Anđele

Osjećam odkucaj njenog srca, iako smo rastavljene. Iako smo tako daleko, osjećam ju.
Ne mogu joj objasniti kako mi nedostaje...kako ju želim zagrliti kada ju trebam. Uvijek ju trebam.
Uvijek sam htjela nekome vjerovati...uvijek mi je to bilo teško. I uspjelo mi je. Sada kada je tu...sada tek kada se pojavila.

I dok se sve čini normalnim...kada misle da je sve super, da postojim, da je lako i kada nije tu. A ne znaju kako je to kada...
...kada pokušavaš potisnuti osjećaje i baciti sve od sebe.
...kada pokušavaš ne misliti na sve jer to čini još nesretnijom osobom (sad kada nije tu).



Moj anđele žao mi je. Pišem ovo za tebe.
Toliko bih to toga htjela reći, toliko toga bih htjela pitati zvijezde.
Zar ne vidiš kako je dan siv? Kako je siv za mene, ja sam ta koja te traži i čeka još.
I svejedno je što ću napisati, svejedno što ću reći, znam da imam mjesto
negdje u tvom srcu.
Ne dopuštam više ničemu da mi prilazi.
Odkad nisi tu...
Nada će umrijeti zadnja...nada za nas. Za onaj život koji nas čeka još.
Bolje je da ne čuješ kako sada plačem...iznutra.
Koliko te želim.
Znaš, znaš jako dobro kako mi je...znaš kakvi su dani bez tebe.
I osjećaj koji ne prolazi dok te vidim,
jer jedino što čekam je taj dan...dan kada ćeš doći, kada ću doći.
I noć koju ćemo provesti zajedno.