Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija - Pravi datiranje
nedjelja , 23.12.2018.Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija
Click here: Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija
Istraživanje koje je provela Agencija za elektroničke medije u suradnji s agencijom Ipsos Puls pokazalo je da gotovo polovica djece u dobi do 17 godina provodi oko tri sata dnevno gledajući televizijske sadržaje. Teorija socijalnog učenja opisuje kako modeli osim stvarnih osoba mogu biti i osobe, filmski i animirani likovi iz medija. HAKOM sustavno provodi edukaciju i informiranje korisnika o njihovim pravima, a sve u cilju podizanja visoke razine zaštite korisnika s posebnim naglaskom na zaštitu djece.
Portal namijenjen je informiranju i edukaciji roditelja, dječjih skrbnika i učitelja o medijskoj pismenosti, a pokrenuli su ga Agencija za elektroničke medije i UNICEF zajedno s partnerima — Akademijom dramske umjetnosti, Fakultetom političkih znanosti, Hrvatskim audioviziualnim centrom i Hrvatskim filmskim savezom te brojnim suradnicima. Usprkos najboljim željama, složenost života u suvremenim društvima i svakodnevna opterećenost drugim ulogama i odgovornostima otežava odgojnu ulogu roditelja. Koliko bi, po vama, djeca trebala provoditi vremena ispred ekrana kombinirano, dakle TV, mobitel, kompjuter, tablet?
Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija - I ove godine u Opatiji su okupilo oko tristo sudionika, predstavnika lokalnih i nacionalnih medija, te predstavnika relevantnih institucija i organizacija. Predškolsku i mlađu osnovnoškolsku djecu najviše straše likovi i događaji koji izgledaju i zvuče zastrašujuće npr.
Djeca i mladi žive i odrastaju okruženi brojnim medijima putem kojih dolaze u dodir s raznovrsnim medijskim sadržajima, informiraju se i komuniciraju. Mediji snažno utječu na društvena ponašanja, formiranje i prenošenje vrijednosti, oblikovanje životnih stilova, stavova i identiteta. U današnjem konvergentnom globalnom medijskom svijetu, svijetu beskonačne ponude stalno dostupnih raznovrsnih audio i audiovizualnih sadržaja, zaštita djece i adolescenata od potencijalno štetnih sadržaja sve je teža zadaća. Zakonskim i regulativnim odredbama može se pomoći i pridonijeti u zaštiti od neprimjerenih i potencijalno štetnih medijskih sadržaja mlađe djece, koja medijske sadržaje mahom koriste preko klasičnih elektroničkih medija i u društvu roditelja i staratelja. Međutim, brojna inozemna i domaća istraživanja ukazuju da djeca starija od dvanaest godina audiovizualne sadržaje znatno više koriste, najčešće bez ikakvog nadzora, preko drugih medijskih platformi koje su u blažem ili nikakvom regulativnom režimu. Stoga medijska pismenost, odnosno sposobnost kritičkog vrednovanja medijskih poruka, danas nije samo važna, već je možda i ključna pismenost i vještina za razvoj i odrastanje djece u medijski posredovanom svijetu. Edukacija i podizanje razine medijske pismenosti i djece i roditelja najbolji su način za zaštitu maloljetnika od potencijalno štetnih medijskih sadržaja. Agencija za elektroničke medije kontinuirano radi na promicanju važnosti medijske pismenosti te se ovaj dokument može gledati i kao dio tih napora. Preporuke donosi Vijeće za elektroničke medije i radi provedbe Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima, kako bi ponajprije pomoglo svim adresatima Pravilnika pružatelji medijskih usluga televizije, radija, usluga na zahtjev i elektroničkih publikacija u ispunjavanju propisanih obveza. S obzirom na takav položaj u regulativnom sustavu, a uvažavajući i njihov sadržaj, ulogu i adresate, pojmovi i izrazi koji su korišteni u ovom tekstu imaju uvijek kada je to primjenjivo ono značenje koje im daju Zakon o elektroničkim medijima, Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama AVMSD , odnosno koriste se u svom standardnom značenju u medijskom pravu. U ovom dokumentu nisu razrađivane smjernice za kategorizaciju sadržaja s elementima koji su Zakonom o elektroničkim medijima ionako zabranjeni za emitiranje, poput poticanja, pogodovanja i širenja mržnje ili diskriminacije po bilo kojoj osnovi te veličanja ideja totalitarnih režima, kao i objavljivanje pornografije ili priloga koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka, jer se takvi medijski sadržaji prosuđuju prema zakonskim odredbama koje vrijede za takvu vrstu sadržaja. Odgovornost za emitirani program kao i za klasifikaciju audio i audiovizualnih sadržaja imaju pružatelji medijskih usluga, koji su obavezni prije emitiranja sami provjeriti sve sadržaje i klasificirati ih na odgovarajući način, a u skladu s odredbama Zakona o elektroničkim medijima, Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima te korištenjem smjernica ovih Preporuka, koje bi im trebale pomoći u radu. Također, Preporuke bi trebale pomoći i roditeljima u odabiru primjerenog audiovizualnog sadržaja i medijskom obrazovanju njihove djece, kao i sudionicima u obrazovnom procesu u kreiranju nastave i obrazovnih sadržaja i alata. U samom početku dokument donosi načela i pregled znanstvenih spoznaja na temelju kojih je nastao. Premda se Konvencijom o pravima djeteta dijete određuje kao osoba mlađa od 18 godina, velike razvojne razlike između pojedinih dobi zahtijevaju razlikovanje djece do 12 godina ili do puberteta i adolescenata od 12 do 18 godina. Kod izrade ovih Preporuka usmjerili smo se na nekoliko razvojnih razdoblja: rano djetinjstvo ili predškolska dob od treće do šeste godine , srednje djetinjstvo od sedme do jedanaeste , rana adolescencija 12 - 14 i kasna adolescencija 15 — 18. Ovaj dokument može poslužiti ne samo kao koristan savjetodavan priručnik već i kao poticaj za daljnje rasprave, u kojima bi sudjelovali svi zainteresirani, od roditelja do medijskih djelatnika. Takve razgovore, radije nego unaprijed formulirane sudove i gotova rješenja, držimo nužnim kako bismo djeci i mladima pomogli da postanu odgovorni građani u sve više medijski i tehnički posredovanom i globaliziranom svijetu. Dokument polazi od obveze uređenih društava da djeci i adolescentima osiguraju uvjete u kojima će oni moći ostvariti sve svoje potencijale. Uloga institucija je na sustavan način pomagati roditeljima i drugima koji skrbe o djeci u njihovim svakodnevnim naporima da djeci i mladim ljudima omoguće što sigurniju, poticajniju i zdraviju razvojnu okolinu. Imajući u vidu kako danas tu razvojnu okolinu u velikoj mjeri oblikuju elektronički mediji, nužno je kontinuirano praćenje i analiza primjerenosti medijskih sadržaja kojima su djeca izložena. Temeljni cilj ovog dokumenta je pružiti preporuke za oblikovanje, kategorizaciju i uporabu medijskih sadržaja kako bi se osigurala što kvalitetnija razvojna okolina djece i adolescenata koji odrastaju u Hrvatskoj. Djeca i mladi ljudi nisu puki konzumenti medijskih poruka ili odgojni objekti, već subjekti koji aktivno biraju medijske sadržaje te njihovim prenošenjem i interpretacijom kreiraju nove poruke. Stoga je poticanje kritičkog promišljanja medijskih slika života i svijeta kod djece i adolescenata barem jednako važno kao i zalaganje za minimiziranje i eliminaciju neprimjerenih medijskih sadržaja. Nužan preduvjet za stvaranje samostalne i individualne kritičke pozicije djece i adolescenata upravo je razvoj medijske pismenosti, vještine i alata koji omogućuju shvaćanje i analizu medijskih poruka, odnosno smanjuju rizik nekritičkog preuzimanja sadržaja društveno upitnih vrijednosti. Umijeće - kako kritički čitati i interpretirati medijske poruke — danas je prvenstveno potrebno roditeljima i odgajateljima, kako bi djeci i mladima pomogli u razvijanju otvorenog, aktivnog i kritičkog stava prema medijima i medijskim sadržajima. Jačanje medijske pismenosti potrebno je i samim medijskim djelatnicima, urednicima i novinarima, za samoosnaživanje vlastitog profesionalnog položaja, posebice u kontekstu snažne tržišne utakmice kojoj su danas izloženi mediji te za lakše prepoznavanje vlastite društvene važnosti i odgovornosti, a time i golemog utjecaja koji medijski proizvodi imaju na djecu i mlade, ali i na cijelo društvo. Roditelji su primarni i najvažniji odgajatelji svoje djece. Usprkos najboljim željama, složenost života u suvremenim društvima i svakodnevna opterećenost drugim ulogama i odgovornostima otežava odgojnu ulogu roditelja. Komunikacija djece i adolescenata s odraslima dobrim je dijelom zamijenjena korištenjem medijskih sadržaja na različitim platformama i raspravama s vršnjacima na društvenim mrežama, vrlo često bez kritičkog uvida roditelja. Sve veća i lakša dostupnost raznorodnih informacija i sadržaja među djecom i mladima otvara dodatne dileme oko kojih se mnogi roditelji imaju potrebu konzultirati sa stručnjacima. S druge strane, djeca i mladi imaju pravo na pristup informacijama i audiovizualnim medijskim djelima koje će im na prikladan i razvojno primjeren način prikazati svijet i različite aspekte vlastitog razvoja. Imajući sve to u vidu, ovaj dokument nastoji pomoći roditeljima, skrbnicima te profesionalnim odgajateljima u brizi za djecu i maloljetnike u svijetu koji se sve brže mijenja, oblikujući pritom nove prilike i rizike. Specifične preporuke navedene u tekstu, temeljene na dostupnim znanstvenim uvidima, valja ponajviše shvatiti kao smjernice za promišljanje o optimalnoj roditeljskoj brizi i podršci u medijskom odrastanju njihove djece, odnosno korištenju i razumijevanju medijskih sadržaja. Kvalitetna komunikacija, uzajamno povjerenje, dogovor oko pravila i prisan odnos djece i roditelja najbolji su zaštitni čimbenici od mnogih pa tako i medijskih nepovoljnih utjecaja na dječji razvoj. Povećana dostupnost medijskih sadržaja kroz brojne nove platforme i društvene mreže, čini elektroničke medije sveprisutnima u životu djece i adolescenata. Stoga se povećava i odgovornost medijskih djelatnika te istodobno usložnjava donošenje odluka koje mogu utjecati na razvoj, zdravlje i dobrobit djece i adolescenata. Upravo je odgovornost medija za vlastitu društvenu ulogu česta tema kritičkih osvrta u kojima se mediji kritiziraju da djeci i adolescentima, kao poželjne vrijednosti prenose nasilno ponašanje, materijalizam, predrasude, da potiču stereotipe i nameću ideale ljepote umjesto poticanja radoznalosti, otvorenosti i želje za znanjem. Imajući u vidu potencijalnu napetost između komercijalnih i društveno vrijednih projekata ili sadržaja, koju nije uvijek moguće izbjeći, vjerujemo da medijskim djelatnicima mogu biti od koristi ovdje navedene preporuke i kriteriji vezani za donošenje odluka o programima i sadržajima koji mogu biti potencijalno štetni, poglavito kada je riječ o maloljetnim osobama. Medijski djelatnici trebaju biti svjesni svoje velike društvene odgovornosti te svojim radom pridonositi društvenoj dobrobiti. S obzirom na regulativni kontekst ovih Preporuka, one se najvećim dijelom bave potencijalno štetnim medijskim učincima. Pri tome ne zaboravljamo pozitivnu ulogu elektroničkih medija i njihov značaj u obrazovanju, odgoju, kulturi, umjetnosti i razvoju samog društva. Od svojih je početaka medij filma korišten za društveno korisne svrhe, kao što je obrazovanje i informiranje, a ubrzo je nakon svog nastanka prepoznat i kao dio sustava umjetnosti, usporediv s glazbom, kazalištem ili književnošću. Stoga se film veoma brzo pridružio pisanom i ostalim starijim medijima komunikacije u zadovoljavanju temeljnih čovjekovih potreba, zbog kojih se kultura i posreduje medijima. Daljnjim razvojem audiovizualnih umjetnosti — televizije, videa, a potom i digitalnih medija, prostor društvenog djelovanja pokretnih slika postao je još širi i važniji. Zbog toga medijski djelatnici trebaju poštovati i procjenjivati i posebne karakteristike i umjetnički učinak i utjecaj filmova i drugih audiovizualnih djela nastalih na različitim tehnološkim platformama. Pokretne slike od iznimne su važnosti za formiranje opće kulture i popularne i visoke , a film, kao i televizijske dramske serije i ostali oblici audiovizualnog izražavanja i danas imaju posebno mjesto, djelujući i kroz razne komunikacijske kanale. Peterson, 2013, Škrabalo, 1998, Majcen, 2001. Znanstvena istraživanja pokazuju da elektronički mediji utječu na mnoge aspekte dječjeg razvoja i funkcioniranja i da taj utjecaj može biti poticajan, ali i štetan. Utjecaj medija odvija se na dva načina: izravno - djelovanjem na djecu kao korisnike i primatelje medijskih sadržaja i neizravno — djelovanjem na osobe koje su značajne za djecu te na društveno i kulturno okružje u kojem dijete živi. Snaga djelovanja medija na djecu i mlade ovisi o medijskim sadržajima koje dijete koristi, o području psihofizičkog razvoja djeteta kao i o stupnju toga razvoja, ali i o brojnim drugim čimbenicima koji mogu ublažiti ili pojačati negativno ili pozitivno djelovanje medijskih sadržaja. Učinci medijskih sadržaja ovise o interakciji brojnih dječjih osobina i karakteristika npr. Znanstvena istraživanja medijskih utjecaja na djecu vrlo su brojna, no većina njih su korelacijska istraživanja provedena u točno određenom vremenskom razdoblju te stoga njihove rezultate treba uzimati s oprezom. Rastući broj istraživanja u kojima se skupina djece ili adolescenata prati određeno vrijeme tzv. Učinak medija nije jednak na sve mlade gledatelje jer postoje čimbenici koji pojačavaju ili smanjuju njihov utjecaj, odnosno koji ga moderiraju. Tako, primjerice, gledanje nekih sadržaja može negativno djelovati na dijete mlađe dobi, dječake i djecu određenih karakteristika i iz određene društvene okoline, dok na drugu djecu isti ti sadržaji ne moraju imati negativan utjecaj. Pri razmatranju utjecaja medija na djecu trebamo uzeti u obzir razvojne osobine djeteta, svrhu i obilježja medijskih sadržaja kojem je dijete izloženo i djetetovo društveno i obiteljsko okružje. Ovdje ćemo navesti primjere nekih čimbenika iz prve i treće skupine, dok će kasnije biti riječ o karakteristikama medijskih sadržaja koji mogu mijenjati snagu njihovih utjecaja po djecu i mlade. Glavni čimbenik djetetovih karakteristika je njegova dob koja okvirno pokazuje djetetov stupanj psihofizičkog razvoja okvirno jer nisu sva djeca iste dobi jednako razvijena. Naime, djeca različite dobi, odnosno razvojnog stupnja, na različit način interpretiraju i doživljavaju svijet oko sebe pa tako i medijske sadržaje. Tako, primjerice, nasilni medijski sadržaji mogu imati najveći negativan učinak na djecu predškolske dobi, jer ona još uvijek uče kako upravljati svojim osjećajima i ponašanjem, a također i teže razlikuju stvarnost od fikcije. Starija su djeca otpornija na takve sadržaje jer su već usvojila određene vještine upravljanja vlastitim ponašanjem kao i društvene norme koje pritom treba poštivati. Neka istraživanja pokazuju kako spol djeteta može utjecati na učinke medija, dok druga to ne potvrđuju. Tako je, primjerice, utvrđeno kako pojačana izloženost nasilju u medijima tijekom djetinjstva može potencijalno utjecati na neizravnu agresivnost kod žena u odrasloj dobi vrijeđanje, isključivanje iz društva, ogovaranje i sl. Međutim, isto je tako utvrđeno da prosječna veličina, odnosno snaga, učinka medija na djecu različitog spola uglavnom nije različita. Od ostalih dječjih karakteristika ispitivane su i različite dječje osobine i sposobnosti koje im omogućuju da mijenjaju odnose između nasilnih medijskih sadržaja i ponašanja, poput djetetove inteligencije, percepcije realnosti sadržaja te stupnja identifikacije s likovima koji prenose određenu poruku. Kada se djeci sadržaj čini realističnim, oni obraćaju više pažnje na njega i ulažu više misaonog napora da ga prerade te se više s njim identificiraju. Stoga nasilni sadržaji mogu imati jači učinak na djecu koja ih smatraju stvarnim i mogućim, a zastrašujući sadržaj ima slabiji učinak ako ga djeca drže nestvarnim i nemogućim. Kada se djeca identificiraju s medijskim modelima, onda i lakše usvajaju njihova ponašanja i osjećaju veću empatiju za njih npr. Značajke socioekonomskog statusa, poput obrazovanja roditelja, zanimanja i prihoda djetetove obitelji, također mogu oblikovati veličinu i smjer utjecaja medija. Primjerice, djeca nižeg socioekonomskog statusa u pravilu više gledaju televiziju nego djeca višeg statusa pa mogu biti više izložena i neprimjerenim sadržajima. Razlog za to može biti činjenica da njihovi roditelji nemaju sredstava da im omoguće bavljenje drugim slobodnim aktivnostima. Također, obrazovaniji roditelji češće aktivno komentiraju sadržaje i kritički se odnose prema njima i time smanjuju učinke nekih potencijalno štetnih sadržaja po djecu Anderson i sur. Paick i Comstock, 1994. Ne postoji jedinstveno i jednostavno objašnjenje načina i puteva kojima mediji utječu na djecu i mlade. Prema kultivacijskoj teoriji mediji postupno oblikuju pogled na svijet jer ga prikazuju na određeni način — tako, primjerice, prikazivanjem većinom negativnih događaja u medijima djeca mogu steći sliku svijeta kao opasnog i zlog. Prema tom shvaćanju mediji sudjeluju u djetetovoj socijalizaciji. Socijalizacija je dugotrajan i složen proces u kojem dijete u interakciji s društvenom okolinom razvija, oblikuje, uči i usvaja vrijednosti, uvjerenja, stavove, ponašanja, navike i običaje društva u kojem živi. Djetinjstvo je razdoblje najintenzivnije socijalizacije, a najvažniji socijalizacijski činitelji su obitelj, vršnjaci, škola i društvena zajednica čiji su dio i masovni mediji. Socijalizacija se odvija na dva načina. Prvi način su procesi izravnog poučavanja pri čemu roditelji, odgojitelji, nastavnici i drugi nagrađuju djetetova poželjna, a ignoriraju ili kažnjavaju djetetova nepoželjna ponašanja. Drugi način na koji se odvija socijalizacija jesu procesi socijalnog učenja ili učenja po modelu pri čemu djeca usvajaju ponašanja gledajući, preuzimajući i imitirajući ponašanja modela. Teorija socijalnog