Tribali smo se nikidan, po davnome dogovoru, uputit Zakonita i ja povirit kuću iznutra ... a meni palo napamet kako mi mater ronza da nikad nije bila vidit naš stambeni objekat ... Malo prije nego smo se uputili, samo san je zva da se spusti na zidić isprid zgrade dokle dođemo do tamo ...
I tako, pustija san inspekciju unutra i za divno čudo, nije jemala njanci besidu za zamirit. Još ne mogu doć sebi jerbo je, valjda okad san progovorija i prohoda, a uvatija san skoro pedeset i šest godin i dvi bele, uvik jemala ča pribotunat da bi ona to valjda bolje od mene učinila.
Vinku nikako nisan moga uvatit za slikat, pogotovo ovako smanjene pokretljivosti, a i inače je brža od mene  ... ali san zato uspija slikat njezinu buduću sobu.
Svi mi jedva čekamo doć nazad u Mašograd, ali valjda niko od nas troje ne žudi za svojin komadićen prostora, ako ne ništa da ne mora slušat svoga papu kako svaku noć ispila barenko dva kubika hrastovine 
Nakon brzinske inspekcije, krenili smo nazad, ja osobno još pod dojmom nedostatka primjedbi ... samo smo svratili u „Tina“ popit jednu ness, i gledat kako se neumorni galebi boridu sa vitron.
Skužajte za stare slike, jerbo je moj veliki Photobucket, server na kojemu držin slike ča is stavjan na blog, jema bit, negdi peška teški virus gripe. Dobija san od nji nikidan mejl da su veliku većinu "accounta" sa slikama uspili škapulat (spasit, za sjevernjake) ali da eto baš moj i još samo mali broj nji još nisu uspili pa se nadadu da će i to brzo rješit. Odnija vrag prišu 
Još je ova dežgracija sa slikan najmanje ča mi se u zanje vrime dogodilo. Još lani, kako to lipo zvuči krenija san da ću sa Zakoniton obać Advent u Zagrebu, ali odma na polasku, vrškon patike zapeja san za vršak skaline isprid dežuraone u vatrogasnome domu, mali hematomčić na polak potokljenice, hitna, previjanje, bolnica, presađivanje kože ... opće veselje
Ajde, bar nisan, sva srića, dočeka Blagdane u bolnici. Ionako nisan nikad bija atletičar, ali mi je radijus kretanja ka u hokejaškoga golmana. Rekli bi zli jezici ka u Prosinečkoga
Srića u nesrići da san opet bija na Križine, odjel plastične kirurgije, ka i nazad dvi godine kad san operira karpalni tunel .... pa su me odma prvi dan sve sestre pozdravljale ka staroga poznanika.
Eto, lagano se oporavljan, zatvorija san bolovanje, iduću šetemanu bi triba potrošit još par dan lajnskoga GO (nikad kraja mirakulima!) i 13. 1. poć radit ... Moran van priznat da mi je dozvizdilo stat u kući
Danas, prvi put ove godine, gremo Zakonita i ja u kino. Gledaćemo „One su bombe“ ... repertoar je prilično sužen ... „Ratove Zvjezda“ ćemo gledat Zlato mamino (tm) i ja kad se vrati sa broda, a ostali filmovi su ili animirani, ili dičji, ili božićni
Sad kad san naša relativno pristojni server za slike (link https://imgbb.com/) malo ću se češće oglasit na blogu, bar dokle ovi nesriknji photobucket.com ne rikupera i moj račun sa slikan ... fala bogu, nima is puno nego samo 5500 ... je da jeman sve u arhivi, ali malo bio potrajalo sve to dignit na neki drugi server. Da ne spominjen opet da san to sve lipo pošteno platija “#$%& ....
Do iduće prilike, zdravi i veseli bili!!! 
|
