First business, then pleasure ... stara je baza koje se mi, najčešće, ne držimo, pa se najpri naguštamo, pa tek onda posal odradimo priko nike stvari 
Ako se neko osjetija pripoznat, dapače i prozvan, u prethodnoj rečenici, neka se najpri pogleda u ogledalo prin vengo počme skalavat sve svece 
Dunkve, triba san poslon u Zagreb. Nije mi se dalo samome, pa san nagovorija Vinkicu da mi čini društvo. Dugo san se mislija oću li poć sa "Kobilon Suzi" (tm) oli buson, ali kad san uspija na Flixbusu nać karte za 400 kn (obedvi povratne!) sta san na balun, promislin, deboto bi toliko plina potrošija ... a ne triban se patit vozit, sve u jedan dan. Odluka je pala - BUS!
Nije mi problem poć gorin auton, prispavat, pa se vratit sutradan, ka ča san učinija na snimanju "Šifre", ali ovako je bilo puno lakše 
Jedino ča smo malo kasnili, njanci tri kvarta od ure. Zatvorena je bila Maslenica ... i već smo deboto prišli Velebit na putu do Gračaca, kad je javilo da je otvoreno ... jbg, bad luck
Naravno, kako naslov kaže, prvo posal ... obaša san HSM, pribacija me prijatelj Zvonimir ... uzeja san programe koji mi tribaju (Corel Draw X8 Home & student i Adobe Premiere Elements, fala na pitanju). i kad san OVO vidija uokvireno na zidu, nisan moga odolit
Kad smo posal obavili ... tribalo je nekako osmislit vrime do 18:00 kad je bija bus prema jugu. Još kad smo išli uzgor, predložija mi je Mrki, naš "el capitano" pub-kviz ekipe "Nevera" da svakako povirin izložbu "Šezdesete" u "Muzeju za umjetnost i obrt" ... rečeno-učinjeno, Zvonko nas je doveja do muzeja, koji je vizavi HNK, da ne rečen na onome trgu ča su mu friško ime prominili ... pozdravili smo se i obećali da ćemo povirit ovo lito
A unutra - blaga Božjega ... stara zgrada, baš onakova kako bi je zamišljali u starin filmovima ...
Šezdesete ... prilično turbulentno razdoblje u svitu ... da mi oprostite, ali počinjen sa jednon prilično zanimljivon godinon ...
... u kojoj je, osin ča je u Dallasu ubijen JFK, u ta doba i friški dobitnik Nobelove nagrade za književnost Robert Zimmerman alias Bob Dylan objavija svoj prvi album ... na prvi dan prolića (21. ožujka 1963.) rođena i moja malenkost
Nije da se baš godina proslavila, naročito za stanovnike Skopja, kojega je trus (potres, za sjevernjake) deboto potaraca
To su bile godine kad se u nas snimalo puno različitih filmova, od malih projekata ...
... do onih velikih, koji su stigli i do nominacije za Oscara ...
Plakat za "Bitku na Neretvi" koji je napravija veliki Pablo Picasso
l onda se pazilo na dizajn, koji je odražava duh vrimena ... prvi su to sramežljivi počeci televizije ...
... koja nije, ka danas, otuđivala ljude, nego je bila centar društvenih okupljanja, i prvih ovisnosti o TV serijama (ko je spomenija "Gradić Peyton") jerbo TV aparati nije bilo puno, pa bi se kod onega ča ga je jema skupilo po sela ...
Fotografija i film su se počeli pomalo spuštat među običan svit ...
... a i sama tehnologija je lakicu napredovala ... naše babe su u dotu (miraz, za sjevernjake) pod obavezno dobivale "Singericu" na nožni pogon, dok su naše matere jemale sriću da se u to već umišala struja ... pa je ne bi uvatija grč u nozi ako je tribala sašit malo više robe
Neke stvari koje su nan danas ka "dobro jutro" nastaju isto u šezdesetima ... bilo da se radi o detergentima ...
... ili o "pojačivačima hrane" za naše nesilice ...
Nije oni zloglasni "Galofak", ali to mi je prvo palo napamet kad san ovu sliku vidija
Bilo je to doba općega optimizma ... čovik u svemiru, pa na Misecu ...a na Marsu, samo ča nije
U ta doba se muzika počela probivat u široke narodne mase, najprin puten radija, koji je dugo vrimena, pri udomaćivanja televizije, jema počasno misto u kući ...