učenja opisuje kako modeli osim stvarnih osoba mogu biti i osobe, filmski i animirani likovi iz medija. Učenje po modelu odvija se obraćanjem pažnje na ponašanja modela i na posljedice koje one izazivaju. Djeca su posebno sklona oponašati ona ponašanja za koja su modeli nagrađeni ili za koja nisu kažnjeni, dok će ponašanja za koje je model kažnjen vjerojatno zapamtiti, ali ih neće sama izvoditi bojeći se negativnih posljedica takvog ponašanja. Najčešće, djeca će obraćati pažnju i učiti ponašanja od onih modela koji su dobri, snažni, moćni, lijepi ili slični njima samima. Djeca u medijima ne uče samo pojedinačna ponašanja nego i čitave scenarije ponašanja u različitim prilikama. Kada se dijete nađe u prilici koju prije nije iskusilo u stvarnom životu, a koja odgovara onoj za koje je iz medija naučilo scenarij, ono ga može upotrijebiti. Primjerice, izloženost nasilnim načinima rješavanja međuvršnjačkih sukoba u medijima može dovesti do stvaranja scenarija koje dijete primjenjuje kada se samo nađe u konfliktnoj situaciji. Još jedan mehanizam djelovanja medija na djecu i mlade sastoji se u tome da česta nekritička izloženost neprimjerenim sadržajima poput nasilja ili diskriminacije može dovesti do smanjenja djetetove osjetljivosti na nasilje i diskriminaciju u stvarnom životu. Konačno, medijski sadržaji mogu negativno djelovati na djecu i mlade tako da djeluju na njihove emocije pa će ih uznemiriti i izazvati osjećaje straha, tjeskobe, nesigurnosti, nezaštićenosti ili pak osjećaje manje vrijednosti, nedostatnosti ili neprilagođenosti. Novije teorije uporabe medija naglašavaju kako gledatelji nisu pasivni u konzumaciji medija nego ovisno o svojim karakteristikama i potrebama biraju one medijske sadržaje koji će ih zadovoljiti — primjerice, dijete koje je plašljivo preferirat će filmove u kojima likovi prevladavaju svoje strahove i pobjeđuju snažnije od sebe. Neki autori drže kako mladi koriste medije za samo-socijalizaciju tj. Bryant i Oliver, 2009. Strasburger i Donnerstein, 1999. Za razliku od informacija iz stvarnosti, informacije koje dijete dobiva audiovizualnim sadržajima posredovane su uređajem i premda imaju neke značajke slične stvarnosti kao što su slike i zvukovi, djeci nedostaju brojne značajke stvarnosti kao što su mirisi, okusi ili taktilni doživljaji. Obrada sadržaja sa zaslona televizora ili nekog drugog medija zahtjevna je misaona aktivnost za koju je potrebno angažirati i usmjeriti pažnju, perceptivne procese i više misaone procese kojima će si dijete tumačiti viđene sadržaje. Pri tome razlika između stvarnosti i fikcije nije jednoznačna ni u medijskim sadržajima te se može govoriti o kontinuumu sadržaja od potpuno stvarnih npr. Djeca do treće godine vjeruju kako je audiovizualni sadržaj zapravo prozor u svijet i sve ono što je prikazano drže stvarnim. Oko pete godine, razvojem logičkog mišljenja, djeca mogu razlikovati programe poput vijesti od sadržaja koji prikazuju fikciju. Međutim, to razlikovanje nije potpuno i ono se postupno usavršava s djetetovim misaonim razvojem i iskustvom u korištenju medija sve do 12. Napredak u razlikovanju stvarnosti od fikcije događa se s djetetovim misaonim razvojem jer se razvija apstraktno mišljenje i stjecanjem iskustva gledanjem različitih medijskih sadržaja. Čini se da je glavni kriterij na koji se djeca, ali i odrasli, oslanjaju - mogućnost ili vjerojatnost da se neki događaj stvarno dogodio. Međutim, znanost još u potpunosti nije razjasnila kako to točno i na temelju čega djeca razlikuju stvarnost od fikcije te koji sve čimbenici doprinose većoj ili manjoj sklonosti brkanju toga. Jedan od značajnih čimbenika su i djetetove emocije vezane uz određeni sadržaj pa se tako sugerira da bi djeca zastrašujuće likove mogla pripisivati fantaziji kako bi se od njih zaštitila posredujuća uloga negativnih emocija ili, pak, da neugodne emocije poput straha mogu narušavati djetetovu mogućnost razlikovanja stvarnih i fikcijskih događaja i likova. Anderson i Hanson, 2010. Barr, Muentener i Garcia, 2007. Mediji imaju širok raspon učinaka i utječu gotovo na sva područja funkcioniranja i razvoja djece i adolescenata. Treba naglasiti kako učinci dječje izloženosti medijima mogu biti povoljni i nepovoljni, no kako Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima regulira zaštitu djece od nepovoljnih učinaka medijskih sadržaja, ovaj je pregled pretežno usmjeren na negativne učinke po dječji razvoj. Neka istraživanja pokazuju kako djeca, osobito djevojčice, iz audiovizualnog sadržaja mogu učiti o emocijama imenovati ih, prepoznavati emocionalne izraze lica, nositi se s njima i o pokazivanju emocija u međuljudskim odnosima. Osim tog povoljnog učinka, medijski sadržaji mogu izazvati i neugodne emocije. Većina djece doživi kratkoročne reakcije straha na neke medijske sadržaje, žale što su ih gledali ili se, pak, boje da bi se slične stvari mogle dogoditi i njima. Predškolsku i mlađu osnovnoškolsku djecu najviše straše likovi i događaji koji izgledaju i zvuče zastrašujuće npr. Starija djeca 8 — 12 godina više se boje scena koje prikazuju ranjavanje, nasilje i osobno stradanje, posebno onih za koje vjeruju da bi se mogle dogoditi u stvarnosti. Zato su djeca u toj dobi, ali i ona starija, posebno osjetljiva na zastrašujuće prizore iz informativnog programa. Cantor i Nathanson, 1996. Učestalo i dugotrajno gledanje nasilnih sadržaja može povećati rizik agresivnog ponašanja, agresivnih misli i osjećaja osobito kod dječaka, odnosno predškolske djece. Dugoročne posljedice nasilnih sadržaja najviše se mogu očitovati u smanjenoj ili pak povišenoj osjetljivosti na nasilje, u stjecanju uvjerenja da su nasilna ponašanja normalna i poželjna u rješavanju međuljudskih problema, kao i u razvoju gotovih obrazaca za nasilna ponašanja. No, treba naglasiti kako djeca iz audiovizualnih sadržaja usvajaju i socijalna ponašanja koja su pozitivna, poput pomaganja, pokazivanja suosjećanja i altruizma, da uviđaju različitosti među ljudima te uče biti tolerantna. Putem različitih audiovizualnih sadržaja i žanrova, od promidžbenih i propagandnih, preko animiranih do igranih, snažno se utječe i na razvoj rodnih uloga kod djece i to često na stereotipan način. Naime, žene i muškarci se često prikazuju na način koji podržava tradicionalne rodne stereotipe kako u ponašanju, razini aktivnosti, doživljavanju, tako i u stavovima. Moguća opasnost takvog prikazivanja djevojčica i dječaka, muškaraca i žena za daljnji razvoj sastoji se u tome što u određenim okolnostima mogu utjecati na, primjerice, ustrajnost u učenju, na planove o školovanju, na odabir zanimanja i slično. Van der Molen, 2004. Korištenje audiovizualnih medijskih sadržaja veže se i uz pozitivne i uz negativne učinke za razvoj misaonih sposobnosti djece. Istraživanja dojenčadi i male djece pokazuju kako već samo uključen televizor u prostoriji u kojoj dijete boravi, igra se i komunicira, može imati negativne posljedice za njegovo učenje, pažnju i odnose s roditeljima. Rana povećana izloženost djece audiovizualnom sadržaju može se dovesti u vezu sa slabijim razvojem govora, lošijom spremnošću za školu i lošijim školskim uspjehom. Neka istraživanja ukazuju da se pojačano korištenje audiovizualnih sadržaja, osobito kod male djece, može povezati sa slabijim razvojem misaonih procesa koji omogućuju da dijete planira svoje ponašanje, kontrolira ga i regulira ovisno o situaciji. Pri tome posebno štetni mogu biti sadržaji koji se izmjenjuju velikom brzinom i onemogućuju dublje i temeljitije procesiranje informacija. Međutim, kvalitetni dječji, obrazovni i dokumentarni programi mogu koristiti intelektualnom razvoju djece. Naime, obrazovni programi za djecu, posebno predškolsku, pokazali su se korisnima za učenje osnovnih pojmova i koncepata, osobito djece slabijeg socijalnog i ekonomskog položaja. Gledanje dokumentarnog programa u dječjoj dobi također je povezano s boljim školskim uspjehom. Rosengren i Windhal, 1989. Moralni razvoj djeteta odnosi se na promjene u djetetovom načinu razmišljanja, osjećanja i ponašanja o pravilima dobrog i lošeg ponašanja u odnosu prema drugim ljudima. Krajnji cilj moralnog razvoja je sposobnost i voljnost djeteta da prepoznaje moralna načela i pravila društva u kojem živi te da se drži moralnih standarda i ponaša u skladu s njima čak i onda kada za to nema vanjskih pritisaka nagrada ili kazni. Moralnost se sastoji od moralnog rasuđivanja koje se razvija s misaonim razvojem djeteta, ali i moralnih osjećaja krivnje ako ne čini dobro, ili ponosa ako čini dobro, suosjećanja i sl. Moralni razvoj djece, kao i njihovo sve bolje razumijevanje osjećaja drugih i njihovo rasuđivanje o dobru i zlu može biti usporeno povećanim izlaganjem nasilnim medijskim sadržajima. Međutim, kod utjecaja gledanja nasilnih sadržaja, presudna je posrednička uloga roditelja. Ako roditelji u odgoju objašnjavaju djetetu razloge za pravila i tumače posljedice njihova kršenja, potiču dvosmjernu komunikaciju, nadziru dijete, postavljaju dobno prikladne zahtjeve za brigom o sebi, samostalnošću i odgovornim ponašanjem njihova djeca uobičajeno manje gledaju nasilne sadržaje i imaju razvijenije moralno rasuđivanje koje se temelji na razmatranju posljedica, ali i motiva koji su izazvali neko ponašanje. Djeca čiji roditelji u odgoju naglašavaju kontrolu nameću se kao jedini, nepogrešivi i nedvojbeni autoriteti, strogo kažnjavaju dijete, ne uvažavaju djetetovo mišljenje i sl. Izloženost agresivnim medijskim sadržajima, osobito u informativnom programu utječe na djetetovu percepciju sigurnosti svijeta i naravi ljudi. Tako djeca koja više gledaju audiovizualne sadržaje, osobito vijesti, imaju dojam da je svijet opasnije mjesto i da postoji veća vjerojatnost da oni postanu žrtve nasilja nego što je to uistinu vjerojatno. Navedeni nalazi u skladu su s kultivacijskom teorijom utjecaja medija koja ističe da mediji oblikuju sliku svijeta koja može biti iskrivljena, ali koja za gledatelje postaje društvena stvarnost. Krcmar i Vieira, 2005. Gerber i Gross, 1976. Istraživanja su utvrdila povezanost količine gledanja audiovizualnih sadržaja u predškolskoj ili školskoj dobi i prekomjerne tjelesne težine u djetinjstvu, adolescenciji i odrasloj dobi. Prekomjerna tjelesna težina je, pak, povezana uz brojne zdravstvene tegobe. Moguća objašnjenja navedene povezanosti temelje se na prekomjernom sjedenju i izostanku kretanja tijekom gledanja medijskih sadržaja, na povećanoj izloženosti oglasima za nezdravu hranu i pića te navikama jedenja tijekom gledanja, ali i na smanjeno vrijeme spavanja, koje je prema nekim istraživanjima povezano uz veći rizik od pretilosti. Nadalje, mladi su u medijima izloženi i seksualnim ponašanjima filmskih junaka što se može povezati s rizikom preranog stupanja u seksualne odnose i sa stvaranjem nerealističnih očekivanja o vlastitom seksualnom ponašanju i ponašanju njihovih budućih partnera. Također, filmski junaci često su prikazani u neodgovornom seksualno-zdravstvenom ponašanju i nekorištenju zaštite, kao što su neupotreba kondoma radi zaštite od spolnih bolesti ili radi kontracepcije, a što pruža loš uzor mladima. Izloženost djece i adolescenata cigaretama, korištenju droga i pijenju alkoholnih pića u audiovizualnim sadržajima predstavlja rizične čimbenike za korištenje tih sredstava ovisnosti u stvarnom životu, posebice za inicijaciju u njihovo korištenje kao i za opijanje. Treba imati na umu kako predstavljanje korištenja tih sredstava u humorističnom svjetlu može činiti djecu i mlade potencijalno sklonijima njihovom isprobavanju u stvarnom životu, jer može oslabiti argumente protiv njihovog konzumiranja i činiti ih legitimnim i zabavnim. Korištenje medijskih sadržaja jedan je od čimbenika koji utječe na stvaranje slike o vlastitome tijelu, što se osobito događa u pubertetu i adolescenciji. Mediji često nameću nerealne ideale ljepote prikazivanjem modela koji nastaju kao rezultat različitih računalnih programa, a čega većina djece nije svjesna. Prikaz i veličanje ljepote samo nekih oblika tijela i naglašavanje lijepog izgleda jedan je od činitelja stvaranja nerealističnih očekivanja o vlastitome izgledu koji pak može dovesti do nezadovoljstva vlastitim tijelom koje potiče djevojke, ali sve više i dječake i mladiće, na nezdrave postupke regulacije težine. Prema pojedinim istraživanjima djeca već od šeste godine pokazuju nezadovoljstvo vlastitim izgledom. Postoje indicije da takvi medijski prikazi mogu imati ulogu u razvoju poremećaja u prehrani kao što su anoreksija i bulimija. Henderson, 2007, Reilly i sur. Lowes, Tiggemann, 2003; Dittmar, Halliwell, Ive, 2006. Zajedničko gledanje audiovizualnih sadržaja djece i roditelja može imati i pozitivne učinke na dinamiku obitelji ako se ono shvaća kao dobrovoljna skupna aktivnost tijekom koje se i komunicira. Međutim, uporaba audiovizualnih sadržaja kao sredstva za čuvanje i zabavljanje djeteta dok odrasli obavljaju druge poslove, premda je praktična, nije poželjna jer smanjuje izravne interakcije djece i roditelja. Za obiteljski život posebno je negativno gledanje audiovizualnih medijskih sadržaja za vrijeme obiteljskih obroka jer ono onemogućava mnogobrojne funkcije takvog okupljanja, kao što su održavanje obiteljske povezanosti, interakciju među članovima obitelji i djetetov osjećaj sigurnosti i pripadanja. Budući da su obiteljski život i odnosi česta tema mnogih igranih serija i filmova, ali i drugih programa u kojima se pokazuju neprimjereni obiteljski odnosi, takvi sadržaji snažno utječu i na sliku obitelji. Medijski sadržaji oblikuju djetetove ideje i stavove o tome kakva bi trebala biti idealna obitelj, kakav je obiteljski život poželjan, zanimljiv ili zabavan, pružaju primjere i ideje kako rješavati obiteljske sukobe i razmirice, prikazuju koje su vrste obitelji poželjne, kako tretirati pojedine članove obitelji itd. Mnogi medijski sadržaji prikazuju obiteljske probleme posebno rastave kao lako i brzo rješive, a interakciju među članovima obitelji prikazuju pretjerano idealiziranom, djecu suradljivijom s roditeljima nego što je u stvarnom životu i sl. Nije lako odrediti što je štetan sadržaj. Njegova se definicija ovdje oslanja na psihološke i razvojne karakteristike djece i maloljetnika kao osoba u razvoju. Stoga se može ustvrditi da su to sadržaji koji imaju stvarnu ili potencijalnu mogućnost da se dijete emocionalno uznemiri, uplaši, zbuni, dovede u fizičku ili kakvu drugu opasnost te se time naruši, spriječi ili preusmjeri njegov sveukupni razvoj ili neki njegov aspekt. Kod određivanja štetnosti audio i audiovizualnih sadržaja koristi se više kriterija od kojih su najvažnije sadržajne, vizualne i zvučne značajke medijskog sadržaja te karakteristike djece, osobito njihove razvojne dobi. Uzimajući u obzir Zakon o elektroničkim medijima i Direktivu Europske komisije o Audiovizualnim medijskim uslugama AVMS Direktiva radijske i audiovizualne sadržaje prema potencijalnoj štetnosti možemo podijeliti u tri kategorije: - Neprimjereni sadržaji koji mogu ozbiljno štetiti razvoju djeteta Zakon o elektroničkim medijima i AVMS Direktiva, bez definiranja značajki tih sadržaja, navode da u audiovizualnim ili radijskim programima nisu dozvoljeni sadržaji koji mogu ozbiljno ugroziti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, posebno oni koji uključuju pornografiju ili bezrazložno nasilje. U AVMS Direktivi ne postoji zajednička definicija tih potencijalno štetnih sadržaja te se oni različito tumače u različitim zemljama Europske unije, dok dobar dio zemalja uopće niti ne definira te sadržaje. Temeljem Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima pružatelji medijskih usluga televizije moraju vizualnim grafičkim simbolima označiti programe za koje je vjerojatno da bi mogli narušiti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika. Vizualni simboli su grafičke klasifikacijske oznake 12, 15 ili 18 u gornjem kutu ekrana. Ako se takvi programi emitiraju u kodiranom obliku, pružatelji medijske usluge obvezni su upozoriti na njih i neposredno prije početka programa emitirati vizualni klasifikacijski simbol. Kategorija 18 podrazumijeva programe koji su namijenjeni za gledatelje starije od 18 godina i koji se ne smiju prikazivati od 7:00 do 23:00 sata. Pružatelji medijske usluge moraju osigurati da je ovakve programe za cijelo vrijeme njihova trajanja moguće prepoznati grafičkom oznakom prozirnog kruga s upisanom crvenom brojkom 18. Kategorija 15 podrazumijeva programe namijenjene za gledatelje starije od 15 godina koji se ne smiju se prikazivati od 7:00 do 20:00 sati. Pružatelji medijske usluge dužni su osigurati da je ovakve programe za cijelo vrijeme njihova trajanja moguće prepoznati grafičkom oznakom prozirnog kruga s upisanom narančastom brojkom 15. Programe koji nisu primjereni za osobe mlađe od 12 godina pružatelji medijskih usluga moraju za cijelo vrijeme njihova trajanja označiti grafičkom oznakom prozirnog kruga s upisanom zelenom brojkom 12. Preporuča se pružateljima medijskih usluga da posebnu pažnju posvete sadržajima programskih najava koja se objavljuju tijekom dana, bez obzira najavljuju li se sadržaji označeni kategorijom 12 ili bez nje. Pružatelji medijske usluge na zahtjev koji objavljuju potencijalno štetne sadržaje za maloljetnika obavezni su osigurati pisanu oznaku i klasifikacijski označiti ponudu u posebnom katalogu usluga, služeći se gore navedenim kategorijama. Sadržaj koji nije primjeren osobama mlađima od 18 godina pružatelji elektroničkih publikacija moraju jasno označiti pisanim upozorenjem da sadržaj nije primjeren osobama mlađima od 18 godina. Odluku o terminu prikazivanja i odgovarajućoj klasifikaciji sadržaja za koje je vjerojatno da bi mogli ugroziti fizički, psihički ili moralni razvoj djece i adolescenata, pružatelji medijskih usluga trebali bi donositi na temelju sljedećih