|
Polusezona 08:
Završile su sve utakmice HNL-a, te Hrvatskog nogometnog kupa, novi/stari prvak je Naš Dinamo, koji već treću godinu zaredom suvereno vlada bez premca na domaćim travnjacima. Uvijek sam govorio da obožavam ovaj naš HNL, da kolko god jadan bio, kolko ga god ljudi obezvrijedili svojim komentarima, ali to je moj HNL, to je Naša liga. U zadnjih 8,9 godina koliko pohađam utakmice voljenog kluba, mislim da je ovo prva sezona gdje se kod običnih navijača tzv. simpatizera totalno izgubio interes za domaće prvenstvo, što godine odmiču stvari neidu na bolje, time je problematika nam domaćeg nogometa na visokom nivou, te ide ka vrhuncu sramote, od nezanimljivosti u prvenstvu gdje je Dinamo toliko nadmoćan nad ostalima da je to smiješno, da su ostali članovi lige prvoligaši, gdje jedan veliki Hajduk se mora sramotit po Čakovcima i ostalim pašnjacima, lopova u nacionalnom savezu načelu s Zmajem od Bosne Markovićem koji samo je pitanje do kolko duboke propasti će dovesti naš nogomet, do mafije koja vlada Hajdukom i ostalim klubovima, te na vrhuncu kralj showova naša našmrkana svinja (d42 copyright) Mamić Zdravko, sa svojim isto toliko poluretardiranim bratom, Pa od "bivšeg" Tanca aka Branko Ivanković za kog sam mislio da je pravi kada je napustio klub jer sam mislio da se ne želi jebat sa Zdravkecom, a onda kada nogu dobi Soldu, koji se pokazao kao pravi gospodin i stručnjak, ovaj se vrati, popljuvo je i sebi i nama u usta, Tanac i ti si govance. Soldo uno con noi. Onda propusti oko sigurnosti stadiona, koji imaju betonsku ogradu udaljenu 2,93 m od travnjaka, a da ne govorim to da sljedeće godine 12 prvoligaša igra na 8 stadiona, sve to utječe na razmišljanje prosječnog nogometnog zaljubljenika koji dvoji dali će doć u subotu na stadionu, ili će preko svog TV prijemnika pogledati susret. Ne, meni ne drži vodu teza, da je zbog lošeg komforta praznina na tribinama, jer prije 30, 20, 10, 5, 3 godine bili su lošiji uvijeti nego sada, pa su tribine ili bile pune, ili malo više od polupraznih...A kosa i sve dlake na tjelu mi se dignu kada čujem da su glavni problem toga svega navijači, koji jedini su tu, jedini i svaki put, bezuvjetnom ljubavlju vođeni, tisuće km putuju, samo da se glasno čuje VOLIM DINAMO, JER JE ŽIVOT MOJ... Istina koji put napravimo pizdariju, no takvi smo mi navijači diljem svijeta, vremena se mjenjaju, sve se mjenja, mi se mjenjamo, ali ovaj put ostaje naš i njegov, navijači su uvijek imali svoje faze, to se nije promijenilo niti će se promijeniti, danas je aktualno bit ultras, nekome je to fora, nekome je to život, ultra nije onaj koji kupi majcu ultras, ili takvu plavu dobije kao poklon (hehe) ultra je onaj koji to živi, inaće mi se jebe za to furanje, libo me tuki za modu, karirane kapice, fred perry tenisice, volim vidjet majcu dinamo, plavi dres, nekome je to japanski, meni nije i sam sam do prije 2,3 godine dolazio na tribinu u dresu, ultra je tu, aktualan je, sviđa mi se, otvorio mi je oči u nekim stvarima, citiram jednog forumaša: mahanje udarnim barjakom ti treba biti čast, mnogi su danas tu prolaznici, netko izgubi volju, ali zato ima nas, koji nikada nećemo utihnuti, ultra subotom NE, ultra 7 dana u tjednu o DA... Dakle dragi moji, ako netko shvaća točno problematiku naših/eg kluba onda smo to upravo mi, mnogi me pitaju ko je dao gol, a u 2/3 slučajeva moj odgovor je neznam, onda si dotični misle ti/vi uopće ne pratite igru/klub/nogomet,,, netko je negdje spomenuo da smo postali sami sebi svrha, to sigurno nije istina, jer može nas biti na tribini na velikim i malim tekmama 35 000, može nas biti 20 000, može nas biti 10 000, može nas biti 800, ali kada Dinamu neide, kada Dinamo da gol, kada Dinamo gradi gol, nešto dogodi u emociji pravog navijača, vjerujte mi da se u tom trenutku 200-300 naših pogleda susretnu na toj tribini, osjećaj koji te prati od prvog gostovanja, osjećaj brata sa tribine, leđa za leđa, u nama ima ljubavi više nego zamisliti možete...
