Nasluša san se i načita ovi godin hvalospjeva Adventu u Zagrebu, ali kako u današnje vrime više ne moreš nikome virovat, a pogotovo novinarima, valjalo se poć uvjerit u to sve osobno. Nismo sad tili za to trošit godišnji oli izostajat iz skule, pa se vikend nametnija ka logičan izbor. Zakonita radi, pa smo na kraju ostali samo Vinka i ja ... nju baš i nije tribalo posebno nagovarat 
Obaša san sve moguće načine transporta. Kobila Suzi nima zimske gume, a i ja baš nisan vičan vožnji u zimskin uvjetima pa je osobno prometalo otpalo u prvome krugu.
U školi su nas učili da je željeznica najjeftiniji prevoz, ali kako smo mi u svemu, pa i tome "specijalci", to je ispalo deboto najskuplje, cca $EDAN$TO kun za mene i Vinku!!!
Traži dalje, i nakon mukotrpne potrage, odlučija san se za firmu "Clissa", povratna karta za mene i Vinku njanci četristo kun, da gren auton, potrošija bi deboto samo plina toliko!
Vajalo se uputit još za mraka, bus kreće iz Splita u pet uri, a nas je skupilo oko pet i kvarat na magistrali kod pumpe u Lušiću. Ukrcali smo se deboto zatvoreni očiju, i odkunjali (odspavali, za sjevernjake) još uru-dvi, taman da se razbudin i vidin kroz ponistru od busa Liku koja je baš ono lipo zabilila
Cesta je bila čista & prohodna, pa smo gori došli po planu, oko 10:00 ... kako nismo jemali baš puno vrimena (bus za nazad 18:00), krenili smo odma điravat. Aventski vijenac, gle čuda, spleten oko bunara na Manduševcu ...
Cili trg je vrvija božićnon dekoracijon ...
... znalo se nać, osin već miljardu puti viđenih motiva, i pokoji dašak originalnosti, ka ča je ovi Matoš od mahovine ...
Stidin se i sramin se, ali nikad u životu, a evo vatan brzo i činkvanta činkve, nisan se vozija zagrebačkon uspinjačon, pa je i to tribalo ispravit. Sad je bija mali red za uć, a kad smo se vratili odozgara, red je bija skroz do Ilice.
Doć gori, a ne slikat Grički top, oni ča opali u podne i poplaši sve zagrebačke golube, bila bi grijota ...
Ne znan je li i ovi auto, star stotinjak godin, samo božićna dekoracija ili zapravo điraje sa turistima po Gornjemu gradu ...
Tribalo je, naravno, najpri timbrat kartelu sa jednin gornjogradskin selfijen ...
Zanimljivi motivi, sa panoramon Zagreba u pozadini, bilo je izad svakoga kantuna ...
... a vajalo se slikat i sa pravin Matošen. Sve je bilo mokro pa nisan tija činit Vinku da sedne na klupu
Dalo se nać i poznatoga svita ... tetu Željku nije tribalo puno nagovarat da se slika sa Vinkicon ...
Kad smo se sašli uspinjačon odozgara, povirili smo malo i u tunel Grič, za kojega san čuja da je uređen u stilu Charlesa Dickensa, dr.Seussa i ostalih velikana dječjih priča ....
Skalali smo se opet malo doli, kupit ukućanima i prijatejima koju sitnicu, da san se i tija sakrit, od ovi naši paparazzi iz Mašograda ne bi moga uteć njanci na Sjeverni oli Južni pol 
Photo: Ante Delić
Palo mi je napamet provjerit onu staru priču, koju forsiraju novinarčići koji se vjerovatno nisu makli dalje od Bundeka, da je piće na Stradunu priskupo. Iša san vidit iz prve ruke koliko je vruča čikolata sa šlagon na Cvjetnome, puno "jačoj" i "svjetski poznatoj"  destinaciji od neš' ti tamo nekoga Dubrovnika. Eto van na slici doli, i još su jemali obraza napisat da manča (napojnica, za sjevernjake) nije uračunata u cijenu. "#$%& (biiiip!) (biiiip!)
Kasno san primjetija da san seja u caffe bar "Sinkopa" ... Mea Culpa!
Još smo malo prošetali oko trga, dovoljno da vidin ovi neobični tramvaj ...
... i da povirin malo do knjižare pokojnoga "Algoritma" (sada "Znanje") odma do hotela Dubrovnik ...
... di san, među ostalin, naša i tvrdo ukoričeno izdanje "Alana Forda". Mljac!!! ...
Oko ure smo se našli sa rodicon Nenon i njezinima, na obidu, priko puta Katedrale, u restoranu "Kapuciner".
Ne samo da je bila dobra spiza, nego i velike porcije.  
Ajme ... jedva san izija! 
Kad smo i to obavili, lagano smo se prošetali do Trga pa na Zrinjevac. Tribalo je već lagano put autobusnoga kolodvora. Zaboravija san napomenit, tramvaj i uspinjača su bili MUKTE.
Je li van sad jasno zašto je oni iz Pogane Vlake već godinama gradonačelnik metropole!? I bit će, vjerojatno, dokle ga god biologija ne sredi 
Na Zrinjevac smo dospili u smiraj dana, taman kad su se počela palit svitla ...
Bilo je i ovod svega za vidit po štandovima ... baš zamišljan kako bi se proveja sličan štand u Splitu da prodaje balune za bor sa grbon Dinama
... a i ča bi splitski šahisti, pardon, taksisti jemali reč nam OVO:
Noge su se već počele pomalo bunit, daleko san priša dnevni prosjek odanja (cipelcug, za sjevernjake), pa san seja na stanicu u očekivanju šestice koja će nas odvest na autobusni kolodvor.
Dovoljno da potegnen još jednu sliku, za doviđenja zagrebačkome Adventu, makar za ovu godinu!
Krenili smo prema jugu, puni pozitivnih utisaka ... Gori smo jemali sriću da nije ništa padalo, zato su nas doli dočekali munje, gromovi i pristojan povodanj ...
Zdravi i veseli bili!!! 
|