elemenata i ponašanja u audio i audiovizualnim djelima: nasilja i posljedica nasilja, opasnog i štetnog ponašanja, zloporabe alkohola, duhana i droga, zastrašujućih sadržaja, neprimjerenog i vulgarnog jezika, nagosti i seksualnosti. Pri tome je potrebno vrednovati i kontekst u kojem se ovi elementi pojavljuju, kao i žanr i ciljanu publiku, odnosno radi li se npr. Kod promišljanja klasifikacije pojedinog sadržaja preporuča se uzeti u obzir i umjetničku vrijednost djela, njegove estetske dosege, integritet i povijesni kontekst, imajući na umu da su audiovizualna djela važna za formiranje opće kulture i stvaranje temeljnih vrijednosti. Stoga treba procjenjivati i posebne karakteristike, umjetnički i obrazovni učinak i utjecaj audiovizualnih djela, te uzimati u obzir i kontekst vremenskog razdoblja koja djela prikazuju i obrađuju, kao i povijesni kontekst igranih sadržaja snimljenih prije širenja znanstvenih spoznaja o štetnosti pojedinih ponašanja. Posebna se pažnja preporuča posvetiti određivanju vremena emitiranja sadržaja klasificiranih kategorijom 15, s obzirom na širok raspon mogućeg vremenskog emitiranja od 20:00 do 6:59. Stoga se preporuča da se pri tome pomno urednički razmotre svi čimbenici na temelju kojih se određuje klasifikacija, kao i umjetnički doseg određenog djela, a sve zavisno i od toga kako se program distribuira i kome je namijenjen. Naime, kod odlučivanja o klasifikaciji programa potrebno je osobitu pažnju posvetiti kako ciljanoj publici kojoj se medij obraća tako i onoj za koju je vjerojatno da će, s obzirom na način distribucije, medijsku platformu i vrijeme objavljivanja, pratiti te medijske sadržaje. Pojedini igrani sadržaji, iako nose klasifikacijsku oznaku 15, vjerojatno bi zbog npr. Agresivno je ono ponašanje koje je počinjeno s ciljem da nanese povredu ili štetu osobi prema kojoj je usmjereno. Prema svojem obliku iskazivanja agresivno ponašanje može biti tjelesno izaziva tjelesnu ugrozu, bol ili povredu i netjelesno nema tjelesne posljedice. Netjelesno agresivno ponašanje može biti verbalno vikanje, psovanje, vrijeđanje i odnosno ono koje narušava odnose osobe s njezinom društvenom okolinom poput ogovaranja, isključivanja iz društva, kritiziranja, širenja laži o nekome i sl. Različiti oblici agresivnog ponašanja mogu biti korišteni da se počini nasilje kao ekstremni oblik agresivnog ponašanja, a koje se može javljati kao tjelesno, psihičko i seksualno. Psihičko nasilje odnosi se na ponašanja u kojima se nekoga ponižava, vrijeđa, straši, omalovažava, uhodi, prijeti mu se i slično, no postoji i nasilje prema neživim objektima tj. Van der Molen, 2004. Dahlberg i Krug, 2002, str. Na temelju brojnih istraživanja može se s velikom sigurnošću zaključiti kako izloženost nasilju u medijima uzrokuje povećanje vjerojatnosti pojave agresivnog ponašanja kod gledatelja. To ne znači da je medijsko nasilje nužan i jedini dovoljan uvjet za pojavu nasilja. Ono se može javiti i bez gledanja nasilja u medijima, a ako se pojavi nakon pojačane izloženosti medijskom nasilju, onda su često, uz taj čimbenik, prisutni i drugi rizični čimbenici. Dakle, sama izloženost medijskom nasilju neće pretvoriti dobro funkcionirajuće dijete ili adolescenta normalnog razvoja u nasilnu osobu ili zlostavljača. Za to je potrebna prisutnost drugih čimbenika u životu tog djeteta, kao što su socijalna isključenost, neadekvatno roditeljstvo i drugi situacijski čimbenici. Također, treba naglasiti kako je najvažniji aspekt djelovanja medijskog nasilja na nasilje u stvarnom životu dugoročna kumulacija njegovih učinaka tijekom gledanja većeg broja nasilnog sadržaja tijekom duljeg razdoblja, često više godina. Nasilni sadržaji potencijalno su štetni jer mogu imati sljedeće učinke po djecu: - Izazivaju tjelesnu pobuđenost i emocionalno uznemirenje Gledanje nasilja dovodi do fizioloških reakcija kao što su ubrzani puls i disanje. Takva pobuđenost privremeno povećava mogućnost djetetovih agresivnih misli, osjećaja i scenarija ponašanja, a time raste vjerojatnost da dijete agresivno reagira. Nasilni sadržaji mogu izazvati i osjećaj nesigurnosti i straha za vlastitu dobrobit i dobrobit najbližih. Kod male djece najviše straha i uznemirenosti izazivaju vizualno uznemirujući sadržaji kao što su čudovišta ili prizori prirodnih i drugih katastrofa i prometnih nesreća i sl. Školska djeca počinju se bojati i zbog sadržaja koji ukazuju na stvarnu ili apstraktnu opasnost i bez prikazivanja zastrašujućih prizora. Vjerojatnost da će dijete oponašati viđeno nasilno ponašanje ovisi o brojnim čimbenicima, a prvenstveno o opaženim posljedicama ponašanja modela. Ako je medijski junak nagrađen za agresivno ponašanje ili za njega nema nikakve negativne posljedice, vjerojatnost da će ga dijete i samo primijeniti veća je nego u slučaju kada je filmski junak kažnjen ili trpi neugodne posljedice zbog svoga nasilja. Bushman i Anderson, 2015. Nasilje koje proizvode medijski modeli s kojima se djeca jako identificiraju jer su im slični ili im imponiraju, posebno se lako uči. Djeca su posebno prijemčiva na agresivna ponašanja pozitivnih likova jer se njihovo nasilje shvaća kao opravdano i legitimno i zbog toga što je prikazano kao opravdano npr. Stoga štetno može biti nasilje i u glazbenim spotovima, posebice kada su negativni likovi u njima popularni glazbenici koji su uzori mnogoj djeci. Posebno su opasni detaljni, sustavni i kronološki prikazi nasilja koje djeca lako mogu primijeniti u stvarnosti, kao i oni koji uključuju djeci dostupna sredstva kao što su kuhinjski noževi ili razni alati i zapaljive tekućine. Zvučni efekti nasilja, patnje i boli žrtve, krupni planovi, detalji lica i straha žrtve mogu smanjiti privlačnost ponašanja koje ih je izazvalo. Međutim, ako se gledaju mnogo i često, mogu potencijalno dovesti i do učinka navikavanja i smanjenja osjetljivosti za patnje žrtve. Nasilje prikazano u realnom kontekstu postaje blisko gledateljima i može ih podsjetiti na vlastito ili obiteljsko traumatsko iskustvo. Potencijalno su štetni i sadržaji s mnogo napetosti i bez rasterećujućih elemenata skraćivanja scene, smiješnih obrata, pauze i bez pozitivnih ishoda. Istraživanja pokazuju da i gledanje nasilnih borilačkih sportova može kod djece potaknuti iskazivanje negativnih osjećaja poput ljutnje i bijesa te oponašanje nasilnih pokreta, ali i neprimjerenog jezika. Stoga su osobito nasilni ili okrutni borilački sportovi tzv. Rezultati istraživanja o utjecaju nasilja u animiranim filmovima nisu jednoznačni. Neka istraživanja pokazuju kako djeca i odrasli tjelesno nasilje likova u humorističnim i animiranim filmovima namijenjenima djeci doživljavaju kao manje uznemirujuće ili ga uopće ne prepoznaju kao nasilje te zato nasilna ponašanja u animiranim filmovima djeca lakše toleriraju. Pretpostavlja se da slično vrijedi i za agresivna ponašanja u komedijama. Međutim, nasilje u animiranim filmovima koje nije prikazano u humorističnom kontekstu doživljava se kao nasilje kako kod djece tako i kod odraslih. Neka istraživanja pokazuju kako nakon gledanja humorističnih crtanih filmova više raste vjerojatnost da će djeca biti agresivna prema stvarima nego prema ljudima. Djeca se vrlo često identificiraju s likovima iz animiranih filmova te u samostalnoj igri, ali i u igri s vršnjacima, oponašaju njihov sadržaj govor likova te njihove pokrete i geste , što je zabrinjavajuće kada je riječ o oponašanju nasilnih sadržaja. Budući da pozitivni junaci često koriste nasilne metode na putu do pobjede, djeci se šalje poruka da je nasilje prihvatljivo. Pojedini animirani filmovi nude opasne ideje koje djeca ponekad, nesvjesna opasnosti, odluče oponašati. Ta činjenica osobito zabrinjava ukoliko se u obzir uzmu rezultati brojnih istraživanja koja su pokazala da je više nasilja u animiranim filmovima, nego u drugim televizijskim sadržajima koji su namijenjeni odraslima. Upravo stoga najvažniju ulogu imaju roditelji koji prije svega dobrim i planiranim odabirom animiranih filmova koje će dijete gledati, ali i razgovorom s djetetom o nasilnim sadržajima i mogućim posljedicama njihova oponašanja, mogu spriječiti negativan utjecaj takvih sadržaja na dijete pa tako i oponašanje takvih sadržaja. Pri tome roditelji trebaju imati na umu i da nisu svi animirani filmovi namijenjeni za svu djecu, odnosno da neki mogu biti više zastrašujući za djecu mlađu od 8 godina. Sokolova, 2010; Ciboci, Labaš, 2015. Potter, Warren, 1998; Huston, Donnerstein i suradnici, 1992. Miranda, McCluskey, Silber, Pohle, Bainum, 2009. Negativnom utjecaju nasilja iz medija podložnija su djeca koja se u većoj mjeri poistovjećuju s agresivnim likovima, a to su obično muška djeca i djeca koja su u prosjeku agresivnija. Međutim, najveća razlika u osjetljivosti je između djece različite dobi. Zbog slabije razvijenog logičkog mišljenja, nemogućnosti razumijevanja tuđe perspektive te nerazvijenih mehanizama suočavanja sa stresom, predškolska djeca i djeca u srednjem djetinjstvu su djeca osjetljivija na nasilje u medijima od starije djece. Sadržaji u kojima je zastupljeno verbalno ili fizičko nasilje, njegove posljedice i opisi nasilja ne smiju se emitirati u programima namijenjenima djeci. U radijskim programima preporučuje se posebna urednička pažnja kada je riječ o izboru glazbe u dijelovima dana kada je vjerojatno da program slušaju i djeca. Kategorija 12 U sadržajima označenim kategorijom 12 prikazano nasilno ponašanje trebalo bi biti zastupljeno sporadično, a cjelokupni ton i atmosfera ne bi smjeli dugotrajno izazivati strah, napetost i nelagodu. Prikazano nasilje ne bi trebalo biti intenzivno, prikazano detaljno i naturalistički nego više stilizirano, scene ne bi trebale biti dugotrajne i teške, a prikazane posljedice nasilja ne bi trebale biti ozbiljne ni slikovito i detaljno prikazane. U programima označenim kategorijom 12 scene nasilja i posljedice tog nasilja prikazuju se povremeno, a prikazane posljedice nasilja mogu npr. Sadržaji označeni ovom oznakom mogu prikazivati tjelesno i psihološki manje prijeteće nasilno ponašanje, poput udaranja, borbe šakama, korištenje oružja djeci nedostupnog, borbe u ratnom sukobu npr. Također, nasilje ne bi trebalo biti usmjereno prema djeci. Sadržaji označeni oznakom 12 ne bi trebali promicati ni poticati opasno ponašanje koje bi djeca mogla oponašati, osobito ne smiju veličati antisocijalna ponašanja i korištenje lako dostupnog oružja ili lako dostupnih sredstava za izradu oružja i eksploziva. Audio i audiovizualni sadržaji označeni ovom kategorijom ne bi trebali sadržavati verbalno nasilje u obliku prijetnji koje su slikovite i opasne kao ni jako omalovažavanje i nazivanje pogrdnim imenima ni snažne seksualne psovke i aluzije osim u vrlo sporadičnom i blagom obliku koji nije namijenjen spolnom pobuđivanju gledatelja i kada je riječ o blagim psovkama koje su način izražavanja, odnosno poštapalice. Ako su prikazani u okviru dokumentarnih, obrazovnih i informativnih programa i popraćeni odgovarajućim komentarima i pravodobnim upozorenjima, prizori stradavanja u oružanim sukobima, terorističkim napadima, prirodnim, prometnim i ostalim katastrofama i nesrećama mogu se tolerirati za ovu dobnu skupinu čak i kada sadrže detaljnije prikaze ozljeda te mrtvih i ranjenih ljudi i životinja. U informativnom programu treba s posebnom uredničkom pažnjom odlučivati o opravdanosti prikazivanja takvih sadržaja, nastojeći postići ravnotežu između javnog interesa, prava i potrebe za informacijom te zaštite maloljetnika. Kategorija 15 Programi označeni kategorijom 15 mogu sadržavati prizore tjelesnog i ostalih oblika nasilja, no ne bi smjeli sadržavati osobito naturalistične i duže prizore nasilja i njegovih posljedica u realističnom kontekstu i na realističan način poput dugotrajnog prikaza obilato okrvavljenih osoba, detaljnih prikaza i krupnih planova otvorenih rana i unutarnjih organa, brutalnog nasilja i iživljavanja nad žrtvama, ljudima ili životinjama, detaljnog prikazivanja fizičkog mučenja i sl. U ovim programima ne bi trebali biti detaljno prikazani i veličani surovi i posebno inventivni oblici psihičkog nasilja koje bi adolescenti mogli oponašati. Sadržaji označeni kategorijom 15 ne bi trebali detaljno i dugotrajno prikazivati ni posebno opasno ponašanje koje se može oponašati posebice scene samoubojstava, vješanja, samoranjavanja i slično. Moguć je prikaz korištenja lakše dostupnog oružja poput noževa, no potrebno je obratiti posebnu pažnju u kojem kontekstu je ono prikazano. Adolescenti ove dobi mogu tolerirati jače zastrašujuće sadržaje u filmovima strave, kao i višu razinu prijetnje, no fokus ne smije biti na sadističkim ili snažnim seksualnim prijetnjama. Aluzije na seksualno nasilje moraju biti vrlo blage i opravdane temom. Verbalno nasilje u sadržajima označenim oznakom 15 može se tolerirati vrijeđanje, psovke, prijetnje ukoliko je opravdano sadržajem i kontekstom. Međutim, verbalno nasilje koje sadrži poziv na snažno nasilno djelovanje, okrutne prijetnje, ugrožavanje ljudskog dostojanstva i ponižavanje, a osobito ono koje je izravno usmjereno na pojedinca ili neke skupine, nije prikladno za ovu dobnu skupinu. Sadržaji s prikazima nasilja opisanima u ovoj kategoriji, a koji nisu detaljni i koji se nalaze u jasno i nedvosmisleno humorističnom kontekstu i koji ne glorificiraju i ne potiču na nasilje, mogu biti označeni i kategorijom 12. Također, kategorijom 12 mogu biti označeni i sadržaji iz ove kategorije u kojima je riječ o jasnoj i nedvosmislenoj parodiji, odnosno parodiranju drugih žanrova i njihovih karakteristika te namjernom pretjerivanju. Kod takve je odluke važna i urednička procjena temeljena i na poznavanju ciljane publike, vremenu emitiranja i načinu distribucije. Preporuča se da se kategorijom 18 označe i televizijski prijenosi borbi i programi koji donose snimke i isječke borbi neolimpijskih tzv. Spolni razvoj djeteta postupan je i odvija se kroz tjelesni spolni razvoj, razvoj spolnog identiteta, razvoj spolnih ponašanja i razvoj znanja i spoznaja o spolnosti. U skladu sa svojom dobi i misaonim sposobnostima te pubertalnim statusom djeca i mladi će postupno razvijati znatiželju i usvajati aspekte seksualnosti. Izlaganje djece i adolescenata seksualnim sadržajima koji nisu primjereni za njihovu dob jer ih ne razumiju, uznemiruju ili pretjerano pobuđuju mogu izazvati štetne posljedice, odnosno interferirati sa zdravim spolnim razvojem. Neke od njih, poput razvoja neadekvatnih stavova i vrijednosti, rane seksualne aktivnosti, seksualno agresivnog ponašanja te povećanja rizika da se postane žrtvom jer se zamućuju granice prihvatljivih i neprihvatljivih seksualnih ponašanja mogu se manifestirati i kroz problematična seksualna i neseksualna ponašanja prema drugoj djeci ili adolescentima. Posljednjih desetak godina obilježava intenziviranje društvenih nastojanja da se ograniči utjecaj seksualiziranih medijskih sadržaja, osobito onih seksualno eksplicitnih pornografija , na djecu i maloljetnike. Prema nedavnoj britanskoj analizi seksualno eksplicitnim sadržajima izložen je velik broj djece i maloljetnika, pri čemu izloženost i učestalost raste s dobi. U sve većoj mjeri pristup seksualno eksplicitnim sadržajima odvija se preko interneta, posebice uporabom novih generacija pametnih mobilnih telefona i sličnih uređaja tableti te stoga i raste izloženost adolescenata takvom sadržaju. Slična je situacija i u Hrvatskoj. Prema još neobjavljenoj studiji PROBIOPS , koja je uključila više od 2200 zagrebačkih šesnaestogodišnjaka, 78 % sudionika navelo je internet kao glavni izvor seksualno eksplicitnih sadržaja. U tom smislu, regulacija pristupa seksualiziranim sadržajima u tradicionalnim elektroničkim medijima nužno je ograničenog dometa — osobito kada je riječ o adolescentima. Premda postojeći znanstveni uvidi ne dopuštaju jasne zaključke o uzrocima i posljedicama nasilja, oni sugeriraju povezanost izloženosti seksualno eksplicitnim sadržajima s rizičnim seksualnim ponašanjima, s usvajanjem nerealističnih očekivanja, s razumijevanjem seksualnosti kao odvojene od emocija i bliskosti, seksualnom agresivnošću, seksističkim stavovima i seksualnom objektifikacijom adolescenata. Većina navedenih rizika izraženija je među mladićima nego među djevojkama, što odražava češću uporabu seksualno eksplicitnih sadržaja među mladićima. Neeksplicitni, seksualizirani ili erotizirani medijski sadržaji — često prisutni u reality programima, glazbenim video uradcima i tekstovima pjesama, oglasima, računalnim igrama i nekim filmskim žanrovima — povezani su s procesom seksualizacije djevojčica i djevojaka. Seksualizacija medijskih poruka nerijetko rezultira tzv. Naglašavanje izgleda na račun drugih osobina i sposobnosti i izjednačavanje seksipila i ljepote potiče adolescente na međusobno razmjenjivanje seksualiziranih sadržaja putem internetskih društvenih mreža. Mogući ishodi tog procesa usporedivi su s onima vezanima uz uporabu seksualno eksplicitnih sadržaja, samo su u ovom slučaju djevojke mnogo izloženije od mladića. Bez obzira je li riječ o rizicima izloženosti eksplicitnim ili neeksplicitnim seksualnim sadržajima, dosadašnja istraživanja upućuju kako ti rizici nisu univerzalni, odnosno kako nisu svi mladi ljudi poglavito adolescenti koji ih koriste jednako ranjivi. Naravno, velika izloženost, odnosno česta uporaba specifičnih materijala npr. PROBIOPS istraživanje, koje financira Hrvatska zaklada za znanost, temelji se na longitudinalnom praćenju uporabe medija među zagrebačkim srednjoškolcima, 2015. Literatura o mogućem utjecaju nagosti odraslih na razvoj djece više je nego oskudna i često se temelji na kliničkim impresijama. Prema dostupnim uvidima, nagost kao takva nije rizičan čimbenik, već je ključan kontekst u kojem se pojavljuje. Viđenje golog tijela odraslih može biti problematično za razvoj djeteta samo ako se