... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Namjerno nisan tija ništa pisat sinoć, vruće glave, dokle mi se razina adrenalina nije spustila na koliko-toliko normalnu
Sad, nakon prospavane noći, mogu sa punin pravon reč da nisan ovoliko gušta gledat naše "kockaste" od četvrtfinalne utakmice u Francuskoj 1998. kad smo sašili Švabe istin rezultaton i tako in se sa gušton refali za ono ča su nas dvi godine ranije iznebušili i tukli 2:1 u Engleskoj na Euru.
Te večeri (1998.) smo posli pobjede nad Njemačkon išli Zlato mamino i ja u Split, bija je divlji karusel priko ciloga grada, a zadnje čega se sićan je scena u kafiću kraj pokojnega hotela "Ambasador" kad je neko dovuka pijanoga Marijana Bana, popeja ga na stol i da mu gitaru u ruke pa smo svi sa svojin neškolovanin pijanin glasovima počeli revat navijačke pisme
Jedina utakmica sve do sad koja se mogla makar približit po guštima i nasladi ovoj od sinoć, je ona kad smo tukli Engleze na Wembleyu 3:2 , kad si moga "... pun sebe od sriće šetat po Londonu u hrvatskome dresu da ti Englezi čestitaju ..." (Bernard Jurišić)
Sinoćnja utakmica, puna simbolike, počela je sa sitnin gatanjima (copranjem, za sjevernjake) u najsvitlijemu duh tradicije pokojnoga "Feral Tribune"
Prvo poluvrime je bilo tvrdo, prava šahovska partija, koju je moga komodno prinosit pokojni Braslav Rabar ... jema bit da je Messi osta u svlačionici.
Tuču oni, a bome ni naši in nisu ostajali dužni ... mislija san, i nisan bija jedini, da će izbornik Dalić Rebića ostavit da se oladi u svlačionici da ne peška drugi žuti ... ali jema bit da se izbornik nijje složija sa našin razmišljanjima. Imoćanin mu se na nabolji način odužija, kad je iskoristija nenadani poklon smotanoga golmana Argentine i maniron Nipera/Lena Duganna, oli za one zeru mlaje, Ludovica Guilyja (igra za Monaco i Barcelonu) letećin volejon zakuca balun u njiovu branku ...
Otega momenta je svima na tribinan ća su disali u plavo-bilin bojan zamra smješak kojega su jemali kad su vidili koga su na izvlačenju dobili za grupni dijal natjecanja ...
... pa su se počekli od muke vatat za glavu ...
Onda je Zaboravko zakaluma (pogodija, za svjevernjake) jedan od ritkih golova u dresu Hrvatske ...
... pa su Gaučosi lagano pogubili živce ... počeli su tuć sve odreda ...
... utakmica je došla do granice incidenta, najviše je ovanca Rakitić...
... kojega su tukli (Otamendi) dok je na podu bija, i kad je leža na centru oni Argentinski (biiiip!) "#$%%& nisu tili izbacit balun vanka da mu dođe likar. Jema bit da Mučka Đubrad ne stoluje samo u Međugorju nego i Dobrome Zraku (Buenos Aires, za ljubitelje španjolskih sapunica)
Rakitić in se na najbolji način odužija sa onin trećin golon, kad su u đir uvatili njiovoga golmana, Kovačić mu je doda za 3:0 neka je moga i sam pucat ...
Na kraju smo vidili iz priloženoga ono ča su mnogi, naročito stariji među nama, naslućivali i ranije. Možda su danas Kiki CR7 i Messi najbolji igrači na svitu, ali Diego "efedrin" Maradona je najbolji, makar argentinski, igrač svi vrimen, jer je u svoje vrime ekipu koja je sa njin i deset "panjina" odveja do naslova svjetskoga prvaka!
Messi, glede i unatoč svi svoji nesumnjivi kvaliteta, ne more sam. I točka! Howgh!
I ča reč na kraju ... osin one stare: "U pobjedi se ne uzvisi, u porazu ne ponizi"
E moj šine Lionele ...
... u najmanju ruku je prasački (pajcek, za sjevernjake) ne izbacit balun vanka dokle ti protivnik, dapače i klupski suigrač, leži (ozlijeđen?) dok provaješ na silu dat gol ... da bi koji minut kasnije posramljen ... protrča u svlačionu brez da si čestita protivniku na zasluženo izborenoj pobjedi, koja te najvjerovatnije (đava nikad ne spava ) šalje doma.
Vidili smo svi kako je bilo u Rusiji, di su naši navijači na stadionu, a bome i u gradu, bili brojčano nadjačani ka partizani na Kozari, a doma?
Jbg, godine i zdravlje su me "pritrčali" pa nisan sebi moga priuštit reprizu onega slavlja od 1998. makar me je brat zdušno nagovara da gremo u Split. Koliko san moga vidit na TV, a i čut iz prve ruke od oni koji su malo izdržljiviji od mene, bilo je lipo.
Godine dominacije Mučkog Đubreta u HNS-u su učinile svoje, puno ekipe se zgadija balun ka takvi, sve do onih tipa "Bože sve izgubili!" ... Ne volin nikakve ekstreme, Glavonju bi najradije popija u bičerinu vode, ka ča bi rado platija ne samo piće nego i večeru onome liku ča ga je na Braču turnija u more ... Ne dan nikome da mi ukrede gušte navijanja za MOJU reprezentaciju. A kad završi priča Rusija 2018 ja ću mu prvi, metaforički naravno, (biiiip!) mater. I mlađega brata također. I Stojana ča je i za Hajduka igra. Amen!
Kad malo bole promislin, Stojan, Zdravko i Zoran ... To su prava hrvatska imena, zar ne
Naši napokon djeluju ka momčad ... i s te strane mi je žaj da su Kalinića uopće vodili sa sebon, mogli su vodit bilo kojega napadača (Čopa? Livaju? Santinija?) kojemu bi bila čast, ka sinoć Čorluki, uć makar na pet minuti zaigrat.
I još jedan mirakul se dogodija ... već dvi utakmice niko ne spominje Strinića u negativnome kontekstu ... koga bi tribalo umisto njega meknit? Plivarića? Jozinovića?
Idemo polako dalje, korak po korak, kako je reka izbornik ... nemojmo se puno puvat, već bi se večeras moglo puno toga znat, barem ča se nas tiče i daljnjega puta po Rusiji, jerbo igraju Island i Nigerija.
I kako piše u naslovu, ništa mi neće ovi dan pokvarit, pa ni mišljenja nebitnih likova ...
Ni meni nije baš draga boja dresova, ali dokle pobjeđuju, neka sad nosidu crne mudante (gaće, za sjevernjake) ako in to donosi sriću. Howgh!
Uspija san nać jeadn sažetak utakmice bez glasa onega našega ćelavoga (biiiip!) ... ne mogu ga se nagledat od gušta...
nego i Dobrome Zraku (Buenos Aires, za ljubitelje španjolskih sapunica)
) šalje doma.
... koga bi tribalo umisto njega meknit? Plivarića? Jozinovića?
