petak | 07.03.2008.

Goblini i Crna Sjena; dio II.

Nakon mukotrpnog puta, napokon su stigli do Rivendella. Rivendell je uvijek bio ugodno, toplo mjesto gdje su vilenjaci pjevusili i pozdravljali goste. Ovaj put je tu vladala grobna tisina. Bilo im je tesko jer su tu nekada obitavali posljednji od roda Eruanninog. Presli su most, usli u Posljednju domacinsku kucu, u kojoj je nekada stolovao Elrond. Ali preko 100 godina, ona je napustena. Sva lijepota i sjaj Rivendella blijedi, car nestaje... Eruanna je obisla sve prostorije, sve dvorane. Srce joj se ispunjalo tugom a oci suzama.
- Dakle, ovo je kraj? - upitala je kroz plac u nadi da ce netko odgovoriti.
- Nije. Sve dok postojis, kraja nema. - cuo se stari, ali ipak, milozvucni glas.
Bijase to jedna vilenjakinja, duge crne kose, blijedog lica. Jednako stara koliko mlada. Ime joj je bilo Niriel, jedna od najstarijih u Rivendellu je bila, a ipak, jedna od rijetkih koji su ostali.
- Cekala sam te, dijete svijetla. - rekla je Eruanni.
- Zasto? - upita ju Eruanna.
- Tvoju majku su sustigli posljednji dani, smrt joj je blizu! Pronaci ces ju u Lorienu, ali dijete, pozuri. -

Eruanna je otrcala brzo do jednog od konja o kojima se Niriel brinula. Isla je zurno, ne obaziruci se ni na sto. Ali Legolas ju je brzo sustigao. Jahao je uz nju a ona mu je kroz plac rekla da je Arwen na samrti. Pogledao ju je s ocima punim tuge jer je volio i cjenio Arwen. Svi su ju voljeli i cjenili. A ona sad odlazi. U svoj zbrci, krenuli su bez vode, hrane. Ali sad nije bilo vremena da se vrate po to. Putovali su preko Maglenog gorja tri dana bez odmora, ali kad su presli Magleno gorje, konji su bili izmoreni. Napravili su stanku od pola dana da se konji dobro okrijepe te u sumrak stigli u Lorien. Krenuli su odmah do Caras Galadhona u nadi da ce ondje biti Arwen, ili makar netko tko im moze pomoci...
- 22:09 - Komentari (3) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.