pojavljuje u seksualiziranom kontekstu, to jest ako je erotizirano ili sugerira neku seksualnu aktivnost. Povremeno suočavanje s nagošću odraslih u neseksualiziranom kontekstu, poput presvlačenja ili nudističke plaže, ne izaziva osobite reakcije u djece, niti sadrži rizik poticanja razvojno neprimjerenih interesa. Izloženost nagosti djece i odraslih, ne treba zaboraviti, ima ulogu u razvoju dječjih spoznaja o spolnim razlikama. Kada je riječ o djeci koja ulaze u pubertet, treba imati na umu kako poštivanje njihove privatnosti ima veliku razvojnu važnost. U posljednjih pedesetak godina prisutnost seksualiziranih sadržaja u popularnim medijima kontinuirano se povećava. Premda ti sadržaji — prisutni u rasponu od oglasnih poruka i glazbenih video uradaka do popularnih igranih serija i reality emisija — nisu eksplicitni, odnosno ne sadrže prikaze seksualne aktivnosti, ne treba zanemariti njihov mogući utjecaj na djecu i adolescente. Prema provedenim istraživanjima seksualizirajući efekt određenih medijskih poruka primarno se odvija poticanjem razvojno neprimjerenog zanimanja za spolnost npr. Sustavno medijsko promoviranje seksipila stvara kulturno ozračje u kojem odrastanje podrazumijeva izloženost seksualnoj objektifikaciji ženskog u posljednje vrijeme i muškog tijela. Osobito kod djevojčica i djevojaka, takva izloženost nosi rizik prihvaćanja normi poželjnog, seksualiziranog izgleda i ponašanja te, posljedično, samoobjektifikacije to jest samoprocjenjivanja temeljenog na seksualnom interesu okoline. Istraživanja sugeriraju kako samoobjektifikacija često negativno djeluje na samopoštovanje djevojaka. Važno je napomenuti kako pojedini sadržaji nisu općenito neprimjereni. Isti prikaz ljudske spolnosti ili skup informacija o njoj može biti problematičan, odnosno razvojno neprimjeren, za djecu određene dobi i istodobno neproblematičan ili čak informativan za adolescente. Dakako, nisu svi seksualizirani sadržaji rizični u razvojnom kontekstu. Neki sadržaji imaju umjetničku ili informativnu težinu, a time i razvojno važno mjesto u životu mladih ljudi. Interes za spolnost osobito je izražen među starijim adolescentima. American Psychological Association, 2007. Seksualnu objektifikaciju Američko udruženje psihologa definira kao shvaćanje prema kojem nečija vrijednost počiva isključivo na njezinom ili njegovom seksipilu ili seksualiziranom ponašanju; poistovjećivanje fizičkog izgleda sa seksipilom; tretiranje osobe kao seksualnog objekta; ili nametanje seksualnih sadržaja drugim osobama v. Kategorija 12 Sadržaji u kojima se prikazuje nagost bez prikazivanja spolnih organa , a koji sugeriraju ili nagovještaju seksualni interes ili aktivnost trebaju biti označeni kategorijom 12. Kratki, sporadični i decentni prikazi seksualne interakcije odraslih osoba, koji izbjegavaju nagost primjerice, tijela su prekivena plahtom i zvukove koji bi jasno ukazivali na seksualnu aktivnost ne moraju se kategorizirati. Kratke usputne scene golog ljudskog tijela u obrazovnom ili dokumentarnom kontekstu, pri čemu prikaz nije detaljan niti seksualiziran, mogu biti prihvatljive i za djecu do 12 godina. Kategorija 15 Sadržaji u kojima se nagost prikazuje u seksualnom kontekstu i prikazuju se seksualne aktivnosti ali oboje bez detaljnog prikaza spolni organi se ne prikazuju, kao ni spolna stimulacija. Programi označeni kategorijom 15 mogu sadržavati erotske scene i erotske razgovore, kao i kraće verbalne osvrte na seksualno iskustvo ili fantazije, ako su sadržajno opravdani i prikazani u kontekstu radnje. U ovu kategoriju spadaju i verbalne aluzije na seksualne aktivnosti, odnosno komentari te urednički i sadržajno opravdan govor koji sadrži prostačenje i psovanje. Kategorija 18 Sadržaji koji detaljno prikazuju seksualne aktivnosti, no ne na pornografski način, trebaju nositi oznaku 18. Kategorijom 18 moraju se označiti i sadržaji sa učestalim seksualno eksplicitnim razgovorima detaljni verbalni opisi seksualnog iskustva , odnosno seksualne fantazije koje su iznesene na način da mogu biti potencijalno štetne za djecu. Velike promjene na tjelesnom, misaonom i emocionalnom planu koje prate adolescenciju kao i preispitivanje odnosa s roditeljima i drugim autoritetima često dovode mlade do osjećaja neshvaćenosti, neprilagođenosti i neprihvaćenosti te oni traže načine da ublaže takve osjećaje kroz različita rizična ponašanja. Ono što mlade čini sklonijima rizičnim ponašanjima su potreba za odmakom ili bijegom od problema, potreba da izgledaju odraslo i budu prihvaćeni u društvu zbog čega su podložni vršnjačkom pritisku te potreba za uzbudljivim i novim doživljajima. Budući da se sklonost traženju uzbuđenja razvija brže od misaonih sustava kontrole ponašanja koji reguliraju te impulse, u adolescenciji ona može nadjačati racionalne misaone procese koji upozoravaju na opasnost i moguće posljedice ponašanja. Brojnim istraživanjima dokazano je da oglašavanje cigareta i alkoholnih pića u određenoj mjeri utječe na njihovo konzumiranje, tj. Također, učestalo gledanje audiovizualnih sadržaja u kojima junaci pojačano konzumiraju alkohol, drogu i cigarete može se povezati s ranijim započinjanjem konzumiranja tih sredstava. Rizik za mlade je veći jer se u medijima često pokazuje korištenje cigareta, alkohola ili marihuane kao nešto dobro i poželjno, a rjeđe se govori o neugodnim i za zdravlje i obiteljski život štetnim posljedicama pijenja alkohola ili upotrebe ostalih sredstava ovisnosti. Alkohol se često prikazuje kao dio proslava i zabava, kao i u humorističnom kontekstu, dok se znatno rjeđe pokazuje kao oblik rizičnog ponašanja povezanog s npr. Mladi se često žele poistovjetiti s popularnim osobama pa onda mogu preuzeti i njihove navike ukoliko one piju i puše u javnosti. Budući da mladi koriste medije za zabavu, zadovoljenje potrebe za uzbuđenjem, ali i za formiranje identiteta i upoznavanja supkulture mladih, osobito je opasno što medijski prikazi konzumiranja alkohola, duhana i opijata često mladima daju sliku o njihovoj povezanosti s osjećajima uzbuđenja, sreće, i energije ili pak kao instantnim rješenjem za razne probleme. Titus-Ernstoff, 2008, Wills, 2009. Uporaba droga, alkohola i duhana ne bi se trebala prikazivati u programima namijenjenima djeci, osim ako ne postoji jako uredničko ili programsko opravdanje npr. Također, treba uravnotežiti potrebu za realnim prikazivanjem uobičajenog ljudskog ponašanja s opasnošću od poticanja na potencijalno štetno ili nezakonito ponašanje, osobito među djecom. Igrani, fikcijski programi koji sadrže usputne prikaze konzumacije duhana i alkohola ne i opijanja , a koji ne ohrabruju takva ponašanja, odnosno ne prikazuju ih poželjnim primjerice, vezujući ih usko uz glavnog junaka , mogu biti prihvatljivi i za djecu do 12 godina. Kategorija 12 Programi označeni kategorijom 12 mogu sadržavati kraće prikaze konzumacije duhana i alkohola, no bez glorifikacije tih ponašanja. Ovi programi ne smiju prikazivati zloupotrebu lijekova, kao ni davati detalje o nabavci i uporabi lako dostupnih toksičnih sredstava za inhaliranje, kao što su ljepila, sprejevi, hlapljive otopine i slično. Redovna upotreba lijekova isključena je iz ove klasifikacije. Kod igranih sadržaja, snimljenih prije širenja znanstvenih spoznaja o štetnosti navedenih ponašanja, urednici bi prilikom procjenjivanja i odlučivanja o njihovoj klasifikaciji trebali uzeti u obzir i povijesni kontekst i umjetnički integritet filma. Kategorija 15 U fikcijskim programima označenima kategorijom 15 može se prikazati uporaba duhana i alkohola, kao i uzimanje droge i drugih opojnih sredstava, ali bez glorificiranja ili veličanja korištenja droge i drugih opojnih sredstava. Ovom kategorijom označuje se i sadržaj u kojem se u govornim scenama nekritički učestalo pozitivno govori, glorificira ili potiče na uporabu alkohola, duhana, droge i opojnih sredstava. Također, nije dopušteno realistično ili sugestivno kadriranje konzumacije droge, ni pružanje detaljnih informacija o načinima pribavljanja i spravljanja narkotika. U istu kategoriju spadaju i sadržaji koji prikazuju kontinuiranu jaku zloporabu alkohola, bez jasnog prikazivanja njezinih negativnih posljedica. Bez obzira na kategorizaciju, nekritičko prikazivanje ovisnosti može se prihvatiti isključivo ako je dio fikcijskog programa igrani filmovi, dramske serije koji sadrži umjetničke vrijednosti. U reality programima te programima u kojima nije jasna razlika između fikcije i stvarnosti ne smije se prikazivati uporaba ni nabava droge ni bilo kojih drugih opojnih sredstava, kao ni osobe pod utjecajem droge ili bilo kojih drugih opijata. Također, u reality programima se treba strože i pažljivije nego u fikcijskim klasificirati uporaba alkohola i duhana, te paziti na prikazivanje osoba u alkoholiziranom stanju. Klađenje i igre na sreću, premda nedopušteni za maloljetne osobe u prostorijama kladionica i lutrija, prikazuju se u medijima, često obećavajući sigurne dobitke te sretniji i bolji život. U filmskim programima prikazuju se osobe koje su u igrama na sreću, kockanjem i klađenjem, pa čak i varanjem u njima, došle do bogatstva. S obzirom na to da je kockanje aktivnost čija su glavna obilježja preuzimanje rizika i traženje uzbuđenja, mladi su posebno ranjivi glede uključivanja u aktivnosti kockanja i s obzirom na razvoj problema s kockanjem. Studije ovog ovisničkog ponašanja ukazuju na zabrinjavajući porast ozbiljnih problema vezanih uz kockarske aktivnosti adolescenta u nas i u svijetu. Kockanje interferira s mnogim aspektima svakodnevnog funkcioniranja adolescenata kao što su zanemarivanje škole i odnosa s važnim osobama. Rana pojava ovisnosti o kockanju češća je kod mladića, nego djevojaka. Dodig i Ricijaš 2011. Audio i audiovizualni programi u kojima se daju savjeti za kockanje, sportsko klađenje i slično ne smiju se emitirati u linearnim elektroničkim medijima prije 23 sata i moraju biti označeni kategorijom 18, dok u nelinearnim programima npr. Fikcijski audiovizualni sadržaji koji donose kraće i sadržajno opravdane prikaze kockanja i klađenja trebali bi imati oznaku kategorije 12. Fikcijski audiovizualni sadržaji u kojima se učestalo prikazuje kockanje i klađenje te koji nekritički ili čak glamurozno prikazuju takva ponašanja moraju imati oznaku kategorije 15. Oglašavanje i svi oblici tržišnih komunikacija koji promoviraju klađenje, kockanje i igre na sreću ne smiju se emitirati unutar i neposredno prije i nakon dječjeg programa, najmanje 15 minuta prije početka ili po završetku toga programa. U kockanje spada i kartanje za novac, dok se kartanje u kojima se igra na bodove ili za simboličan iznos ne smatra kockanjem u smislu da zbog takvih scena nije nužna klasifikacija. Okultizam se tumači kao skriveno znanje dostupno samo pojedincima koji istražuju duhovnu stvarnost, a koja se nalazi izvan dosega redovitoga osjetilnog opažanja. Navedeno negira mogućnost znanstvene provjere i objektivnog uvida te se deklarira kao posebnost pojedinca koji navodno ima natprirodne mogućnosti spoznaje i predviđanja. Postoji mnogo oblika proricanja koji uključuju korištenje astrologije, numerologije, tarot karata, viskova, staklenih kugli, čitanje iz dlana ili listića čaja i slično te tumačenje snova, vidovitost i razne druge oblike gatanja i vračanja. Na taj način osobe se stavljaju u zavisan položaj i oduzima im se odgovornost za vlastiti život, potiče vjera u sudbinsko, neizbježno, nadnaravno ili ih se potiče na nekritičko preuzimanje tuđeg mišljenja te mogu postati i žrtve financijskih prevara. Vjerovanje i prepuštanje okultnim sadržajima pasivizira pojedinca i odvlači ga od aktivnog sudjelovanja u svakodnevnom životu, od truda za vlastiti boljitak i ostvarenje ciljeva koje želi postići. To je osobito opasno za mlade osobe u razvoju, pri formiranju životnih ciljeva i temeljnih odgovornosti za svoje postupke, a može negativno utjecati i na njihovo mentalno zdravlje. Paranormalne pojave označavaju fenomene koji se bave doživljajima izvan dosega normalnih doživljaja koji se mogu znanstveno dokazati. Programi koji potiču vjerovanje u rješavanje problema zdravstvenih, obiteljskih, ljubavnih, školskih, financijskih i drugih... Audio i audiovizualni sadržaji koji se bave promocijom paranormalnih i parapsiholoških pojava, proricanjem sudbine i budućnosti te davanjem savjeta korištenjem astrologije, numerologije, tarot karata, kristalnih kugli, viskova, vidovitosti, čitanjem iz dlana ili listića čaja, taloga kave ili drugim raznim oblicima gatanja i proricanja moraju biti označeni kategorijom 18 i ne smiju se emitirati prije 23 sata. Programske najave navedenih sadržaja i programa također se ne smiju emitirati prije 23 sata. Također, ovakvi programi ni na koji način ne smiju zloporabiti lakovjernost, neinformiranost ili neznanje gledatelja poticanjem ponašanja koja ugrožavaju gledateljevo zdravlje ili financijsku stabilnost. Okultni sadržaji mogu se prikazivati u fikcijskim audiovizualnim djelima u kojima su smješteni u jasan sadržajni kontekst. Načinom na koji prikazuju pojedince i skupine ljudi, mediji oblikuju pogled djece i adolescenata na njih same i na druge. To osobito vrijedi za djetetov pogled na sebe kao člana pojedinih skupina dobne skupine, spolne i sl. Stereotipe definiramo kao skupinu pretjerano generaliziranih vjerovanja o karakteristikama članova neke grupe. Stereotipi pojednostavljuju naš socijalni svijet jer smanjuju potrebu za razmišljanjem kako reagirati prema novim osobama koje upoznajemo. No, na taj način, pretpostavivši da oni imaju sve karakteristike za koje pretpostavljamo da ima neka grupa, zanemarujemo posebnosti svake osobe i razvijamo predrasude, pozitivne ili češće negativne stavove i osjećaje prema pripadnicima pojedine skupine. Istraživanja pokazuju da promidžbeni programi, ali i ostali medijski sadržaji pojednostavljenim i stereotipnim načinom prikazivanja ljudi iz određenih skupina mogu poticati i pojačavati stvaranje stereotipa i predrasuda. Takva, pak, gledišta mogu dovesti do diskriminacije pripadnika pojedinih skupina. Zato programe koji sadrže seksistički ili neki drugi diskriminacijski jezik ili ponašanje, kojim se s osnova spola, dobi, rase, nacije, vjere, seksualnog opredjeljenja i sl. Same scene diskriminatornog ponašanja ili nasilja prikazane u šaljivom tonu trebaju biti kategorizirane, zavisno od sadržaja, jer djeca ironiju i sarkazam u načelu ne mogu razumjeti do približno devete godine, a neka još i kasnije. Programi za djecu i mlade ne bi smjeli promicati stereotipna gledišta i trebali bi uravnoteženo prikazivati pripadnike različitih skupina. Promicanje kulta tijela Sadržaji koji promiču kult tijela i ljepote, oblikovanje tijela i intervencije na tijelu u svrhu ljepote a ne u zdravstvene svrhe mogu utjecati na stvaranje negativnog pojma o sebi, nezadovoljstva tijelom kod djece i adolescenata i negativne slike tijela te ih mogu poticati na neprimjerene dijete, problematična prehrambena ponašanja izgladnjivanje, prejedanje, povraćanje, purgativi , estetske operacije ili neprimjerene tjelesne aktivnosti. Takvi sadržaji kao i oglašavanje proizvoda ili usluga kojima se promiče kult tijela i ljepote te potiču stereotipi o tjelesnom izgledu ne smiju se prikazivati unutar ili neposredno prije i nakon dječjeg programa, najmanje 15 minuta prije početka ili po završetku toga programa. Kategorija 12 Ukoliko je stereotipiziranje samo sporadično i negativno vrednovano te ako se pojavljuje u humorističnom kontekstu od strane antijunaka ili osoba koje nije moguće ozbiljno shvatiti, sadržaji se kategoriziraju oznakom 12. Stereotipizacija se ne smije koristiti za slanje poruka mržnje i promoviranje superiornosti jedne skupine nad drugom. Kategorija 15 Programi u kojima postoje diskriminirajuće teme i diskriminacijski jezik ili poticanje na takvo ponašanje, no koje je negativno vrednovano te se šalje poruka kako diskriminacija nije prihvatljiva, trebaju biti označeni kategorijom 15. Kategorija 18 Programi koji sadrže stereotipiziranje koje prevladava cijelim audio i audiovizualnim djelom, bez kritičke ocjene i neodobravanja, trebaju biti označeni kategorijom 18. Kategorijom 18 moraju biti označeni i sadržaji koji nekritički potiču i promoviraju kult tijela i ljepote te potiču na neodgovarajuća ponašanja i daju detaljne upute za njih, a bez jasnih upozorenja o zdravstvenim rizicima. Reality program Reality emisije predstavljaju hibrid između dokumentarnog i dramskog sadržaja, a uključuju i elemente promidžbenog programa. Iako postoje brojne verzije reality programa, češto se u njima prikazuju osobe grupirane i smještene na određeno mjesto, a koje se najčešće međusobno ne poznaju i čije ponašanje se od strane produkcije često usmjerava i potiče radi kreiranja sadržaja. Takve emisije mogu sadržavati i sukobe između sudionika, neuobičajena ponašanja, seksualizirana ponašanja, svađe i sve ostalo što skandalizira javnost i izaziva zanimanje. Reality programi mogu sadržavati štetne sadržaje za djecu i mlade, za one koji ih samo gledaju te za one koji u njima sudjeluju. U njima se znaju podržavati rodni stereotipi, naglašavati seksualnost i tjelesni izgled, a ponekad se potiče i veliča nasilničko ponašanje i izazivanje sukoba među ljudima. Neka istraživanja pokazuju kako djeca koja učestalo gledaju reality programe u značajno većoj mjeri vjeruju kako su za sreću potrebni bogatstvo, popularnost i ljepota. Sudjelovanje djece u reality emisijama nije preporučljivo zbog štete koja može proizaći iz brkanja stvarnosti i glumljenja i namještenih situacija i reakcija, izloženosti stresu i uzbuđenjima, uspoređivanju s drugima na vlastitu štetu i gubitku privatnosti. Sve su učestalije i vrste reality programa u kojima nije jasna razlika između fikcije i stvarnosti. Riječ je o žanrovima poput pseudodokumentaraca, structured realityja, scripted realityja