Riječi

četvrtak , 25.01.2007.

Ljudi jednostavno ne primjećuju težinu svojih riječi. One riječi koje kao kamen padnu na srce. Riječi koje bi mogle poderati dušu i izliti suze.
Nekada ne shvaćam da li sam ja stvarno zaslužila takve ispade. Jesam li kriva što me toliko boli…
Toliko je vremena prošlo da sam odupirala napadima takve vrste. Toliko vremena bez suza koje su uzrokovale nečije oštre riječi. I zašto, ne razumijem. Mogu sada plakati…i mogla bih pisati do sutra, stranice i stranice, ali mislim da je dovoljno da kažem da boli. Boli užasno.
Znam, preosjetljiva sam duša, ne mogu si pomoći. Ali takve riječi, pa makar upućene od stranaca, su me uvijek slomile. Bila to sitnica (za njih) ili stvarno velika stvar, jačina te boli ostaje jednaka, za mene. Preozbiljno shvaćam sve što izlazi iz prokletih ljudskih usta.
Riječi cijenim i ne volim njihovu zloupotrebu, pogotovo ako nekoga mogu povrijediti. Zašto im ne daju više značaja? Samo ih bacaju bez veze, kao da je to tek tako…što god kažu. Kao da je nevažno, jer će se riječi opet zaboraviti…ali ja ih nikada ne zaboravljam.

Image Hosted by ImageShack.us

Gledati - ne vidjeti

utorak , 23.01.2007.

Hej! Prestala si gledati istini u oči…Zar nisi primijetila da si se zatvorila svijetu. Više te ništa ne zanima. Hej! Otvori oči! Zašto stišćeš čvrsto kapke, opet ti duša vidi svu bol! Ne pomaže ti…haha, ne pomaže što se skrivaš. Sve će se pojaviti opet kada pročitaš stare pjesme. Kada se sjetiš što si sve «vidjela». Imala si obzira za sve. Za cijeli svijet. Postaješ sebična! Zašto misliš samo na sebe? Zašto se sada sve samo vrti oko materijalnih stvari…Gdje su ti oči…One koje su ti pokazivale što se sve događa oko tebe. Koje su ti donijele tolike boli. Napisale toliko stranica…

Zašto su te godine zatvorile svijetu? Zašto je tolika mašta, toliko inspiracije…nestalo? Zašto ne razmišljaš…Ne razmišljaš o ničemu. Razmišljaš samo o tome kako ćeš raditi, šta ćeš jesti, kupiti, kad ćeš spavati…Hej! Pa gdje je nestao svijet? Svijet u tebi…onaj svijet koji si stvarala samo za sebe. Svijet u koji si se povlačila, u kojem si napisala toliko pjesama, iznosila toliko mišljenja… Gdje ti je vrijeme? Ono vrijeme koje si ispunjavala događajima, koje si trošila jednostavno na opuštanje, na bacanje misli…

Što se stvori od novorođenog čovjeka? Rekla si da se nećeš mijenjati…Rekla si da si ista, kao i prije. Zašto moraš lagati? Sve se promijenilo! Sve je drugačije. Toliko osjećaja odjednom. A sada…Ništa?!

Zašto su te obuzele samo materijalne brige. Gdje je ono duševno za što si se borila!? Riječi u tebi koje su, miješajući se, stvarale nove uvide u svijet. Zanemaruješ sve. Okrećeš glavu od svega!!! Nikada nisi htjela takva postati! Prešutiš svaku nepravdu! Pokloniš se pred svakim porazom! Ubijaš onaj glas u sebi, koji je uvijek bio s tobom. Ono tvoje drugo ja! Sjećaš se? Kako bi se sjećala…već je sve izbrisano. Već stvaraš mjesto u glavi za neke glupe druge mane.
Gdje je silna dobrota…gdje je sve dobro čime si se ponosila. Ono s čim si mislila da se razlikuješ od drugih…»Totalno drukčija od drugih» E pa nisi više. Postala si isto gadno biće…kao prokleti dio civilizacije kojoj nisi htjela pripadati….

Image Hosted by ImageShack.us

Štafeta %

srijeda , 17.01.2007.

