Niman baš često priliku u naše malo misto gledat ovakovu predstavu. Ono, bilo je gostovanja raznoraznih kazališta i do sad, sli koliko se sićan, nijedna sa kompletnon ženskon glumačkon postavon.
Željno san očekiva, pogotovo ča su mi prijatelji, koji su to pogledali ranije, rekli da ću požalit ako to propustin. Pogotovo ča je to bilo u sklopu „Kaštelanskoga kulturnoga lita“, u mome mistu, i za malo poškakljat moju bodulsku genetiku, na svin predstavan „kulturnoga lita“ ulaz je besplatan 
Jedino ča mi je moglo pomutit odlazak na predstavu, bija je jedan rođendan na koji smo bili pozvani. Ali, ka i obično, uvik se more napravit mali kompromis ... išli smo na rođendan, i onda san se izgubija na trikvarta ure ... makar da pogledan početak 
Predstavu je napisa i režira Ivan leo Lemo, kazališni redatelj rođen u Splitu, a i uloge su pretežito domaće, pjevaju, plešu i glume Mia Vladović (Srđana), Nada Kovačević (Paulina), Lidija Florijan (Loredana), Ana Gruica (Ivana) i Aneta Matulić (Tihana) *
Natuknica autora
Ova predstava postoji iz nekoliko jednostavnih razloga. Prvi razlog je pokušaj skromnog doprinosa amortiziranju i anuliranju patrijarhalnih naivnosti koje još uvijek zapljuskuju obale našeg grada i našeg društva. Osim toga, va predstava pokušava pomoći borbi protiv raznih strahova i inhibicija kojima opterećujemo naš um i naše srce. Također, cilj nam je i oraspoložiti sebe i publiku, jer smo sve mrgodniji i mrgodniji, a to stvarno nema smisla pošto će na kraju sve biti u redu.
I u našoj scenskoj igri i u igri života. I nadasve, Cabaret „Splićanke“ posvećen je Splićankama. One su mediteranske kraljice i lipo ih je vidit nasmijane i inspirirane.
Lemo
Čitava prića počiva na jednostavnom zapletu, o pet djevojaka/žena koje se nađu na zavodu za zapošljavanje, i svaka priča svoju priču.
Njih pet, profesorica glazbene kulture, supruga pomorca, escort dama, djevojka koja je miss Mejaša i bankarica, pričaju svoje priče na zabavan i pomalo ironičan način događaje iz naše stvarnosti u kojima se svako od nas može prepoznati.
Rekli bi zli jezici da smo dobili ne jednu, nego pet Arijana Čulina, i to figura (izgleda, za sjevernjake) skroz dobro!
A evo i par slika, da vidite kako je to izgledalo na pozornici našega pokojnoga kina, a u zadnje vrime sve više pozornice za gostujuće kazališne predstave, ne samo tijekon „Kaštelanskoga kulturnoga lita“ nego i priko cile godine.
Dvorana je bila, za divno čudo, prilično ispunjena ...
A i cure su se potrudile ...
     
I? Ča je bilo dalje ... znan puno nji, pogotovo među muškon populacijon ... ča bi mi rekli da san baš prasetan i prikinija sa slikan kad je najbolje.
„Onda, ča je bilo dalje?“ ... bruji neizrečeno pitanje u eteru društvenih mreža
Reka bi van moj kum @pečina: „Raspitajte se!“ ili još bolje: „A kad van neću reč!“
Na stranu zajebancija, predstava je, par u ovi prvi tri kvarta od ure, vrlo obećavajuća ... i vridilo bi je pogledat cilu, u komadu, ča moran učinit prvon prilikon, makar u njiovome matičnome kazalištu. I pomolit se dragome Bogu i Gospi Sinjskoj da ne bude ovako vruće, jerbo da san, kojin slučajen, i osta do kraja, mora bi na infuziju zbog nedostatak tekućine izazvanog pretjeranim znojenjem 
Jema još događanja do kraja lita na koje bi volija poć ... i naravno, to ureno ovod, riječju i slikon, dokumentirat!
Zdravi i veseli bili! 
*Podaci iz promotivne knjižice predstave
|
