Tako su oni isli uz rijeku jer nisu zeljeli ici preblizu Mirkwooda. Sumnja u Eruanni je rasla iz dana u dan. Nije se osjecala ugodno u blizini te sume. Tako je dosao dan gdje je njihov put napokon skretao na Zapad; prema Maglenom gorju, daleko od Mirkwooda. Presli su Veliku rijeku I krenuli dalje. Sa Zapada je dopirao hladan zrak na stazu kojom su isli. Napokon su zasli iza jednog brda gdje vise nije bilo nit raga Mirkwoodu. Nije bilo ugodno ali u svakom slucaju bolje nego u prisutnosti Mirkwooda, barem za Eruannu. Dani su postajali sve kraci I hladniji I dosli su do podrucja gdje su konje morali poslati nazad. Oni nisu mogli vise ici, snijeg je postajao predubok, a nije bilo ni jedne travke za njih.Eruanna se nije htjela odvojiti od Uraeusa, bojala se za njega. On je bio njen vjerni prijatelj, no morala ga je pustiti. Najednom je zapuhao hladan vjetar, nastala je mecava. Eruanna je jedva gledala no isla je uz Legolasa.Ubrzo su pronasli nekakvu malenu spilju, dovoljnu za njih. Grimolas I Gremolas su ubrzo nalozili vatru.
- Jesmo svi na broju? -upita Gremolas.
- Da, valjda… odgovarali su.
- … ali… Ithilwen… nema je… - procuo se neki sitan, jecajuc glas iz kuta spilje.
To je Eruanna progovorila. Nastala je panika medju njima.
- pa ona je sama, u divljini… po ovoj hladnoci… - opet je progovorila, ovaj put uplaseno, zabrinuto.
Unatoc tome sto je bila sama, nisu ju mogli traziti jer mecava nije jenjavala. 2 dana I 2 noci su sjedili u toj spilji, a ponestajalo im je ogrjeva. Napokon, mecava se pocela stisavati. U zoru te noci netko im je upao u spilju, Bila je to Ithilwen; ranjena, gladna, prehladjena. Brzo su ju smjestili uz vatru a ona je izgubila svijest. Ubrzo su culi neke krikove izvana. Najednom se medju njih upali goblini, a medju njima je bila ona Crna prilika. Eruanna se sledila do krvi. Izvukla je svoj mac Glamris I krenula odmah na nju.
- Neeeee… -povikao je Legolas, no nije ju mogao zaustaviti.
Iako on to nije znao, Eruanna je osjecala duznost..morala je toj utvari vratiti za ranu koju je nanijela Legolasu. No ona Sjenki nije nanijela neku veću štetu, tek ju je okrznula. Legolas, Gremolas I Grimolas su potukli gobline, a Sjenka je zarezala Eruannu dok je odlazila. Na svu sreću, rana je bila plitka. Shvatili su da im nije sigurno ostati na ovome mjestu. Brzo su podjelili stvari među sobom a Grimolas I Gremolas su ponijeli Ithilwen. Pošto su išli ubrzano, za dva dana su prešli istočnu te stigli na zapadnu stranu Maglenog gorja. Još uvijek je bilo hladno, no bilo mi je lakše, spuštali su se s planine… Tri dana su putovali kroz najdublji nijeg Maglenog gorja. Četvrtog dana su došli do prvog drveća. Bilo im je ugodno za promjenu ugledati nešto drugo osim snijega. Ithilwen se osvijestila te im ispričala što joj se zapravo dogodilo. Kad je mećava zapoćela, bila je s njjima, no nakon nekog vremena se odvojila, nije ih više vidjela. Vani je bilo previše hladno ali je ubrzo među sjenama ugledala nekakvo svjetlo, malo dalje od nje… Požurila je ondje misleći da će ondje ugledati svoje suputnike. Kad je ušla u špilju iz koje je svjetlost dopirala našla se okružena goblinima. U sovj zbrci, učinilo joj se da vidi nekakvu crnu priliku kako sjedi uz vatru, sama. Odmah se okrenula I svim snagama se poćela probijati kroz gobline ten a kraju I nekako uspjela… bar se nadala. Na izlazu ju je zaskočio jedan goblin, krupniji od ostalih I zadao joj dosta muke, više nego svi oni zajedno… No I njega se nekako rješila I pobjegla… Tako je u svom ludilu trčala par sati, nezna ni sama, izgubila je pojam o vremenu… Na kraju, kad je misla da joj je došao kraj, naišla je na svoje sudružnike… Od tog trenutka, ničeg se više nije sjećala..
Tad su uzeli kratku stanku da odluče kojim putem dalje. Odluka je bila da idu na sjever uz planinu, unatoč strahu od goblina koji bi mogli biti ondje. Tako su putovali 8 dana prema sjeveru, s većom opreznošću ali I s više stanki…