ili docusoap programa u kojima se stvarni ljudi naturščici stavljaju u određene situacije koje je produkcija unaprijed pripremila ili koji su scenaristički ili u kojima takve situacije uprizoruju glumci koji igraju tzv. Takvi su sadržaji potencijalno štetniji za djecu od fikcijskih, a neka istraživanja ukazuju da sadržaji koje gledatelji doživljavaju realističnijima, poput reality programa, imaju snažniji utjecaj na njih. Stoga se klasifikaciji reality programa treba pristupati strože od fikcijskog te načelno dodjeljivati višu klasifikacijsku oznaku reality programu nego za sadržaj s istim potencijalno štetnim scenama i elementima emitiranim u fikcijskom programu. Programi za otkrivanje talenata Sudjelovanje djece u natjecanjima za otkrivanje talenata može biti potencijalno štetno jer djecu može izložiti poniženjima, stresu zbog straha od neuspjeha, teretu nošenja sa slavom, emocionalnim uzbuđenjima i drugim doživljajima kojima ne bi bila izložena tijekom uobičajenih okolnosti odrastanja. Djeci se može povrijediti ponos, a izlaže ih se neugodi da budu snimljena u trenucima kada plaču ili se na druge načine teško nose s neuspjehom, odbijanjem ili izbacivanjem iz emisija. Istraživanja pokazuju i moguće dugoročne probleme nošenja sa slavom koji uključuju tjeskobu, depresiju, poremećaje hranjenja, pa čak, u krajnosti, i suicidalne sklonosti zbog osjećaja neuspjeha ili nedovoljnog rada i truda. Djeca sudionici također mogu imati teškoća u školi bilo zbog zadirkivanja vršnjaka ili predrasuda i očekivanja previsokih ili preniskih koje prema njima mogu pokazivati nastavnici. Preporučuje se stručna procjena djetetove emocionalne zrelosti i stabilnosti za sudjelovanje u takvim emisijama, kao i osiguravanje od strane pružatelja medijskih usluga mogućnosti pružanja kontinuirane stručne psihološke potpore. Kod klasifikacije reality programa i svih njegovih podvrsta poput structured realityja, scripted realityja ili docusoapa treba procjenjivati njihov sadržaj temeljem ranije opisanih smjernica za klasifikaciju potencijalno štetnih sadržaja. U reality programima ne smije se prikazivati uporaba ni nabava droge ni bilo kojih drugih opojnih sredstava, kao ni osobe pod utjecajem droge ili bilo kojih drugih opijata. Ne smije se poticati ni uporaba ili nabava oružja. Reality programe treba klasificirati pažljivije i strože od fikcijskih sadržaja te načelno dodjeljivati višu klasifikacijsku oznaku reality programu nego sadržaju s istim potencijalno štetnim scenama i elementima u fikcijskom programu, kao i s posebnom pažnjom odrediti vrijeme emitiranja, vodeći računa o tome tko sve u to doba može vidjeti taj program. Djeca su primarni potrošači koji raspolažu svojim džeparcem, sekundarni koji nagovaranjem na kupnju utječu na potrošnju svojih roditelja stvari namijenjenih njima samima, ali i drugih proizvoda te naposljetku djeca su i budući potrošači koji će postati samostalni potrošači proizvoda prema kojima su u ranoj dobi razvili pozitivne osjećaje. Roditelji u potpunosti određuju načine ispunjenja dječjih potreba do dobi od dvije do tri godine. Između treće i četvrte godine, kao rezultat djetetovog misaonog razvoja i razvoja osobnosti kao i sve većeg utjecaja oglašavanja, djeca počinju tražiti kupnju proizvoda robnih marki čije logotipe vrlo dobro pamte i prepoznaju. Od pete do šeste godine djeca mogu snažno utjecati na odluke o kupovini odraslih. Međutim, sve do devete godine ili još kasnije djeca u pravilu ne razviju sposobnost kritičkog razmišljanja o svojim odabirima i odlukama o kupnji, već se isključivo povode željama, a kasnije i potrebama koje nisu primarne glad, žeđ, hladnoća već psihološke prirode priznanje, status u grupi vršnjaka, samopoštovanje. Djeca su, međutim, ranjiva skupina kada se radi o podložnosti persuazivnim i drugim porukama koje dolaze od oglašavanja i tržišnog komuniciranja. Jedan od razloga je njihovo nerazumijevanje svrhe i namjere oglašavanja jer mlađa djeca oglasnim porukama pripisuju informiranje o proizvodu. Tek u dobi 11 - 12 godina djeca mogu prepoznati i razumjeti pravu svrhu postojanja oglašavanja i tržišnog komuniciranja. Još kasnije, negdje oko 13 - 14 godina djeca počinju shvaćati pojam tržišta, prodaje i zarade te počinju stjecati kritičnost prema namjeri i iskrenosti oglašavanja. Drugi razlog veće ranjivosti djece jest da ih je lakše obmanuti poluinformacijama i nedopuštenim prikrivenim oglašavanjem jer u predškolskoj i ranoj školskoj dobi teže razlikuju programske sadržaje od oglasa, osjetljivija su na pretjerivanja koja se često koriste u oglašavanju, primjerice da je neki proizvod najbolji, najzabavniji, najveći ili stvoren samo radi njih i njihove razonode. Također, predškolska djeca ne mogu razlučiti stvarnost od vizualnih efekata i trikova te lakše mogu povjerovati u neka nerealno prikazana svojstva oglašenih proizvoda. Zatim, djeca imaju društvene potrebe za prihvaćanjem i poštovanjem, a one se često zlorabe prilikom oglašavanja proizvoda koji bi im navodno trebali donijeti upravo takve koristi. Nadalje, velika izloženost djece oglašavanju može kod njih poticati orijentaciju na materijalističke vrijednosti i razvoj stereotipa. Sve to može navesti djecu da ograniče svoja ponašanja, težnje i aspiracije, kao i otvorenost prema nematerijalnim vrijednostima. U predadolescenciji i adolescenciji poruke koje dobivaju putem oglašavanja mogu utjecati i na njihovu sliku o vlastitome tijelu, nezadovoljstvo tijelom, opće nezadovoljstvo sobom i neraspoloženje, pa čak i na pojavu poremećaja hranjenja i jedenja. Kod razmatranja eventualne štetnosti oglašavanja za djecu i adolescente trebalo bi se rukovoditi činjenicama o njihovoj povećanoj osjetljivosti i ranjivosti te bi djecu trebalo što manje izlagati oglasnim porukama i drugim aktivnostima tržišnih komunikacija. Linn, De Benedictis i Delucchi, 1982. Pine i Nash, 2002. Becker, 2002 Zbog značaja i prirode djece kao primatelja poruke i potrošača, ali i onih koji utječu na kupovna ponašanja obitelji, zakonski se štite djeca u oglašavanju upravo zbog pomanjkanja životnog iskustva, povodljivosti i lakovjernosti. Oglasi bi trebali realistično prikazivati proizvode, ne zlorabiti djetetove potrebe, osjećaje i povjerenje prema obitelji i vršnjacima, ne bi smjeli umanjivati autoritete poput roditeljskog ili relevantnih društvenih i kulturnih vrijednosti. Također, oglasi ne smiju zlorabiti neiskustvo i lakovjernost djece i adolescenata, kao ni prikazivati ih u opasnim situacijama. Oglašavanje određenih nekvalitetnih prehrambenih proizvoda posebice onih s povećanim udjelom šećera, masti i soli može negativno utjecati na razvoj dječjih prehrambenih navika i ugroziti njihovo zdravlje. Stoga pružatelji medijskih usluga trebaju voditi računa u koje vrijeme, na koji način i u kojim programima emitiraju oglase s tim sadržajem kako bi se smanjila izloženost djece takvom oglašavanju. U oglašavanju takvih proizvoda u programima namijenjenima djeci ne smiju se koristiti poznate javne osobe ni popularni likovi iz animiranih i igranih filmova. Zbog ranije navedenih dječjih karakteristika zakonom i drugim propisima zabranjuje se i ograničava komunikacija za niz proizvoda i usluga. Zakonom i Pravilnicima ograničava se tako oglašavanje alkohola i alkoholnih pića, odnosno vina i voćnih vina, koji moraju udovoljavati sljedećim pravilima: - ne smiju biti usmjereni posebno na maloljetnike ili ih prikazivati kako konzumiraju takva pića, - ne smiju povezivati konzumiranje alkohola s poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom, - ne smiju se stvarati dojam da potrošnja alkohola pridonosi društvenom ili seksualnom uspjehu, - ne smiju tvrditi da alkohol ima ljekovita svojstva ili da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješevanje osobnih sukoba, - ne smiju poticati neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazivati apstinenciju ili umjerenost u negativnom smislu, - ne smiju stavljati naglasak na visok sadržaj alkohola kao pozitivno svojstvo pića. Za eventualnu procjenu primjerenosti oglašivačkih poruka i tržišnih komunikacija usmjerenih prema djeci pružateljima medijskih usluga preporučuje se koristiti Kodekse pojedinih industrijskih grana ili strukovnih udruženja kao što su HURA Hrvatska udruga reklamnih agencija i HUK Hrvatska udruga za samoregulativu tržišnih komunikacija te možebitno i tražiti pojašnjenja pojedinih oglasnih aktivnosti preko nadležnih strukovnih organizacija i pripadajućih im tijela poput Etičkih tijela ili Sudova časti. Antolović i Haramija, 2015 Hastings, Stead i McDermott, 2004 Odgovornost za klasifikaciju, odnosno kategorizaciju audio i audiovizualnih sadržaja imaju pružatelji medijskih usluga koji su obavezni prije emitiranja sami provjeriti i pregledati sve sadržaje i klasificirati ih na odgovarajući način, a u skladu s odredbama Zakona o elektroničkim medijima, Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima te korištenjem smjernica ovih Preporuka za sigurno korištenje elektroničkih medija. Međutim, s obzirom na to da jedinstveno, jednoznačno i apsolutno određenje štetnosti medijskih sadržaja ne postoji, ni jedna klasifikacija sadržaja ne može biti sveobuhvatna i potpuno iscrpna. Naime, kako smo naveli u ovom dokumentu, na štetnost medijskih sadržaja utječu različiti čimbenici čiji je izvor u samom djetetu dob, spol, razvojni stupanj, posebna osjetljivost , u načinu prikazivanja sadržaja, ali i u čimbenicima obiteljskog i šireg društvenog konteksta npr. Stoga je prilikom odlučivanja o primjerenosti sadržaja za djecu pojedine dobi potrebno razmotriti vrstu potencijalno štetnog sadržaja nasilje, seksualnost, rizična ponašanja, nesreće, samoubojstvo itd. Neki od najvažnijih dodatnih aspekata audiovizualnih sadržaja koje treba razmotriti odnose se na temu koja se prikazuje kao i njezino značenje i osjetljivost, kontekst u kojem se tema prikazuje, opći ton i snagu mogućeg utjecaja na djecu u smislu izazivanja straha i tjeskobe, izlaganja sadržaju prije no što ga dijete može apsorbirati i razumjeti kao i mogućnosti oponašanja nepoželjnih ponašanja. Pritom bi trebalo imati na umu i pravo i potrebu djece da budu informirana, pravo da budu zaštićena od preranog izlaganja neprimjerenim sadržajima te pravo njihovih roditelja i skrbnika da budu informirani o potencijalno štetnim sadržajima. Neka od pitanja i općih načela koja bi trebalo razmotriti prilikom klasifikacije sadržaja su sljedeća: - Društvena i osobna osjetljivost teme Osjetljivost teme može se odnositi na njezinu potencijalnu štetu u smislu izazivanja neposrednih i dugoročnih emocionalnih posljedica ili dugoročnijih posljedica za djetetov razvoj. Najosjetljivije teme uključuju nasilje prema vršnjacima, obiteljsko nasilje, seksualno nasilje, vjersko i rasno nasilje, nasilje prema neistomišljenicima, nasilje prema osobama s invaliditetom, nasilje prema životinjama, zloporabu alkohola i droga, pedofiliju i sl. Većina tih tema nije prikladna za djecu, pa čak ni za mlađe adolescente, no potrebno je razmotriti kontekst u kojem su prikazane, kao i poruke koje prenose. Nagost prikazana u seksualnom kontekstu kao i seksualizirani poticaji i kretnje zahtijevaju klasifikaciju. Općenito, ako program sadrži potencijalno štetne sadržaje koji nisu prikazani tako da ohrabruju oponašanje, potiču na djelovanje, izazivaju snažnu napetost i neugodne emocije te koji su jasno prikazani negativnima i nepoželjnima, tada kategorizacija može biti blaža. Također, strožu klasifikaciju trebaju imati sadržaji koji pokazuju nasilje u ustanovama za skrb djece i bolnicama ili ako nasilje ili kriminal provode strukture koje bi trebale štititi sigurnost i društveni demokratski poredak. Posebno treba obratiti pažnju kada su u programskim sadržajima žrtve djeca s kojima se djeca lako identificiraju te takvi sadržaji trebaju imati višu dobnu kategorizaciju. Teme koje se prikazuju na posebno težak i mučan način, potiču beznađe i bespomoćnost, prikazuju štetna i kriminalna ponašanja normalnima ili poželjnima, trebaju biti kategorizirane za viši uzrast nego iste teme koje se ne prikazuju u takvom tonu. Također, ako se nasilje ne pokazuje eksplicitno, već se samo naslućuje opasnost, u filmovima strave može izazivati jaku napetost, strah i tjeskobu. Konačno, treba obratiti pažnju na sadržaje u kojima su osjetljive teme poput diskriminacije, nasilja, vršnjačkog zlostavljanja ili seksa prikazane u šaljivom tonu jer djeca ironiju i sarkazam u načelu ne mogu razumjeti do približno devete godine, a neka čak još i kasnije. Samo ako su takva ponašanja u programskom sadržaju jasno osuđena, kažnjena i prikazana kao nepoželjna i štetna, tada takav sadržaj može biti prikladan i za nižu dobnu kategoriju. Za mlađu djecu i adolescente 12 i 15 nije prikladno pokazivanje nasilja kao dopuštenog sredstva za rješavanje problema, uživanje u zadavanju boli i maltretiranju, glorifikacija nasilja, pozitivni heroji koji namjerno i nepotrebno nanose bol i patnju, okrutnost prema žrtvama i sl. Osobito su opasni i sadržaji koji prikazuju sredstva i načine počinjenja samoubojstva ili nanošenja ozljeda samome sebi i drugima, a koje djeca lako mogu oponašati 15 i 18. Također, detaljno opisani načini vršnjačkog zlostavljanja koji se lako mogu imitirati nisu prikladni za mlađu djecu i one u ranoj i srednjoj adolescenciji 15 i 18. Treba razlikovati blage psovke, psovke u obliku poštapalica i one u kontekstu ljutnje koje nisu usmjerene ni prema kome posebno i one koje su usmjerene izravno, grube su i prijete ozbiljnim posljedicama i pozivaju na akciju. Treba kategorizirati i seksualno eksplicitni govor, odnosno učestalo iznošenje neprimjerenih detaljnih opisa seksualnih iskustava ili fantazija. Premda nema mnogo empirijskih dokaza o štetnosti korištenja neprimjerenog rječnika na dječji razvoj, neka istraživanja pokazuju kako adolescenti koji gledaju više audiovizualnog sadržaja ili igraju više video igara koji obiluju prostim riječima, imaju pozitivnije stavove prema njihovu korištenju, više ih i sami koriste, a također se agresivnije ponašaju. Nejednak prikaz pojedinih podskupina ljudi u mogućnosti je kod mladih korisnika stvarati predrasude i stereotipe prema drugima, ali i stvarati negativnu sliku o sebi samima kao pripadnicima pojedinih skupina. Primjerice, neka su istraživanja pokazala kako su djeca koja mnogo gledaju audiovizualne sadržaje sklonija negativnom mišljenju o starijim osobama. Zato je potreban uravnotežen prikaz osobina osoba pojedinih podskupina posebno za mlade gledatelje u predadolescenciji i adolescenciji kada se formiraju važni aspekti identiteta osobni vrijednosni stavovi, seksualna orijentacija, izbor zanimanja i sl. Dječji programi katkada i ne moraju u sadržaju prikazivati djecu, no problem i tema kojim se bave trebaju biti zanimljivi i značajni za djecu te prikazivati njihovo viđenje teme. Posebnu pažnju treba posvetiti odabiru animiranih filmova, jer često ima i onih koji, iako su deklarativno namijenjeni djeci, sadrže dobno neprimjerene teme i mnogo nasilja. Treba imati na umu da su audio i audiovizualna djela važna za formiranje opće kulture i stvaranje temeljnih vrijednosti, te da, posebice film, ali i ostali oblici audiovizualnog izražavanja ispunjavanju temeljne čovjekove potrebe, zbog kojih se kultura i posreduje medijima. Stoga treba procjenjivati i posebne karakteristike i umjetnički učinak i utjecaj audiovizualnih djela, određen i zapisom, tehnologijom i, ne manje važno, odvijanjem u vremenu. Kod igranih sadržaja posebice filma i dramskih serija granica prihvatljivog je možda najfleksibilnija, jer se radi o umjetničkoj formi kod koje publika ima određena očekivanja glede sadržaja. Međutim, nemoguće je definirati granicu prihvatljivog, jer ona ovisi o brojnim čimbenicima, uključujući kulturne i, naravno, dobne čimbenike, te stoga uvijek treba sagledati cjelokupni kontekst i potrebu zaštite maloljetnika. Zbog svoje vremenske organiziranosti i preciznosti odvijanja strukture uvjetovane tehnologijom analognom podjednako koliko i digitalnom , film se treba prezentirati u svojoj cjelini i neprekinut kako bi ostvario sve svoje učinke, u suprotnom možemo govoriti tek o manipulaciji filmom i informaciji o filmu. I onu kojoj se medij obraća i onu za koju je vjerojatno da će, s obzirom na način distribucije, medijsku platformu i vrijeme objavljivanja, pratiti te medijske sadržaje. Stoga — osim ranije navedenih pitanja i općih načela - treba promisliti i o tome kako se distribuira sadržaj linearno, nelinearno , u koje se vrijeme emitira, koje je vrste i žanra, namijene i kome se obraća. Peterlić, 2000, Gilić, 2007. Roditelji imaju jednu od najvažnijih, ako ne i najvažniju, i izravnu ulogu u procesu odgoja i socijalizacije svoje djece. Međutim, njihova uloga očituje se i u tome što oni oblikuju i prenose djelovanje različitih drugih socijalizacijskih utjecaja izvan obitelji na djecu. Kada se radi o utjecaju medija, oni mogu biti izravni — preko onoga što dijete samo gleda, ali i posredovani roditeljima koji će regulirati pristup djeteta brojnim medijima i određenim sadržajima i tumačiti njihovo značenje. Korištenje medija i medijski sadržaji mogu djelovati gotovo na sve aspekte funkcioniranja i razvoja djece i adolescenata. Mediji mogu biti vrlo korisni i neizbježni su u obrazovanju, informiranju i zabavi djece i adolescenata. Međutim njihovi utjecaji mogu biti i štetni i o njima smo opsežno govorili na početku ovog dokumenta. Štetni učinci medija mogu se spriječiti ili u velikoj mjeri ublažiti roditeljskim posredovanjem korištenja medija. U preventivne postupke možemo ubrojiti opći roditeljski stil odgoja i nadzor nad količinom, mjestom i sadržajima kojima je dijete izloženo tzv. Najvažnije od svega, potrebno je razvijati dječje samopoštovanje jer će se samopouzdana i sigurna djeca lakše oduprijeti npr. Tehnološki