Blesava (i) noć

Ova noć mora biti tužna. I tako je umorna…dok ju gledam.
Možda je žalosna…možda i njoj netko fali. Jako je crna, inače je uvijek mjesec osvijetli, da noćne lutalice nađu put kući.
Da zasigurno je žalosna…možda joj nisu sve zvijezde na broju?! (ne u tom smislu…)
Možda je tužna zato što je pala? Inače noć uvijek «pada» zar ne…sigurno je pala, pa sad plače. Da.
A jadna…htjela bi ju utješiti kao što i ona tješi mene…Uvijek sve pošalje na spavanac, pa ja mogu biti sama i pušit u mraku. Jej.
«Ma zapalit ću jednu i za tebe!»
Sama je. Vlakovi voze stalno, al' nitko neće izać' na ovoj stanici da joj pravi društvo…gamad.
Ja sam tu noći! Zapalit ću još jednu za tebe…
Volimo se družit' …ona i ja. Ja uvijek puno pričam, a ona šuti i sluša me cijelo vrijeme... Samo se smješka.
Stalno joj pričam o ljubavi. Mislim da me razumije, odmah se razbacuje zvijezdama! Onda…kad smo ja i ljubav zajedno, baci jednu namjerno na zemlju, da me podsjeti kako sam pričala o njoj. Pa se smijem. (smijeh)
A bit ćeš dugo sama, noći, zapalit ću ja još jednu za tebe…
Sutra ću bacit noge kroz prozor pa ću te čekat, samo ti brzo dođi! A onda ću zapalit jednu, za tebe. U zdravlje.
(Duuug, ubitačan kašalj)

Post je za pucat si u glavu. Baš mi se sviđa. Uh.