B 1, B 2 i B 2.5. on tour:
Iako se i dalje držimo skupa, zar je drukčije moguće? (BLUE ALCOSI) su dobili početkom ove polusezone novu frakciju koja je zadužena za piti-jest-pit, špreha je počela nakon atomskog gostovanja u Bjelovaru za vrijeme plave noći, gdje provodimo nezaboravno ugodan izlet, na kojem nam se pridružuje član iz Bjelovara sa jako pristojnim stažem na tribini, te kaos može početi. Kako je bila zimska stanka, nakon još jednog euro posrtaja naših plavih, dosta se čekalo na novu tekmu, a dočekali smo paščad iz Maribora, na utakmici ili oko nje je moglo biti prilično zanimljivo, da nažalost naša "draga" Policija nije zatekla goste u prilično arsenaličnom raspoloženju, tako da su isti ispračeni ravno u stanice, a ostatak miroljubivih se skrasilo uz sam rub tribine na Hitrec - Kacijanu, dobro navijanje i veselje zbog napokon dočekane tekme grijale su nas u hladnim zimskim danima, ove polusezone u punom sastavu obišli smo pristojan broj gostovanja, a ovo ostalo na svakom nas se našlo ponekolko iz ekipe BA. Od ove polusezone valja napomenuti rođendan grupe na tekmi sa Cibalijom, koja usprkos svime i dalje glasna i ponosna, te uz jako lijepu koreografiju, pale se 22 baklje u ime 22 ponosne godine, te atmosfera kulminira sa pjesmom igrači odlaze, ponovilo se...Rijeka na Kantridi, kao što sam spomenuo prije par izvještaja ponudila je jako dobar derbi s obje strane, Armadina jako dobra prezentacija pyro showa, te naše gromoglasno navijanje tokom svih 90 min, koje je odjekivalo Kantridom, dovodimo Dinamo do nove pobjede, onda je usljedio dan koji nam stoji na čast, ponos i diku za sve Hrvatske navijače, mirni prosvijed u GRADU HEROJU VUKOVARU, domaće tekme na kojima nas nije bilo puno, više manje sve su dobro odrađene, te na kraju predzadnja tekma 32. kola, Hajduk - Dinamo koja od mojih 5 posjeta Splitu ostavila najbolji dojam, jako i gromoglasno navijanje uz neprestanu i neponovljivu zajebanciju na tribini uz hitove "Thomsona" iz Draškovićeve :D. Zadnje kolo HNL-a Dinamo ugoščuje Rijeku, što je ujedno i oproštaj modrog kapetana, od Maksimira, velika posjeta "kupljenih" navijača, napunila je 20 000 gledatelja na Maksimiru koji su se došli oprostiti od Luke Modrića, na tribini je bilo jako dobro, kao i na terenu, Dinamo je uništio Riječane, poslje tekme, isti oni igrači koji su na podosta tekmi igrorirali sjever, sada dolaze na njega slavit. Oproštaj od našeg Luke ostat će upamćen po brojnim emocijama, kako našim tako i njegovim, te uz pjesmu Sve za ljubav, opraštamo se od dečka, koji je uvijek bio borac, koji je često znao "ginut" na terenu, dečka kojem je Dinamo mnogo dao, koji nije pobjegao iz Dinama, vrati se jednom, kao što si obećao. Sreću mu neću zaželjet, jer ne pratim druge klubove, osim Dinama, ali zato samo puno zdravlja i dobrih partija. Inače i van tribine djelujemo kao Blubači, pijemo, zajebavamo se, lovimo komade, ma uglavnom uživamo. Početak EURA08' već se na velika vrata nagovještava, ludnica je zahvatila svaki grad, cijela europa bruji, sada su svi navijači, sada su navijači super, jeeeeeeeej, idemo klaunovi sa 15 šalova, ideju svi, svi imaju para, svi su Hrvatski navijači, katastrofa. Sezonu smo završili polaganjem vjenca našim palim prijateljima koji su položili živote za Našu Hrvatsku, podno zapada s porukom NIKADA ZABORAVLJENI!!!
ODRIĆEMO SE LJUBAVI, USPOMENA I TRADICIJE ZBOG TUĐE INVESTICIJE!
NEDAMO MAKSIMIR!
Ako za ikog ima dileme gdje će naš prvak igrati u budućnosti, za nas nema, Dinamo mora i može jedino ostat na lokaciji koja traje od 1912. koja njeguje tradiciju, ponos i čast, on nije samo stadion našeg kluba, Maksimirski stadion je sportski, kulturni i društveni spomenik grada Zagreba, svetište Dinamovih navijača, kako njih tako i nepokorena tvrđava Hrvatske nogometne reprezentacije. Na njemu je pisana povijest, tradicija i na njemu su se tisuće dinamovaca, bbb-a zaljubilo na prvi pogled u Dinamo i plavu boju. Svi trofeji našeg kluba vezani su za naš Maksimir, tu su padali Eintracht Frankfurt, Leeds 67', Crvena Zvezda, Partizan, Hajduk, Željezničar čuvene 82', Partizan 97', itd.
Maksimir je živi spomenik, podno zapada još je jedan spomenik, naš mural, naše malo svetište na kojima se svaki dan na isti datum od 13.5.90' dolazimo poklonit i sjetit se onih kojih nema, a koji su jedni od nas. Tu je od tog 13.5. nagovješten Domovinski obrambeni rat, među prvima su krenuli u njega stanovnici tog istog Maksimira, Njihov spomenik je naš spomenik, naš stav je da ga/se može ukloniti samo preko nas mrtvih. Ovo je naša bitka, nije prva, a nije sigurno ni zadnja, mi bitke ne gubimo, NEDAMO MAKSIMIR! Što se tiče početka radova, obnove/rušenja-izgradnja nove, nije bitno, lokacija je jedini Naš uvijet, MAKSIMIR! Uz nas su legende kluba, te svi ostali Dinamovci, zapamtite VRATILI SMO IME; MAKSIMIR NEDAMO!!!
|