napredak i razvoj medija doveo je do toga da smo svakodnevno okruženi s nekoliko ekrana, odnosno medijskih platformi, preko kojih koristimo medijske sadržaje, informiramo se i komuniciramo. Televizija više nije jedini ili prevladavajući elektronički medij, već se masovno koriste i druge medijske platforme poput računala, tableta, pametnih telefona, usluga sličnih televiziji npr. Stoga roditelji i svi drugi koji brinu o djeci i adolescentima moraju paziti ne samo na količinu i vrstu sadržaja koju djeca gledaju na televiziji, već i na to koliko i kakve sadržaje koriste preko drugih medijskih platformi. Digitalni mediji i nove medijske platforme danas su integrirane u sve aspekte svakodnevnog života. Stoga je važno razmotriti cjelokupan kontekst korištenja medija i raznovrsnih platformi, njihov sadržaj i utjecaj, a ne samo obraćati pažnju na vrijeme provedeno pred raznim ekranima. Posebice je to važno kod djece starije od 11 i 12 godina koja, prema brojnim istraživanjima, audiovizualne sadržaje u znatno većoj mjeri koriste preko drugih platformi u odnosu na televiziju. Ofcom, Children and Parents: Media Use and Attitudes Report, 2014. Roditelji imaju velik utjecaj na djetetov pristup medijima u vremenskom i sadržajnom smislu jer prate, nadziru i reguliraju koliko se i kada djeca koriste brojnim medijskim platformama igraće konzole, pametni telefoni, računala, tableti, televizori... Na taj način, ali i samim svojim primjerom i navikama i načinima korištenja medija, roditelji oblikuju dječje navike korištenja medijskih platformi i raznovrsnih audiovizualnih sadržaja, ali mogu biti i važni posrednici koji će potencirati pozitivne i ublažiti negativne učinke korištenja medijskih sadržaja. Suvremeni trendovi pokazuju kako djeca sve češće koriste te sadržaje u svojoj sobi, sama i neovisno od roditelja, dok roditelji uglavnom gledaju u zajedničkim prostorijama i shvaćaju gledanje audiovizualnih sadržaja kao grupnu aktivnost. Također, dok su djeca mlađa, tada češće zajedno s roditeljima gledaju televiziju, a kada djeca ulaze u adolescenciju ona sve više samostalno i često bez roditeljskog nadzora koriste druge medijske platforme. Gledanje audiovizualnih sadržaja toliko je omiljeno među djecom da roditelji to često koriste kao sredstvo nagrađivanja ili kažnjavanja djece koje se sastoji od uskraćivanja ili dopuštanja gledanja televizije, odnosno korištenja neke medijske platforme. Čak se i roditeljske strategije i stilovi roditeljstva očituju kroz stupanj kontrole i regulacije gledanja audiovizualnih sadržaja i korištenja drugih medijskih platformi. Neki su istraživači prepoznali četiri tipa roditelja s obzirom na regulaciju gledanja audiovizualnih sadržaja — restriktivni, nerestriktivni, promotivni i selektivni. Restriktivni roditelji djecu ne potiču na korištenje i gledanje medija i strogo ograničavaju sadržaje koje dijete gleda. Njihova djeca gledaju manje sadržaja neprimjerenih za djecu, no gledaju i manje obrazovnog programa te su sklonija gledanju televizije kada roditelji nisu prisutni. Nerestriktivni roditelji slabo potiču djecu na gledanje, ali ne ograničavaju sadržaje koje dijete gleda. Njihova djeca mnogo rjeđe gledaju edukativne programe, dok najviše gledaju zabavne programe i to bez nazočnosti roditelja pa mogu biti izložena neprimjerenim sadržajima. Roditelji koji potiču djecu na gledanje i slabo reguliraju djetetovo gledanje nazivaju se promotivnima i njihova djeca najčešće gledaju audiovizualne sadržaje zajedno s njima, što omogućuje posredovanje roditelja o sadržajima koji se gledaju, a također i gledanje obrazovnog i dječjeg informativnog programa. Naposljetku, selektivni roditelji ohrabruju gledanje, no nešto više biraju i ograničavaju sadržaje tako da djeca gledanju manje zabavnih, a više obrazovnih i informirajućih programa. St Peters i sur. Regulacija količine, vremena i uvjeta konzumacije medijskih sadržaja, kao i same vrste sadržaja koje djeca mogu gledati može imati značajan utjecaj na to kakve će učinke mediji imati na djecu i adolescente. Tako, primjerice, djeca čiji roditelji ograničavaju količinu pristupa medijima manje gledaju audiovizualne sadržaje, a postoje dokazi i da imaju u prosjeku bolji uspjeh u školi, manje spolnih stereotipa i manje strahova od bivanja žrtvom nasilja u stvarnome životu. Kako bi ograničili vremenski i sadržajni pristup televiziji i drugim medijskim platformama, roditelji bi trebali: - ne dopustiti svakodnevno dugo gledanje televizije i korištenje drugih medijskih platformi i ne dopustiti da dijete do kasnih sati gleda audiovizualne sadržaje ili igra video igre. Roditelji ne bi smjeli koristiti televiziju ili neku drugu platformu poput igraće konzole, računala, tableta ili pametnog telefona kao dadilju. Predškolska djeca mogu gledati audiovizualne sadržaje oko jedan sat, a djeca starija od 7 godina najviše oko dva sata dnevno. Ne bi trebalo imati televizor uključen cijeloga dana, osobito kada su djeca mala, jer zvukovi i slike s ekrana ometaju pažnju djece kod igranja s drugim stvarima i smanjuju količinu komunikacije djece s odraslima i ostalim ukućanima. Trebalo bi isključiti televizor i druge medijske platforme za vrijeme obroka kako bi se osiguralo zajedničko obiteljsko vrijeme i značajne verbalne interakcije članova obitelji; - donijeti obiteljsko pravilo da se televizor i druge medijske platforme ne uključuju niti gledaju dok nisu izvršene školske i druge obveze. Treba spriječiti da djeca gledaju televizor i druge platforme neposredno prije polaska u školu ili prije spavanja, a kako ne bi bila previše zaokupljena sadržajima i pobuđena emocijama i mislima koje oni mogu izazvati te kako se ne bi zaboravila spremiti za polazak u školu; - unaprijed, na temelju programa, odlučiti u dogovoru s djetetom što će ono gledati određenog dana. Roditelji bi se trebali upoznati s dobnom kategorizacijom sadržaja koja je određena Pravilnikom o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima oznake za sadržaje namijenjene za djecu stariju od 12, 15 i 18 godina. Također, roditelji bi trebali osvijestiti kako doba dana također igra ulogu u regulaciji sadržaja te ne dopustiti da djeca gledaju bilo koju od medijskih platformi prekasno i izvan vremenskih granica u kojima se prikazuju sadržaji za određenu dob. Važno je i djeci tehničkom roditeljskom zaštitom onemogućiti pristup takvim sadržajima na nelinearnim medijskim uslugama, poput usluge video na zahtjev; - ne dopustiti da dijete gleda njemu neprimjerene sadržaje, osobito one s nasiljem i seksualnim sadržajima. Roditelji bi se trebali držati pravila koja su zajednički donijeli, posebice da se medijske platforme ne koriste tijekom nekih zajedničkih obiteljskih aktivnosti. Buijzen, van der Molen i Sondij, 2007. Aktivno posredovanje gledanja audiovizualnih sadržaja podrazumijeva različite aktivnosti u kojima roditelji s djecom razgovaraju o sadržajima koje će gledati i zašto, odnosno o sadržajima koji nisu primjereni za gledanje i zašto te o sadržajima koje su gledali i kako su ih razumjeli. Pritom je važno da roditelji budu vodiči djeci kroz programske sadržaje, tumače ih i interpretiraju, pojašnjavaju i o njima raspravljaju i daju mišljenja. U ove tehnike ubraja se upoznavanje djece s načinima na koje se proizvodi program, kako se koriste različiti trikovi, montažni, računalni ili filmski efekti, koja je svrha i motivacija pojedine vrste programa i sl. Istraživanja pokazuju kako je aktivno posredovanje roditelja povezano s mnogim povoljnim ishodima korištenja medijskih sadržaja kao što su bolje razumijevanje sadržaja, učinkovitije učenje uz pomoć televizije, veća kritičnost prema pojedinim sadržajima te slabiji negativni učinci potencijalno štetnih ili neprimjerenih sadržaja i promidžbenih programa. Upoznajte se s programima koje vole vaša djeca, njihovim likovima i zapletom kako biste mogli o njima razgovarati i komentirati. Na taj način pokazat ćete djeci da vam je stalo do njih i njihovih interesa; - razgovarajte o medijskim sadržajima: što je djetetu u njima zanimljivo, kako si tumače određene događaje i postupke likova, što misle o nekim temama. Recite i vi svoje viđenje i svoje mišljenje. Pomozite im i ponudite alternativna objašnjenja, ukazujte na neprimjerenost nekih tvrdnji, scena i postupaka likova. Odgovarajte na dječja pitanja i postavljajte ih i vi njima. Primjerice, zadajte im da prepričaju što se dogodilo, da predvide što će biti dalje, razgovarajte o tome kako bi oni postupili u nekim situacijama, podsjeća li ih na njihova iskustva i sl. Obrazložite što je dijete vidjelo i zašto to nije dobro i prikladno za njega, razgovarajte o njegovim dojmovima; - upozorite djecu, osobito predškolsku, kada su prikazani događaji stvarni, a kada su izmišljeni i fikcijski. Ta razlika osobito nije jasna kod nekih žanrova kod kojih je djeci teško shvatiti razliku između stvarnosti i fikcije. Riječ je o programima koji izgledaju kao dokumentarni, ali su u suštini fikcijski glumljeni sadržaji sa scenarijem ili intervencijama produkcije. Ukazujte im na to koje stvari iz animiranih ili fantastičnih filmova i serija ljudi mogu zaista učiniti, a koje ne mogu; - upozorite na opasna ponašanja iz programa i protumačite zašto ih oni ne bi trebali činiti i kako bi ih mogli dovesti u opasnost; - informativne programe, osobito vijesti, također komentirajte i djeci na prikladan način objasnite. Nemojte misliti da djeca ne čuju vijesti, iako ih ne gledaju, i nemojte misliti da ih one uopće ne zanimaju ili ne uznemiruju. Osobito je važno razgovarati o uznemirujućim vijestima o nesrećama i drugim opasnostima kojih se djeca mogu bojati; - ako gledate programe u kojima se koriste nasilni načini rješavanja sukoba, ukazujte na njihovu neprimjerenost, na moguće neprikazane posljedice poput ozljeda, rana, boli, dugoročnog liječenja i patnje, nelagode, uznemirenja i sl. Razgovarajte o drugim, nenasilnim načinima rješavanja određenih situacija. Istraživanja pokazuju da ako roditelji ne komentiraju negativno medijsko nasilje, da djeca mogu imati pozitivnije stavove prema agresivnom ponašanju i biti sklonija agresivnijem ponašanju. Djeca čiji roditelji negativno komentiraju nasilne scene i agresivna ponašanja likova spremnija su, odnosno lakše ga prepoznaju i na njega reagiraju u stvarnome životu; - potičite dijete na kritičnost kod biranja sadržaja koje će gledati, ali i na kritičko analiziranje i vrednovanje kvalitete viđenog medijskog sadržaja, iznesenih ponašanja, postupaka, stavova, mišljenja. Potičite razvijanje kritičkog odnosa prema medijskom sadržaju, kao i učenje o medijskim i filmskim tehnikama i zakonitostima produkcije sadržaja; - ukažite adolescentima kako mediji mogu utjecati na njegovo samopoštovanje i sliku svijeta. Iskoristite to vrijeme i sadržaje za razgovor i bolje međusobno upoznavanje i razmjenu mišljenja te poučavanje; - razvijajte kod djece tzv. Ukazujte na tehnike i postupke koje oglašavanje i tržišno komuniciranje koriste da nešto prodaju, kao i na pozitivne i negativne značajke proizvoda, razgovarajte o viđenim oglasima i proizvodima, ukazujte na postojanje istovrsnih proizvoda različitih proizvođača i sl. Važan dio socijalizacijske uloge, obrazovne ali i odgojne, vezan je uz sustav predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja. U odnosu na obiteljsku sredinu, socijalizacija je unutar školskog sustava uronjena u interakciju s vršnjacima te se primarno odvija u višesmjernoj komunikaciji nastavnika i učenika. Socijalizacijski doprinos škole osobito je važan u slučajevima djece bez roditelja ili skrbnika, odnosno u situacijama obilježenim neadekvatnom roditeljskom brigom i odnosom s djetetom. Medijska pismenost uobičajeno se definira kao skup vještina, znanja i spoznaja potrebnih za razumijevanje i kritičku analizu medijskih sadržaja, što korisniku, posebice djeci i mladima pomaže u zaštiti od potencijalno neprimjerenih medijskih sadržaja. Medijski pismeni ljudi mogu donijeti informirane odluke, razumjeti prirodu sadržaja i usluga, i koristiti prednosti cjelokupnog raspona mogućnosti koje nude nove komunikacijske i medijske tehnologije. S obzirom na povećani broj i dostupnost medijskih sadržaja koji nisu primjereni ili prilagođeni djeci i maloljetnicima te s obzirom na ograničenu mogućnost njihove regulacije — poglavito kada je riječ o novim medijskim platformama i internetu — kritičko medijsko opismenjavanje postaje edukacijski imperativ. Tako u posljednjih dvadesetak godina raste broj školskih programa usmjerenih povećanju medijske pismenosti, koji su ili uklopljeni u postojeće predmete, oblikovani kao zasebni predmeti ili se izvode u formi izvankurikularnih radionica najčešće u organizaciji civilnih udruga. Znanstvena istraživanja potvrdila su djelotvornost većeg broja intervencija koje nastoje smanjiti rizike izloženosti mladih ljudi određenim medijskim proizvodima, ali i upozorila kako je veličina njihova utjecaja na mlade ljude umjerena. Ti nalazi sugeriraju kako je programe medijske pismenosti koji se izvode u školama ili lokalnoj zajednici potrebno kombinirati s usmjerenim angažmanom roditelja važnost edukacije roditelja te aktivnošću drugih društvenih institucija edukacija medijskih djelatnika itd. U sve povezanijem i medijski posredovanom svijetu, čini se kako ciljani angažman roditelja i školski programi medijskog opismenjavanja djece i adolescenata nemaju alternativu. No, takav zaključak pretpostavlja da i roditelji i nastavnici barataju alatima potrebnim za razvijanje medijske pismenosti, o čemu u nas postoji vrlo malo podataka. U nastavku navodimo neke smjernice za medijsko opismenjavanje djece i adolescenata u kontekstu nastavnih i izvannastavnih aktivnosti: - Medijsko opismenjavanje treba uključiti sve vrste medija — vizualne TV, video, film , auditivne radio, snimljena glazba i pisane — kao i različite medijske platforme te nove medijske tehnologije. Dakle, edukaciju o medijima treba razlikovati od edukacijskih medija i edukacijske tehnologije. Potrebno je izbjegavati nametanje načina čitanja i razumijevanja medija iz perspektive edukacijskih ciljeva i imperativa; valja imati na umu kako mladi često bolje poznaju neke aspekte medijske kulture nego odrasli. Prije svega se to odnosi na učitelje razredne nastave i nastavnike hrvatskoga jezika koji su, prema Nastavnom planu i programu za osnovnu školu, zaduženi za medijsko opismenjavanje djece u Hrvatskoj. Naime, medijska se pismenost u osnovnim školama ostvaruje kroz medijsku kulturu, jednu od predmetnih sastavnica hrvatskoga jezika, uz hrvatski jezik, književnost i jezično izražavanje. American Academy of Pediatrics, 2010. Se-Hoon, Hyunyi i Yoori, 2012. Uz članove Vijeća za elektroničke medije i stručne službe Agencije za elektroničke medije, u izradi Preporuka za zaštitu djece i sigurno korištenje elektroničkih medija kao stručni suradnici sudjelovali su prof. Gordana Kuterovac Jagodić Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu , prof. Aleksandar Štulhofer Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i prof. Marija Lebedina Manzoni Odsjek za poremećaje u ponašanju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Rad tima vodio je i koordinirao Robert Tomljenović. Sadržajni doprinos izradi Preporuka dali su i Lana Ciboci Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski menadžment i Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, Zagreb , izv. Nikica Gilić Odsjek za komparativnu književnost, katedra za Filmologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu te izv. Danijel Labaš Odjel za komunikologiju, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Stručne recenzije Preporuka izradili su: doc. Irena Sever Globan Odjel za komunikologiju, Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb , Krešimir Mikić med. Journal of Communication, 48 2 , 40—57. The role of media literacy in shaping adolescents' understanding of and responses to sexual portrayals in mass media. Journal of Health Communication, 17 4 : 460-476. Effect of Adult Disapproval of Cartoon Violence on Children's Aggressive Play. Psi Chi, The International Honor Society in Psychology 14 2 , 79-84. Monaco, James, 2009, How to Read a Film: Movies, Media, and Beyond 4th Edition , New York, Oxford: Oxford University Press. British Journal of Health Psychology, 8 2 , 135-47. Drawing Conclusions from Empirical Research on Media Effects; Regulation, Awareness, Empowerment: Young People and Harmful Media Content in the Digital Age Ed : Carlsson, U. Teorijsko — metodološke značajke utjecaja medija na adolescente. Život i škola, br. American Behavioral Scientist, 48 5 , 624-645. Screen Sense: Setting the Record Straight: Research-Based Guidelines for Screen Use for Children under 3 Years Old. Washington, DC: Zero to Three. Changes in HIV and STI related sexual risk taking among young Croatian adults: Findings from the 2005 and 2010 population-based surveys. Croatian Medical Journal, 52: 458-468. Does childhood television viewing lead to attention problems in adolescence? Results from a prospective longitudinal study. Pediatrics, 120 3 , 532-537. Pathological gambling and related problems among adolescents. Communication Research, 32 3 , 267-294. Reading Research Quarterly, 32 2 , 128-152. Stavovi mladih o kockanju. Hrvatski časopis za javno zdravstvo, 5 17. Cartoon violence and aggression in youth. Aggression and Violent Behavior, 11 6 , 547-557. Big World, Small Screen: The Role of Television in American Society. Lincoln, NE: University of Nebraska. Longitudinal relations between children's exposure to TV violence and their aggressive and violent behavior in young adulthood: 1977-1992. Developmental psychology, 39 2 , 201. Effects of playing a computer game using a bright display on presleep physiological variables, sleep latency, slow wave sleep and REM sleep. Journal of sleep research, 14 3 , 267-273. Estimating the longitudinal association between adolescent sexual behavior and exposure to sexual media content. Journal of sex research, 46 6 , 586-596. Longitudinal associations between television viewing and body mass index among white and black girls. Journal of Adolescent Health, 41 6 , 544-550. Tales from the screen: Enduring fright reactions to scary media. Media Psychology, 1 2 , 97-116. APA Handbook of Sexuality and Psychology: Vol. Social development, 10 1 , 79-119. Living with television: The dynamics of the cultivation process pp. Television and Role Socialization: An Overview. Television and behavior: Ten years of scientific progress and implications for the eighties Vol. Relations of television viewing and reading: Findings from a 4-year longitudinal study. Journal of Educational Psychology, 99 2 , 349. Encyclopedia of media violence: one volume set. Obilježja kockanja zagrebačkih adolescenata. Ljetopis socijalnog rada, 18 1 , 103-125. Violence--a global public health problem. The world report on violence and health. Geneva, Switzerland: World Health Organization. The Gerbner violence profile - an analysis of the CBS report. Profanity in media associated with attitudes and behavior regarding profanity use and aggression. Pediatrics, 128 5 , 867-872. Effects of Early Childhood Media Use on Adolescent Achievement. Paper presented at the biennial meeting of the Society for Research in Child Development, Apr. Parental mediation theory for the digital age. Communication theory, 21 4 , 323-343. Utjecaj medija na igru djece predškolske dobi, 363. Dijete i jezik danas — Dijete i mediji. Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Handbook of children and the media, 207-221. Children's attraction to violent television programming. Children's fright reactions to television news. Journal of Communication, 46 4 , 139-152. The nature of television realism judgments: A reevaluation of their conceptualization and measurement. Understanding Causality in the Effects of Media Violence. Exposure of children to sexual content on the Internet in Croatia. Child Abuse and Neglect, 33: 849-856. Parental mediation of children's emotional responses to a violent news event. Communication Research, 34 2 , 212-230. Media effects: Advances in theory and research. Differences in attitudes toward money between subgroups of gamblers: Implications for smart card technologies an exploration of the Tool and Drug Theories of money gambling. Sydney: The Queensland Government Treasury. Životni ciljevi adolescenata sklonih kockanju. Život i škola, br. Interactive effects of life experience and situational cues on aggression: The weapons priming effect in hunters and nonhunters. Journal of Experimental Social Psychology, 41 1 , 48-60. Social cognitive theory of mass communication. Media psychology, 3 3 , 265-299. Social foundations of thought and action: A social cognitive theory. Adolescence and emerging adulthood. Adolescents' uses of media for self-socialization. Journal of youth and adolescence, 24 5 , 519-533. Exposure to violent media: the effects of songs with violent lyrics on aggressive thoughts and feelings. Journal of personality and social psychology, 84 5 , 960. The influence of media violence on youth. Psychological science in the public interest, 4 3 , 81-110. Report of the APA Task Force on the Sexualization of Girls. Committee on Public Education, Vol. Policy statement — media education. Pornography and teenagers: The importance of individual differences. Adolescent Medicine, 16: 315-326. Research on sex in the media: What do we know about effects on children and adolescents? Handbook of Children and the Media 1. Adolescents and media literacy. Alcohol-branded merchandise and its association with drinking attitudes and outcomes in US adolescents. Policy recommendations to minimize harm. Journal of Gambling Issues, 22: 252 — 274. Smoking in movies and adolescent smoking: cross-cultural study in six European countries. Children and Parents: Media Use and Attitudes Report 2014. The impact of Internet pornography on adolescents: A review of research. Sexual Addiction and Compulsivity, 19: 99-122. The effects of television violence on antisocial behavior: a meta-analysis1. Communication Research, 21 4 , 516-546. Stavovi zagrebačkih srednjoškolaca prema konzumiranju alkohola, Diplomski rad, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb. Sexualization of young people. London: Home Office Publication. Roditelji i djeca na pragu adolescencije: Pogled iz tri kuta, izazovi i podrška. Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Filmska umjetnost — sedma, nova, mlada. Hrvatski filmski ljetopis, br. ˝, Hrvatski filmski savez, str. Agencija za elektoničke medije. Early life risk factors for obesity in childhood: cohort study. Words from Sesame Street: Learning vocabulary while viewing. Developmental Psychology, 26 3 , 421. Media Matter: TV Use in Childhood and Adolescence. Media literacy interventions: A meta-analytic review. Journal of Communication, 62 3 : 454-472. Children in Realty TV: Comparative and International Perspectives. Uvod u seksualnu pedagogiju. A sourcebook on children and television. Westport, CT: Greenwood Press. Children, television, and gender roles: Messages and impact. Journal of Adolescent Health Care, 11 1 , 50-58. Viewing preferences, symptoms of psychological trauma, and violent behaviors among children who watch television. R 2002 Violence in Music Videos: Examining the Prevalence and Context of Physical Aggression. Journal of Communication, 52 1 , 61—83. Television and families: What do young children watch with their parents? Child Development, 51, pp 1409-1423. A social neuroscience perspective on adolescent risk-taking. Developmental Review, 28 1 : 78—106. Health effects of media on children and adolescents. Pediatrics, 125 4 : 756-767. Children, adolescents, and the media: issues and solutions. Pediatrics, 103 1 , 129-139. Children, Adolescents, and the Media: Health Effects. Pediatric Clinics of North America, 59 3 , 533-587. Longitudinal study of viewing smoking in movies and initiation of smoking by children. Pediatrics, 121 1 , 15-21. Violence and suffering in television news: Toward a broader conception of harmful television content for children. Pediatrics, 113 6 , 1771-1775. Nastavni plan i program za osnovnu školu. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. The Influence of Technology on Family Dynamics. Proceedings of the New York State Communication Association, 2012 1 , 10. Media and Sexualization: State of Empirical Research, 1995—2015. Journal of Sex Research, DOI: 10. When children eat what they watch: impact of television viewing on dietary intake in youth. Movie exposure to alcohol cues and adolescent alcohol problems: a longitudinal analysis in a national sample. Media and children's aggression, fear, and altruism. The future of children, 18 1 , 87-118. Child Exposure to Violence in Media. Encyclopedia of Interpersonal Violence. Thinking about fantasy: Are children fundamentally different thinkers and believers from adults?. Child Development, 68 6 , 991-1011. Mass media effects on youth sexual behavior: Assessing the claim for causality. Communication Yearbook, 35: 343-385. Pornography and the sexual socialization of children: Current knowledge and a theoretical future. Journal of Children and Media, 8 3 : 305-312. Research on sex in the media: What do we know about effects on children and adolescents? Handbook of Children and the Media 2. Utjecaj televizijskih sadržaja na djecu - Smjernice za klasifikaciju televizijskih sadržaja. Report of the American Psychological Association Task Force on the sexualization of girls.
Calling All Cars: The General Kills at Dawn / The Shanghai Jester / Sands of the Desert
Kao roditeljima nije nam uopće lako danas ispravno odgajati našu djecu. U tu svrhu podržavamo prijedlog osnivanja Vijeća roditelja u Agenciji za elektroničke medije. Viđenje golog tijela odraslih može biti problematično za razvoj djeteta samo ako se pojavljuje u seksualiziranom kontekstu, to jest ako je erotizirano ili sugerira neku seksualnu aktivnost. Budući da su obiteljski život i odnosi česta tema mnogih igranih serija i filmova, ali i drugih programa u kojima se pokazuju neprimjereni obiteljski odnosi, takvi sadržaji snažno utječu i na sliku obitelji. Međutim, uporaba audiovizualnih sadržaja kao sredstva za čuvanje i zabavljanje djeteta dok odrasli obavljaju druge poslove, premda je praktična, nije poželjna jer smanjuje izravne interakcije djece i roditelja. Journal of Communication, 48 2 , 40—57. Od ostalih dječjih karakteristika ispitivane su i različite dječje osobine i sposobnosti koje im omogućuju da mijenjaju odnose između nasilnih medijskih sadržaja i ponašanja, poput djetetove inteligencije, percepcije realnosti sadržaja te stupnja identifikacije s likovima koji prenose određenu poruku. Takvo oglašavanje zabranjeno je Zakonom o elektroničkim medijima, budući da je u članku 16. Surađivala je i bila voditeljica u nizu znanstvenih projekata, a vodila je i istraživačke ljetne škole studenata psihologije. Preporuke donosi Vijeće za elektroničke medije i radi provedbe Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima, kako bi ponajprije pomoglo svim adresatima Pravilnika pružatelji medijskih usluga televizije, radija, usluga na zahtjev i elektroničkih publikacija u ispunjavanju propisanih obveza.
[Zadarski list oglasi za stan|Gay Oglasi Novi Sad|Bihar chhath geet]
Oznake: preporuke, za, zaštitu, djece, i, Sigurno, korištenje, elektroničkih, medija
komentiraj (0) * ispiši * #
Prvi sex bez krvi - Stvarne djevojke
Seks s nevinom devojkom!
Click here: Prvi sex bez krvi
A, ona me je pohvalila! Većina žena koje su imale vanmateričnu trudnoću može ponovo da zatrudni prirodnim putem i iznese normalnu trudnoću. Obično ovi oblici krvarenja ne utiču na ishod trudnoće, ali ih treba prijaviti lekaru.
Tako boš lahko rekla, moj prvi sex je bil pa tako dober. Međutim, kod nekih žena može da se desi da nivo hormona na samom početku trudnoće ne poraste dovoljno, tako da se kod njih u prva tri meseca trudnoće javlja blago krvarenje, poput menstrualnog, praćeno simptomima koje obično osete u periodu kada bi trebalo da imaju menstruaciju.
Forum Klix.ba - Sačekati da devojka počne da... Stisnite zube, izdržite dok partnerov vršnjak ne probije put do vaše oaze zadovoljstva, ubrzo će bol minuti, a vi ćete uživati.
Odabir partnera Seks sa nekim ko vas privlači samo fizički odlična je opcija za seks na jednu noć, ali nikako i za prvi put. Osoba koju znate površno i u koju nemate poverenja nije dobar izbor. Lepše ćete se provesti ako je uz vas neko ko vas voli, brine o vama i ko vas poštuje, nego neko kome ćete biti samo recka na zidu. Osoba koja pazi na vaša osećanja, pružiće sve od sebe da sam proces razdevičenja bude što prijatniji, dok neko ko ne mari za vas, neće obraćati pažnju na to da li vas nešto boli, da li vam je prijatno i da li ste uopšte spremni na taj korak. Foto: Profimedia Bez pritiska! Kao i mnoge druge stvari, ovo radite samo zbog sebe. Ako niste spremni da napravite ovaj korak, vaš partner to mora da razume, a ako i dalje naporno insistira, šutnite ga - taj ni ne želi ništa više od vas osim telesnog zadovoljstva. Što se tiče okoline, devojkama se danas seks bukvalno nameće. One koje su imale seksualno iskustvo, smatraju se popularnijim, dok se one čednije ismevaju. Ali dobro razmislite, da li stvarno želite da izgubite nevinost sa nekim kretenom u pocepanom zadnjem sedištu kola, samo da vas ne bi zadirkivali ili želite da to bude malo posebnije? Ne podležite pritiscima, iako vam nijedna neće to priznati, svaka od njih žali što nije čekala svoj trenutak. Mesto Kao što već rekosmo, zadnje sedište kola, WC kluba, haustor zgrade ili mračan parking, nije baš adekvatno mesto za ovaj čin. Posle, kada se malo ušemite, biće vam zanimljivo da se seksate negde gde možete biti uhvaćeni, ali pri prvom putu, učiniće vas još nervoznijom i napetijom. Nađite mesto na kom ćete se osećati dobro i na kom ćete imati privatnost, bez bojazni da vas neko uhvati na delu. Lep i mekan krevet kada vaši ili njegovi roditelji nisu tu, stan koji vam je pozajmio prijatelj ili čak studentska soba, mogu vam ostati u veoma lepom sećanju. Još ako napravite romantičnu atmosferu sa par sveća ili mirisnih štapića, ugođaj će biti lepši. Još jedno adekvatno mesto je verovali ili ne - kada. Naravno pod uslovom da možete oboje da stanete u nju. Topla voda opustiće vaše mišiće, a eventualan bol koji osetite biće mnogo blaži. Vi ležite, tako da ste već u prijatnijem položaju, a vaš partner neka diktira tempo tako što će pratiti vaše izraze lica. Opustite se Ovo je lakše reći nego učiniti, ali nervoza i leptirići u stomaku su sastavni deo skidanja nevinosti. Ako vam opušta živce drmnite koju čašicu, ali nikako nemojte da se opijate, jer bi moglo da se desi da loše nametite kondom, da pričate stvari kojih ćete se stideti ili čak i da se ne sećate svog prvog seksualnog iskustva. Takođe, razbijajte glavu opterećivanjem kako izgledate. Nikada nećete imati dobar seks ako se sve vreme trudite da sakrijete stomačić ili da vam grudi stoje uspravno. Ako vam je neprijatno to što treba da se skinete, razmislite da li ste zaista spremni za prvi seks. Foto: Profimedia Predigra Duža i nežnija predigra pomoći će vam da se opustite, da se fokusirate na to što se trenutno događa, na partnerovu blizinu, njegov dodir, miris, strastvene poljupce. Što je predigra vrelija, manje ćete se koncentrisati na sam čin spajanja vaših tela, i zaboravićete na bol koju nesvesno očekujete. A ona će možda i izostati! Krvavi čaršavi Sigurno već znate da devojke tokom prvog puta uglavnom krvare. Do ove pojave dolazi zbog pucanja himena — opne koja se nalazi na ulazu u vaginu. Ovo krvarenje nije isto kod svih devojaka, a kod nekih može čak i sasvim da izostane. Ukoliko vas brine da će krvarenje biti obilno, opustite se. Za svaki slučaj, pripremite peškir i stavite ga ispod sebe ukoliko ne želite da isflekate posteljinu. Bol koji ćete osetiti takođe je individualan i zavisi od devojke do devojke. Ne brinite, uopšte nije toliko strašno kao što zvuči. I prolazi u roku od najviše par minuta. Najgore je da prekinete ako osetite bol, onda će vas svaki sledeći pokušaj ponovo boleti. Stisnite zube, izdržite dok partnerov vršnjak ne probije put do vaše oaze zadovoljstva, ubrzo će bol minuti, a vi ćete uživati. Ne očekujte ništa Veoma bitna stavka je da nemate preterano velika očekivanja. Život nije holivudski film: nema usporenog snimka i kadar se ne zavrti kada se spojite sa partnerom. Nije obavezno, čak je i retkost, da prvog puta doživite orgazam, ali seks svejedno može biti prijatno iskustvo i bez orgazma. Opustite se i dajte sebi vremena i prakse, pa vatromet sigurno neće izostati i uskoro ćete uživati u orgazmičnim eksplozijama. Nevine devojke mogu da ostanu trudne, baš kao i sve druge polno zrele žene. Osim toga, nevinost ne znači imunitet na polno prenosive infekcije, pogotovo ako vaš partner ima poduži spisak iza sebe. Kondom možete kupiti u svakoj apoteci, i zbog toga je idealno kontraceptivno sredstvo za prvi i svaki sledeći put. Zapamtite: guma glavu čuva! Učenik iz ženske škole koji je pomogao mnogim drugaricama 25. Posle maženja i poželjnijeg kunilingus klitorisa, kada je vagina maksimalno ovlažena, opuštena i spremna, u klečećem položaju gde je devojka oslonjena na krevet, muškarac treba da je dovede do orgazma sa ledja mazeći joj rukom klitoris i grudi i tokom klimaksa probiti himen.
MOJ PRVI SEX
Sta prišla 2 moška za mano in me začela nadlegovati, enega sem poznala iz OŠ, drugega pa samo na videz iz diskoteke. Što se tiče okoline, devojkama se danas seks bukvalno nameće. Zahvalna za moju strpljivost, pažnju... Himen i defloracija-gubljenje nevinosti. Smatran da niko prije 20-21 godine svog života nije zril za odnose... On najbolje može da ti pomogne. Bolilo je ko sam vrag dok je svrsavao i da mi nije drzao ruku na ustima,vjerojatno bi vristanjem uzbunila cijelo susjedstvo. Ne sviđa mi se to... Kod pretnje od spontanog pobačaja, žena može imati krvarenje tokom nekoliko dana praćeno povremenim grčevima i tupim bolom. Većina žena koje su imale vanmateričnu trudnoću može ponovo da zatrudni prirodnim putem i iznese normalnu trudnoću. To mnogo znači devojci koja prvi put izlaže svoju nevinost muškoj polnosti...
[Sexi poze koje muskarci najvise vole|Zene za provod u zagrebu|Dame za druzenje sarajevo]
Oznake: gubljenje, nevinosti, bez, bola, Ovako, ćete, više, Uživati, u, svom, prvom, seksu
komentiraj (0) * ispiši * #
Sarajevo je najpoznatiji bosanski brend - Susretit će se u sredini
Tuzlanski aerodrom uvodi nove linije: Uskoro letovi za Pariz, Milano i London
Click here: Sarajevo je najpoznatiji bosanski brend
Fasizam moze, ali i ne mora roditi fasizam, ali negacija fasizma od fasista cini u njihovim glavama da je fasizam prirodno i normalno stanje koje se treba braniti svim silama. Za kraj, navešću Vam imena nekolicine domaćih kompanija, koje se smatraju brendovima, i zamoliti Vas da date mišljenje o njima i asocijacije koje dobijate kada ih samo vidite?
Tako je pocetkom sezdesetih godina otvorena cevabdzinica Mrkva ciji je naziv ponekad zbunjivao posjetioce. Ubrzo po njegovom završetku, obnovljena je, pa je duž čaršije nanizan red zanatskih radnji. Da li ste imali priliku čuti za neke od bosanskih kompanija, barem jednu, ili neko bosansko brendirano ime koje je privuklo Vašu pažnju? Idejni projekat za to je gotov.
Tuzlanski aerodrom uvodi nove linije: Uskoro letovi za Pariz, Milano i London - Mi smo imenovali brendove koji se koriste širom svijeta i koji su dobro poznati unutar specifičnih industrija.
No, iz primjera Amerikanca Jaya Jurisicha, očito je da nije. U intervjuu za Sarajevo-x. Jurisich govori o suštinskoj važnosti imena i brenda za tržišni uspjeh, svome radu i postignućima, te komentira imena nekih od vodećih kompanija u BiH. Sarajevo je, kaže on, jedini poznati globalni bh. Razgovarao: Asim Bešlija Gosp. Jurisich, smišljanjem imena i rebrandingom bavite se od 2002. Možete li nam objasniti od čega se sastoji Vaš posao? Za nekoga ko gleda sa strane to izgleda kao vrlo zabavno zanimanje. U suštini, mi dajemo imena kompanijama, proizvodima i uslugama. To zvuči jednostavno, ali je u isto vrijeme i vrlo komplikovano. Jednom kada nas unajme, mi im pomažemo da prođu kroz ove filtere — pretpostavki, prethodnih koncepata, predrasuda i strahova, što je sve frustriralo njihove napore da sami dođu do imena, dok u isto vrijeme prezentiramo i diskutujemo s njima imena zbog kojih će biti primijećeni i zapamćeni među svojom ciljanom publikom. Pretpostavljam da za većinu ljudi koji rade bilo koju vrstu posla, ime nije uvijek na vrhu liste prioriteta i oni mu ne posvećuju mnogo pažnje. Kako objašnjavate važnost imena za poslovni svijet? Demonstriranje je uvijek mnogo moćnije od objašnjavanja. Kompanija Apple je najbolji primjer za to. Oni ne moraju da vode oglašivačke kampanje da bi objasnili svijetu da su njihovi proizvodi odlični, drugačiji, inovativni, itd. Kompanija poput Microsofta ne može demonstrirati takav kvalitet u svome imenu i primarno slanje poruke, tako da je prisiljena trošiti na milijarde dolara na oglašavanje kako bi objasnila zašto biste vi trebali misliti da su njihovi proizvodi dobri, drugačiji i inovativni. Zašto je važan rebranding i u kojim situacijama je bitno ići kroz ovaj proces? Postoji milion različitih situacija zbog kojih se pojavljuje ponovno brandiranje, te da li je to ili ne dobra ideja u bilo kojoj datoj situaciji. Ponekad kompanija stvarno treba novo brendiranje, jer se spaja sa nekim, biva prodata, zbog skandala, promjene pravca poslovanja, itd. Ponekad neki stari brend koji je izgubio svoj šarm treba rebranding, a u drugim prilikama neki stari brend ima moć koja nije u potpunosti realizirana, i brend je greškom promijenjen; poslije se ta greška u novom brendiranju ispravlja i originalni brend se vraća. Šta vi zapravo radite kako biste smislili imena ili ponovo brendirali neku kompaniju ili specifični proizvod? Je li to jednostavno sjedenje i razmišljanje, ili je to mnogo teža procedura sastavljanja svih neophodnih dijelova u jednu cjelinu? Ne radi se samo o sjedenju i razmišljanju, nego su i stajanje i oklijevanje također važni. Uz mnogo istraživanja, čitanja i generalnog angažmana sa svijetom i životom. Pravo ime može doći u bilo koje vrijeme ako ste vi otvoreni za njega, ne samo onda kada se nalazite ispred bijele table sa komadom pice u ruci. I šta je onda naš proces? Kao prvo, mi nikad ne razmišljamo o tome da imenujemo kompaniju, proizvod ili uslugu. I dok radimo na projektu imenovanja, uvijek se bavimo imenovanjem i brendiranjem paralelno, i kako pozicioniranje postaje sve jasnije, nijansiranije i specifičnije za projekat, imena koja na najbolji način podržavaju to pozicioniranje postaju sve više fokusirana. Mi imamo vrlo detaljan proces, i veliki dio tog procesa je upoznavanje klijentovog tima za imenovanje sa vrijednošću moćnih imena i kako ono koje smo mi prezentirali jako podržava pozicioniranje brenda kojeg oni žele ponuditi svijetu. I jednom kada klijentov tim za imenovanje shvati ovo, mi sa njima radimo na tome da dobijemo kupovinu od strane izvršnih donosilaca odluke koji imaju moć da prihvate ili odbace novo ime. Dakle, mnogo našeg posla je poput grupne terapije, a zatim poput politike. Jer, vi možete predstaviti najbolja, najkreativnija i najradikalnija imena koja se mogu zamisliti, ali je pravi test u pridobijanju kompanija, kojima često vlada mišljenje konsenzusa kod ovakvih stvari, da usvoje moćno ime koje nije proizvod grupnog razmišljanja. Da ovo sve utopimo: sjedenje i razmišljanje, stajanje i oklijevanje, istraživanje i čitanje, pričanje i obrazovanje, još stajanja i oklijevanja, raspravljanja i argumentiranja grupna terapija , i isprobavanje sistema kako bi se dobila konačna kupovina korporativna politika. Gdje većina kompanija pravi promašaj u pogledu vlastitog imena ili imena svojih proizvoda? Šta vaše bogato iskustvo pokazuje? Većina promašaja su rezultat konsenzualnog razmišljanja i jednostavnog starog straha. Straha od nepoznatog, straha od promašaja, straha od reakcije tržišta i želje da se zadovolje svi. Postoji jedan uključeni sukob u onome što mi radimo, jer je razlog zbog kojeg kompanije dolaze kod nas taj što žele da dobiju brendirano ime koje će se isticati u gomili, biti vrlo pamtljivo, i koje će pokrenuti njihov marketing naprijed. Ali uraditi to znači usvojiti ime koje je drugačije, ne nešto kao što radi njihova konkurencija ili što bi njihovi klijenti očekivali, i često ljudi unutar klijentske kompanije izražavaju nelagodu u vez s tim. Molim Vas, recite nam nešto o Vašim počecima. Svi možemo samo zamisliti da je bilo dosta nerazumijevanja za ono što vi radite ili što biste željeli raditi? Još prije sam imao kompaniju za razvoj web sadržaja, a jedan od web siteova koji sam osnovao, Worldlab www. Ja sam u suštini umjetnik www. Počeli smo sa ovim razumijevanjem radeći nešto što se čini sasvim prirodnim za nas, a što većina kompanija za imenovanje i brendiranje propušta da uradi: analizirali smo neke od najvećih brendova na svijetu koja bi korporativni komitet za imenovanje najvjerovatnije želio ubiti — brendove poput Virgina, Applea, GAP-a, Orangea, Caterpillara, Oraclea, i shvatili smo zašto su ovi brendovi uspjeli uprkos mnogo izvanrednih razloga zbog kojih nisu trebali. Prešli ste veliki dio puta i zasigurno možete biti ponosni na vaše kreacije. Mi smo imenovali brendove koji se koriste širom svijeta i koji su dobro poznati unutar specifičnih industrija. Neki od globalnih brendova koje smo imenovali, a koje možete prepoznati su Go-Go za bežičnu konekciju u avionima ako ste letjeli u SAD ; Wynn Las Vegas, novi Aria hotel u ovom gradu; informativa društvena mreža Twine; i dosta imena telefona za Nokiu, uključujući Arte, Luna i Evolve. Mogu li same zemlje, male poput Bosne, koristiti brendiranje za svoju međunarodnu reputaciju i promjenu imidža? Kako to može pomoći percepciji u vanjskom svijetu? Apsolutno, i zemlje to rade cijelo vrijeme. Kanada to trenutno radi uz Zimske olimpijske igre, pokušavajući da navede svijet, posebno SAD, da gleda izvan pretpostavki i stereotipa, i da vidi šta zemlja ima stvarno ponuditi. Za mnoge u SAD-u slika Bosne je još uvijek ona ratna iz 90-tih godina. Tako da je jedan zadatak ponovnog brendiranja imidža Bosne, naglašavanje toga šta ona ima da ponudi, ne samo u turizmu nego i u biznisu, obrazovanju, sportu, umjetnosti, kulturi, historiji, itd. Zasigurno ne možete ili ne smijete ignorisati rat, ali morate odaslati poruku da ste se pokrenuli, obnovili i da ste mnogo više od rata. Da li ste imali priliku čuti za neke od bosanskih kompanija, barem jednu, ili neko bosansko brendirano ime koje je privuklo Vašu pažnju? Nažalost, nisam upoznat ni sa jednom bosanskom kompanijom ili brendom, osim imena grada Sarajeva, koji, kao što sam rekao prije, za većinu Amerikanaca još uvijek izaziva sliku balkanskih ratova iz 90-tih, ali je sasvim zrelo za novu procjenu šire u svijetu. Za kraj, navešću Vam imena nekolicine domaćih kompanija, koje se smatraju brendovima, i zamoliti Vas da date mišljenje o njima i asocijacije koje dobijate kada ih samo vidite? Mogu li funkcionirati kao globalni brend?
RSE: Sarajevo - Turisti, posebno Amerikanci vole bosansku pitu
Svi možemo samo zamisliti da je bilo dosta nerazumijevanja za ono što vi radite ili što biste željeli raditi? BiH ima velike mogućnosti za proizvodnju zdrave hrane, te bi Klas trebao i u tome da vidi šansu. Mi smo imenovali brendove koji se koriste širom svijeta i koji su dobro poznati unutar specifičnih industrija. Za više informacija o... Kako objašnjavate važnost imena za poslovni svijet? Napravljeni su od mlevenog mesa, mahom teletine, sa dodatkom začina, belog i crnog luka. A, ja bih rekla da su to ustvari etnički Srbi triju vjerozakona, muslimanskog, katoličkog i pravoslavnog«. Šarac dalje ističe kako bi se zaštitom ćevapa kao brenda uveo određeni standard koji bi se morao poštovati, napominjući kako to trenutno nije slučaj i da ćevapi nisu zaštićeni kao što je, kako kaže, McDonald's. Obezbjeđivanje što većeg stepena potrošačeve satisfakcije predstavlja ključ njegovog zadržavanja. Prileguša se kuha iza podne, kad se pravi pauza od jutarnjeg rada — popijete fildžan, dva, pa malo prilegnete. Oni su tu izgubili trku u cevapu, jer, originalno cevap je dosao iz istocnih krajeva.
[Udovica trazi mladica|Ona trazi njega doboj -- Mali Oglasi # Goglasi.com|Prvi decko]
Oznake: in, CHEVAP, We, Trust, desetka, u, pola, s, LUKOM, bez, zaštite
komentiraj (0) * ispiši * #
Prepoznati srodnu dušu - Susretit će se u sredini
Na ovaj način možete prepoznati svoju srodnu dušu!
Click here: Prepoznati srodnu dušu
Kada svaka strana krene svojim putem, obje strane karmičkog odnosa prema drugoj strani osjećaju veliko poštovanje i divljenje. Međutim, eto, tu baš leži ceo problem.
Uzburkane strasti na početku veze često ukazuju i na burnu vezu, pa svađe postaju neraskidivi deo odnosa. Noviji zaključci naučnika i stručnjaka pokazuju da zaista postoji ljubav, odnosno neverovatna privlačnost već na prvi pogled, pa čak se ona oseti i u virtuelnoj komunikaciji putem poruka, ali da taj teret sudbinske ljubavi nije lako izneti u savremenom svetu. Promijenit će se vaš pogled na život Srodna duša će vam pomoći gledati na život iz drugog kuta.
Kako prepoznati srodnu dušu? - Tu energiju naše srodne duše osjećamo u srcu, jer se tu ta frekvencija u svakom slučaju osjeća i mi znamo da postoji naše sjedinjenje.
Blizanački plamen je vrlo rijetka pojava koja je jako intenzivna i emocionalno iskrena veza. Ako ste već upoznali svoju srodnu dušu, onda ste jako sretna osoba, jer samo one osobe koje se ne plaše sresti svog duhovnog partnera, preuzimaju odgovornost za ljubav i ne boje se razočarenja! Horoskopski znakovi koji se slažu ne moraju nužno biti blizanački plamen, ovo je mnogo više od toga. Naime, oni doživljavaju neizmjernu sreću koju je čak vrlo teško i shvatiti; tako zajedno prožive cijeli život ako pronađu jedan drugoga. Najčešće su žene one koje prve osjete da je njihov partner upravo blizanački plamen, jer su žene uvijek emotivnije i osjetljivije. I Vas zanima kada ćete pronaći svoj blizanački plamen, odnosno kada stiže srodna duša u Vaš život? Vaš blizanački plamen ne mora biti Vaš tip osobe, ali odmah osjećate da ste stvoreni jedan za drugoga i da ste zajedno spremni svladati sve prepreke ako se držite zajedno. Imate osjećaj kao da sve nestaje oko Vas kada Vam je u blizini, sve ostalo postaje nebitno, jedino važno je ljubav i strast. Nemojte misliti da ovo može samo tako nestati. Naime, ta specijalna veza između vas se nikada ne može prekinuti! Ako doživite bilo koji osjećaj od gore navedenih emocija ili se upravo sada tako osjećate, onda ste sigurno pronašli svoj blizanački plamen. Nemojte ga nikada pustiti! KINESKI znakovi za su nešto vrlo neobično i specijalno, a mi Vam otkrivamo više o tome! Ako pronađete svog životnog partnera, onda ćete cijelog života imati čistu i sretnu ljubav! Naši savjetnici dostupni su Vam i iz inozemstva na brojevima:.
Srodna duša
Naime, ti ljudi se svakako nađu i ostvare svoju ljubav. Međusobna antipatija i nesuglasice koje se događaju već prilikom upoznavanja teško da mogu da ukažu na susret srodnih duša. Odgovor univerzuma Da bismo bili sigurni da ćemo privući doista srodnu dušu, potrebno je prvo raditi na sebi, u smislu da zavolimo i prihvatimo sebe i oprostimo sebi. Posle početne faze netrpeljivosti, koja je često posledica šoka i straha od ljubavi, strasti se smiruju i dolazi do realizacije emotivne veze — naglašava američki terapeut za emotivne veze Irina Grin. Obe duše iskusiće da se prepoznavanje na nivou duša pojačava. Samo ih treba prepoznati i dopustiti im da uđu u naš svijet. Bojimo se, također, napustiti poznati teren i izaći iz zone komfora.
[Besplatni oglasi ba|Statusi za trazenje cura|Dragana Mirković i Toni Bijelić proslavili 17 godina braka]
Oznake: kako, prepoznati, srodnu, dušu
komentiraj (0) * ispiši * #
Iskrica slike žena - Pronađite djevojku
Foto galerija
Click here: Iskrica slike žena
Vi ste jedna otvorena osoba, koja će uvek izbaciti sve karte na sto! Takođe, vi znate da stavite slušalice u uši i pretvarate se da slušate muziku samo kako biste izbegli razgovor. Tu moraš da pokažeš koliko je tebi super u životu i koliko bi svaka devojka zapravo bila sretna da te upozna.
Spolja delujete kao dete, ali imate dušu starije osobe! Druga verzija je da joj vidiš boju očiju u profilu i pošalješ poruku naprimer: ''znaš što kažu za zelenooke devojke?
SRBIJA, BALKAN, PRIČAONICE - Neke će da odgovore ''po čemu smo slični? Naime možete definirati kompleksne kriterije i time naći osobu koja ima kvalitetu koju tražite ili barem tako tvrdi ili koja nema navike koje jednostavno ne podnosite.
ZAGREB - Stigao je taj dan. Dobro, spremna i prilično unezvijerena. Idem se naći s nepoznatim muškarcem nadam se da je muško Da to kojim slučajem moja mama zna, mislim da bi organizirala intervenciju. Nekako sam uvjerena da nikada nije zamišljala svoju milu kćer kako skuplja opskurne tipove na internetu. Dakle, dogovorila sam se sa cyberom, 29-godišnjim pizza majstorom. Dopisujemo se već par dana, čini mi se okej. Malo smo se natezali oko fotke, uporno je inzistirao da mu je pošaljem, ali prilično je brzo i posustao. Dogovaramo vrijeme i mjesto sastanka. Zapravo, predlaže mi ga kolegica. Dovoljno je prostran, prometan i ugodan taman toliko da se osjećam sigurno, a da nemam osjećaj da sam nepoznatog frajera pustila u svoj intimni prostor. I već tu cyber čini svoj prvi kiks. Ne zna gdje je Kavkaz. Okej, nije da ne zna gdje su HNK, Ilica, Manduševac... Ali, nije mi to baš neka fora. Eno ga stoji tamo na tom uglu već mali milijun godina, nema tko ga nije prošao. Ako si iz Zagreba, a cyber tvrdi da jest, trebao bi za njega znati. No dobro, odbijam biti cjepidlaka. Objašnjavam mu gdje se nalazi. Nije prošlo pet sekundi, evo nas i kod drugog kiksa. Pita me genijalac imam li auto. Za slučaj da njegov krepa, kaže. Zar zaista misliš da ću te voziti doma nakon prvog a očito i posljednjeg spoja? Ili još bolje - šlepat možda?! E sad, možda bi neka nadrkanija pojedinka već pri ovom posustala. Ali ja sam, kao što sam već napomenula, prilično odlučna. Želim iskustiti sve čari lova na frajera. Koliko god mi već u startu smrdilo na propast. Genijalac će se morati snaći. Sada mi je već dovoljno kilavljenja, želim zapečatiti stvar. I napokon - dogovor je pao. Barem sam ja, naivka, tako mislila. Naime, dobila sam košaricu. Frajer me otkantao pola sata prije zakazanog sastanka. Ali ne mogu u pola osam, možda bih mogao kasnije ako si za. Javim ti kada, ako ćeš baš htjeti, a ako ne, ovaj vikend sam slobodan, pa se isto možemo dogovoriti. Brate mili, kao da sam mu nož pod grlo stavila ne bi li se našao sa mnom. Iskreno, ostala sam u šoku. Odvažim se prvi put u životu na ovakvo nešto i što dobijem? Ego mi je patio. No, kada me bijes prošao, zapravo mi je bilo jasno da sirotanovića muči auto na samrti i dovlačenje do grada iz nekog rubnog kvarta na vrijeme. Ali, tko ga šljivi. Dva dana kasnije odlučila sam mu dati još jednu, posljednju priliku. I tu je iskoristio. Dogovorili smo se u utorak poslijepodne, 17. Nije kasnio, to je bio plus. Došao je smrznut na skuteru, to je bilo smiješno. Auto mu, očito, nije upalio. Lijepo smo se rukovali i otišli u prvu birtiju. To je bilo umirujuće. I na tome je stalo. Ne želim zvučati kao kučka, ne želim biti gruba. Ali cyber mi zaista nije ostavio previše mogućnosti. Čim smo sjeli, odmah je krenuo zapaliti pljugu. Plus je što me pitao smeta li mi, minus što ju je nemarno ostavio u pepeljari meni pod nosom. Mahala sam rukom kako bih otjerala dim, ali nije upalilo. Sada dalje uglavnom idu samo minusi. Zapravo, nadam se da ovo čita barem jedan frajer, pa ga odmah preklinjem - radi sve suprotno od ovog lumena. Dakle, cigareta pod nosom. Naručili smo i počeli sramežljivo čavrljati. Do trenutka dok se on u četvrtoj minuti razgovora nije ispričao barem to i počeo pisati nekome poruku na mobitelu. Ja sam sjedila i zujila, on je pisao SMS. Kad se napokon vratio u vrijeme i prostor, izvadio je papirnatu maramicu. Gledajte, ja zaista podržavam čiste nosnice, dapače, toga sam velik fan. Ali, na prvom dejtu s osobom koju nikada nisi upoznao, s kojom sjediš možda deset minuta, nasred kafića izvlačiš maramicu i energično, glasno, mokro i strasno pušeš nos?! Jer si lijen ustati i otići do WC-a, pa možda i baciti koji pogled u ogledalo da vidiš je li što ostalo unutra? Nije baš bio najblistaviji trenutak sastanka, to je sigurno. Nisam mogla gledati, ni slušati. Potpuno sam se isključila. ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA.
Tokero bend - slike.wmv
Ono što je malo ubilo popularnost je što su se vlasnici stranice pred nekoliko godina odlučili za prilično nepopularan potez — onemogućili su besplatnim članovima da razmjenjuju poruke. Dogovaramo vrijeme i mjesto sastanka. U srednjim školama manja dominacija nastavnica U srednjim školama omjer nastavnika i nastavnica nešto je drugačiji nego što je to slučaj u osnovnim školama. Postoje još dve verzije. Mahala sam rukom kako bih otjerala dim, ali nije upalilo. Niti jedna cura ne bi trebala da ima mnogo više od 60 kilograma. ZAGREB - Stigao je taj dan. Ponekad sami tragate za novim problemom, samo kako biste ga rešili — često komplikujete i one najsitnije probleme — sve zbog zabave jer znate da za vas ne postoji problem koji ne može biti rešen. Čak i da prodajete novine, vi ćete tom poslu dati drugačiji smisao.
[Uzivo jebanje sex @ Mad Vagina|Halo oglasi ona trazi njega novi beograd|Veza brak rijeka i okolica]
Oznake: forum
komentiraj (0) * ispiši * #
