Bolje da krepa selo, nego običaji ... davno je zborija neko puno pametniji od mene. I lipo se toga držat.
Staro kvizaško pravilo, još prije nego smo počeli igrat pub-kvizove, bilo je da onaj koji uzme novce na kvizu, pozove ostatak iz naše ekipe na večeru.
Prvi pick, davnih dana, je bila konoba "Nevera, koju je predložija Mrki, najiskusniji od nas po tome pitanju
I tako ... kad smo počeli igrat pub-kvizove, Užben'ku u "Azimuta" i u splitskome "Quasimodu", nismo se puno mislili kako službeno "krstit" ekipu. Nazvali smo se "Nevera" ... a stari Amerikanci bi rekli rest is history ... redali su se uspješni, i oni malo manje uspješni, nastupi po kvizovima (najčešće HRT produkcije, moliću lipo!) ... a svaki dobitak bi proslavili na istome mistu ka i na početku. U konobi "Nevera". Kako onda, tako i sad, kad san ja dobija neke pineze, našli smo se da tome nazdravimo ...
... ekipa vrlo heterogenog sastava, od golubića u punom sastavu ...
... svih boja, okusa i mirisa, od doktora nauka do profešuri u osnovnoj i srednoj skuli, od inžinjeri i sistemaca svake vele ... od bankara do obožavatelja brdskih trekkinga ... od elegantnih do onih malo ... recimo robusnijih ...
... ništa nas nije spriječilo da se, ka i današnja omladina, malo poigramo sa selfie-štapima ...
... i da guštamo u druženju koje slavi "vitezove uzaludnog znanja". Postojale su dvojbe oko autora ovem fraze, ja san je prvi put čuja od Marija Kovača, stare kvizaške kuke ... ali on mi je prizna da je autor čuvene rečenica ipak teta Maja Jurković, donedavna urednica svih kvizova na HRT-u, sada u zasluženoj mirovini.
Do iduće prilike, i nekog idućeg kviza ... Zdravi i veseli bili!!!
|