.... pa onda pomalo i prvi gramofoni ... ovakovi "sirotinjski" ...
... ili ovakve monstruozne kombinacije koje je, sakrivene u namještaju, jemala svaka gastarbajterska kuća koja je držala do sebe. Philips i Grundig (na slici) su bili ZAKON! ...
Kako objasnit današnjoj YouTube/MP3 generaciji da je u kafiću postojalo OVO ...
... di si triba uvalit kovanicu (platit?!) i izabrat neku od stotinjak pisama (samo 100?! pih!) za sviranje. Pa bi ka začaran sta i gleda kako automat uzimlje ploču singlicu, stavlja je na gramofon i počinje sirat, uz neizostavno pucketanje, a bome i priskakanje, ako je pisma bila popularna pa se ispahala od slušanja.
Bilo je to doba jednostavnog dizajna namještaja ...
... a ni u modi nije bilo puno kompliciranja ...
Kad smo već kod mode i masovnih histerija glede određenih odjevnih predmeta (rebatinke, šuškavci ...) ... Trst je bija zadana destinacija za nabavu, ča se nije puno prominilo sve do devedeseti godin prošloga stoljeća, samo su se modni hirovi minjali ...
Kupovina u Trstu je bila opivana u mnogin našin filmovima i serijama, uostalon, i jedna epizoda "Maloga mista" se odvija tamo, od robne kuće Godina do Ponte Rosa ...
Glede politike, bilo je to doba pokreta nesvrstani ...
... ka i zlatno doba omladinskih radnih akcija ...
Onda je počeja procvat štampe/tiska/whatever ... od onih zabavnih opće prakse ...
... priko tzv. ženske literature, prababe današnje "Glorije" ...
... angažiranog omladinskog tiska ...
... pa sve do, hm, kako se onda reklamira, magazina za modernog muškarca
Bilo je to, također, i doba kad je i prijevoz donekle liberaliziran ... od maloga "fiće" pa do Vespe kojja je u šezdesetima doživila svoju punu afirmaciju ka sredstvo gradskog prevoza, koji moreš koristit i u veštitu (odijelu, za sjeverbnjake) i u rebatinkan, jednako i momci i cure
Žaj mi je samo ča je, opet, bilo malo vrimena ... izložbeni prostor je OGROMAN, a izložba u pravome smislu MULTIMEDIJALNA ... sa tematskim video isječcima. Tribalo bi potrošit jedno dobro popodne za sve po komodu obać ... Nadan se da san van sa ovin bar malo približija sadržaj, pa onima koje put nanese do Metropole toplo priporučan da je pogledaju.
Nama nije ostalo ništa drugo nego da obađemo još malo grada ... da u knjižari kod hotela "Dubrovnik" malo obnovin kolekciju tvrdo ukoričenih "Alan Fordova" i usput se sakrit od "#$$%& kiše koja je taman počela.
Seli smo u "Čarlija" popit piće ... kad čujen par muklih "boooom!" ... Isukrstatiboga, prva mi je asocijacija bila "ovo je ka da Godzilla šeta po New Yorku" ... Misterij je bija ubrzo riješen kad smo prošli priko Jelačić Placa i vidili da nika grupa u navijačkoj zoni čini tonske probe ... isto su malo pritirali sa razglason 
Doć u Zagreb a ne bacit malo munite (sitniša, za sjevernjake) i poželit želju ... isto ka da nisi ni bija!
U šest uri smo krenili nizdol ... malo slušali prenos, a malo gledali na mobitelima, mislin, naravno, na utakmicu Island : Hrvatska ...
Isto ono ča vridi za Manduševac, vridi i za medu u Macole ... nisi bija tamo ako nisi sa njin selfi učinija. Doduše, nisan se "selfira" nego me potegla Vinka, ali dođe ti ga na isto
Fala na pitanju, Maslenica je bila otvorena, iako smo malo sporije morali vozit na izlasku iz tunela sveti Rok, pa smo stigli doma oko jedanajst uri.
Jedva čekan ovi petak, da počme prva tura GO, i nedilju, utakmicu kontra Danske.
Zdravi i veseli bili!!! 
|
