kavu) da dođem malo k sebi i tu je počeo zajeb...
uletio u birtiju frend kojeg dvije godine ne vidjeh....nije sad da je to ne znam kakav naj naj frend ali svojevremeno mi je bio baš drag i družili smo se malo....
pa smo naravno povodom susreta morali izrakijati brdo travarice (jer je to zdravo kad je vani zima i kad virusi partijaju po zraku u masovnim skupinama)...i splavit sve s pivom...i nekako se nisam javila šefu u jednom trenu na telefon i odlučih u tom istom trenu da mi se danas baš nekako niti ne ide na posao...no svakom veselju dođe kraj...pa i našem isto tako...rastali se (ili bolje rečeno izletjela sam iz birtije, kad me Maus zvao da je on tu i tu, jer sam odlučila u tom trenu da i ja želim biti tu i tu gdje je on) i ja se zapičih letećim korakom u njegovom smjeru...da ga grlim i ljubim....
i onda smo tražili trgovinu s voćem jer obećah majci donjeti banane i naranče...a trgovine sve negdje daleko daleko...al smo zato kupili za 9 kn tri paketa čaja na sniženju i isto za 9 kn jednu čokoladicu koju sam hvastala samo trenutak pošto me na kraju dopala samo jedna kockica...
no da ne duljim...voće nismo kupili, mjesto mene uradiše to moje koleginjice (boy&boy) dok smo nas dvoje ostali u stanu kuhajući juhicu s knedlima (samo u mojoj mašti) dok smo nas dvoje dakle ostali u stanu i čekali da se oni vrate iz trgovine na drugom kraju grada...
ono što se dešavalo u vrijeme između odlaska b&b i povratka neka za sad ostane moja mala tajna....al mogu reć još samo to da je u tom stanu od b&b-a tak jako hladno da bilo kakvo skidanje jakne ili kape ili šala ne dolazi u obzir....

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv