< | srpanj, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ma koji Mourinho, Capello, Guardiola, Van Gaal ... svi se moredu sakrit prid našin Miroslavon Blaževićen zvanim Ćiro. Koji nije dobija ime po čuvenome uskotračnome vlaku, koji je zamalo posta fratar, rođen u Travniku, a ima je puno živopisniji trenerski pa i životni put od svih nabrojenih trenerskih veličina. A ko će bolje oslikat velikoga trenerskoga mangupa nego glumački mangup, rođen u Zenici, koji se u zadnje vrime na TV ekranima više pojavljuje u ulozi voditelja nego ka glumac Već san jema prilike pogledat Tarikovu izvedbu „Ćire“ kad je gostova u dvorani HRM u Lori ... i ismija san se ka ritko kad. Kad počme, melje i ne staje skoro uru i po (pola dva, za sjevernjake) uvik dopunjavajući tekst sa sitnim atualnostima (Bjelica, Tudor, Covid-19) i vješto izalazeć na kraj sa događanjima u publici koja bi nekome drugome ubila koncentraciju Poučeni iskustvon sa otvaranja, Zakonita i ja smo opet došli među prvima, ako ne i prvi ... Sve je već bilo spremno, pa je i ekipa iz organizacije čekala kad će se najveći navijač Čelika pojavit ... Doša je utiho, iz svlačione, sa zadnjin zrakan sunca ... ... zauzeja svoje misto na mitskoj trenerskoj klupi ... ... i počeja mlit. Da je bilo zatvorit oči i samo slušat, ka da je isprid tebe poznati trenerski mag/šarlatan (nepotrebno precrtati) ... evo vam samo mali djelić Tarikove priče o Ćiri. Samo ovoliko, jer san ostatak predstave gušta, pleska i naravno, ka i ostatak publike, diga se na standing ovation da pljeskon pozdravimo izvođača. Ajde, kažu dobro obavješteni izvori da jema još dobri predstava ovo lito, u vrlo skraćenome izdanju u odnosu na proitekle, ne triba van crtat iz kojih razloga Do iduće prilike ... Zdravi i veseli bili!!! |
Kako san i onda napisa, kad je Kobila Suzi došla u štalicu „Garbin“ da je „Novi bolid u Novome“ pa me optužilo da uvik stavljan senzacionalističke naslove, tako ću ove dane bit umjereniji. Evo, ovako je izgledala te večeri, 8. 7. 2010. kad je prošla prvu registraciju ... Kako onda, tako i sad, Suzy odrađuje bez grintanja sve zadatke ča se pridanju meknedu ... nije puno žedna, uz ugrađen plin, a i učinila je, kako bi reka besmrtni Nenad Brixy, „stanoviti broj kilometri“ bez neki posebni problemi, uz redovito održavanje. Kako mi je Zlato Mamino reka, jedina auta koju nisan uspija satrat ... svatiću to ka kompliment. Suzy, a ne meni Jučera, osmi sedmoga, mora san prominit prometnu dozvolu. To ka oče reć da nisu jemali di udrit pečat, jerbo na staroj nije više bilo mista. Jedanaesta registracija ... neka potraje još koju godinu, ako Oni Gori da zdravlja i Njoj i Nama, pa da se i Vinkica malo na njoj nauči vozit. Poučen dojavama iz dobro obavješteni izvori, da su ujutro malo milostiviji, iša san na Tehnički u Mašograd ranon zoron. Za ne povirovat, bija san prvi na redu ... barbe su sve odradile kako triba, bila je samo jedna sitnica koju triban sredit do dogodine. Odličan rezultat za krepkoga desetogodišnjaka Prošlo je malo vrimena, gleda me Zakonita kad san doša doma, nije jon jasno kako san već gotov ... a lipo! Kad se digneš rano, dan duže traje ... još smo popodne, poza obidon, išli učinit spizu, i kako nan se nije nigdi prišilo poslin, a i ožednili smo ... di ćemo, ajde ovamo, ajde onamo, na kraju smo završili u „Tina“ u Kaštel Novome, deboto isprid kuće! Ovi put se nisan za'eba, ka na Massimovome koncertu, pa zaboravija vazest oni moj mali „gerilski“ fotoaparatić. Zašto „gerilski“? Pa ne tučen se se šnjin, ne bacan ga nikome u glavu. Ipak je komad bovana (kamena, za sjevernjake) kudikamo jeftiniji vengo mali Canonov đavlić Powershot SX620 Gerilski je zato jer ga je lakše sakrit u boršicu (je li se sad smi reč „pederušu“ a da ne počmedu odma činit denmonštrancjun?!) da ne mora svak vidit da ga jeman, a „isukat“ ga po potribi. Ako ne ništa, bolje snima videjo nego ono „#$%& (biiiip!) od mobitela! Bili smo taman u okviru „zlatnoga sata“ ... čak i pri kraju. Dok su Kaštila bila već u debeloj sjeni, dotle je Split bija još okupan zrakan umirućega Sunca ... pa je vridilo potegnit puntu Marjana sa Instituton ... ... a i vizura Splita se, gledajuć odovamo, prilično minja sa onin Tornjen, pari mi oni crni monolit iz Odiseje 2001 ... srića da mu je na drugoj strani slike ka kontrapiz tamniji krov Poljudske lipotice ... inače bi baš parija ka „šaka u oko“ I tako, dok smo Zakonita i ja lagano ispijali Nesscafe sa čikolaton i Cedevitu sa okuson crvene naranče, sunce je partilo na zasluženi odmor, a mi ka prave kurijože gledamo, i još bolje slušamo ko sve prolazi. Sa godinan nagomilanoga iskustva, moremo pripoznat fureštoga na kilometar. Nije baš bila gužva na Rivi ... Znan, neki će zlobnici guštat kako sad ovi ča su investirali u apartmane neće moć isplaćivat kredite ... sitni duš jema svudir. meni je te ljude žaj, jer ako se vrtidu pinezi, svima će nan bit bolje. Ali ne moreš „prominit glavu“ onome kojemu je draže da susidu krepa krava Koliko nas je uništila i unazadila ova dižgracija COVID-19 još ne moremo njanci zamislit. Ako i iduća sezona bude ovakova, ajme nan se! Ali ljudski se nadat da će bit bolje! Samo, ponavljan, da bude zdravlja, zato, ka i uvik ... Zdravi i veseli bili!!! |