Ma koji Mourinho, Capello, Guardiola, Van Gaal ... svi se moredu sakrit prid našin Miroslavon Blaževićen zvanim Ćiro. Koji nije dobija ime po čuvenome uskotračnome vlaku, koji je zamalo posta fratar, rođen u Travniku, a ima je puno živopisniji trenerski pa i životni put od svih nabrojenih trenerskih veličina.
A ko će bolje oslikat velikoga trenerskoga mangupa nego glumački mangup, rođen u Zenici, koji se u zadnje vrime na TV ekranima više pojavljuje u ulozi voditelja nego ka glumac
Već san jema prilike pogledat Tarikovu izvedbu „Ćire“ kad je gostova u dvorani HRM u Lori ... i ismija san se ka ritko kad. Kad počme, melje i ne staje skoro uru i po (pola dva, za sjevernjake) uvik dopunjavajući tekst sa sitnim atualnostima (Bjelica, Tudor, Covid-19) i vješto izalazeć na kraj sa događanjima u publici koja bi nekome drugome ubila koncentraciju
Poučeni iskustvon sa otvaranja, Zakonita i ja smo opet došli među prvima, ako ne i prvi ...