Recimo da ovakve stvari nisu za mene, točnije za ovaj blog...Ne želim previše pričati o sebi, svom karakteru...Posvetila sam ga isključivo osjećajima. Ipak, napravit ću to. Jer mi ju je "predala" moja SM grl :) ...jedna osoba koju sam upoznala na netu...preko bloga i koja mi je postala jako draga...Brbljale smo o svemu, iako se to dosta smanjilo u zadnje vrijeme, ali znam da će se sve opet vratiti na staro...
No da pređem na stvar...ŠTAFETA...ništa. Stvarno ne volim pisat o sebi, najbolje je da drugi pričaju o tome. A i nikad se ne mogu sjetiti nečeg zanimljivog, totalno sam podosadnila! Nemam pojma kako da krenem, ali krenut ću………. s 5 stvari o meni…

- 1 - Ubija me pomisao na to da moram vrijeme provoditi sama u sobi s nekom porculanskom, plastičnom ili kakvom god lutkom. :/ Mrzim ih iz dna duše! Imam fobije od takvih stvari i nikada djeci ne kupujem lutke za rođendane, ne želim da proživljavaju isto što i ja! Od 7. godine sam ih mrzila zbog hororca lutke-ubojice...i ne prolazi me. Lutke što dalje od mene!!! Bebe...fuj te odvratne umjetne bebe i taj bolesni pogled!!! Uglavnom shvatili ste...

- 2 – Ne mogu vidjeti krv. Operacije i slično…Oke ako se netko poreže il štagod…ali velike rane, puno krvi ili kako meni netko vadi krv :/ Odmah mi se muti i crni pred očima!! Ne znam zašto…ne znam stvarno. Uvijek sam to mogla, ali čini mi se što sam starija, što više toga znam da se i više toga bojim… I ne podnosim.

- 3 – Volim crtati…da mogu objavila bih svoje radove od prije. Ali sam ih sve podijelila!A nije mi žao…Dala sam ih frendicama, susjedima, poznanicima…Mogla sam crtati dok sam još bila puna tuge…To je bila moja najveća motivacija…sada je nema toliko. Isto tako mi nedostaje i vremena…(Nekad je tak glupo živjeti u svijetu odraslih). Evo Sojka ima jedan moj rad, pa…smijeh nagovorite ju gwh…

- 4 – Moja najveća je želja otići daleko od svega, s njom. Najradije u Los Angeles. Grad s velikom tolerancijom za homoseksualce…Tamo bi živjele zajedno sretan život. Bez ikoga, bez osuda i zabrana…ahhhh…snovi ostaju samo snovi. Ili naći mjesto gdje mi nitko neće reći šta da radim…kako da se ponašam…s kim sam. Da svi misle da sam umrla, a ja zapravo živim zajedno s njom…daleko. Dala bih sve za nju…

- 5 –
Nekada mi dođe žuta minuta. Izmišljam izmišljotine. Imaginarne stvari, glupe rečenice, glupe pokrete…Ja mislim da bi svatko trebao imati te neke trenutke u kojima jednostavno može ispustiti sve bezvezne misli iz glave, kao ispušni ventil za sitnice…nevažne stvari, ali ipak važno. Nasmiješ se zajedno s društvom takvim stvarima, a usput napraviš svaku glupost koja ti pada na pamet…GUŠT. dead

PREDAJEM ŠTAFETU:

- Sojki
- Red rose
- Galatea
- Thora
- Abandoned

Jedinim ljudima koje imam u linkovima smijeh

"Ne zanemaruj se"

četvrtak , 11.01.2007.

Odlučila sam se vratiti napokon, sa novom snagom i novom voljom. S više vremena. Nadam se da ću ga imati dovoljno za vas sve. I želim to.
Najprije bih htjela da mi svi ostavite nove web adrese. Dugo me nije bilo, a puno toga se promijenilo! Previše...(Ja se ne želim mijenjati)
Zato vas molim da me pokušati ponovo "naći", tako da i ja vas nađem. Pokušavam otvoriti neke stare blogove, meni drage. Niti jedan nije isti. Svi su otišli....
Brišem popis linkova....i počinjem s njima ispočetka.
Vraćam se, zajedno sa inspiracijom.
Ljubav.


Na žarkom licu leži suza
Potekla zbog ljubavi,
Jer ta tuga nije zlobna
- zbog sreće počela je živjeti!

Sada je ljubavi znak more
Što ne presuši od početka
Jer voljeti – plakati znači
Meni nevoljenome nekad.

Nepoznato je
I razlog traženju suza.
Obraz nekad hladan
Sada more je,
Slano i slatko ujedno.

Jer hladan obraz
Obraz je bez ljubavi,
Bez poljupca je
Hladan.

A ovo lice je sretno
I ne poznaje hladnoću
Više.
Suza ga grije.
Da zbog sreće počela je živjeti!



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>