Ovo smo već odavno planirali ... Još pri Božića, kad san vidija da tata Robert priča da je njegov mali Ivano (3) infišan (zaluđen, za sjevernjake), zamolija san prijatelje iz moga DVD Mladost da sa malin učinemo đir po vatrogasnome domu.
Rečeno-učinjeno, sve je bilo spremno za dičju vatrogasnu prezentaciju, ali taman večer pri zove me tata Robert da se sve mora odgodit, jerbo je mali zafibra. Ili kako je on reka da radi «glupe fibre» ne more poć u vatrogasce 
Uto je zavladalo i ovo «#$%&% vrime ča vridi samo pingvinima i onima ča in se dida i baba zovu Janez i Mojca ... pa se čekanje malo i odužilo.
Subotu san učinija đir Užbenik, nigdi leda/sniga/kiše/whatever ... ajde da se javin Robertu. Mogu zamislit malome facu, biće jedva dočeka. Mislija san da me njegov otac pituraje, da ne more dite tako guštat, ali san se ljuto privarija ...
Kad san vidija kako ditetu svitlidu okice kad je vidija onu pustu vatrogasnu opremu, kacige, kamione, cijevi i ostalo, zna san da je cila priča istinita. Ivano (3) i Pola (5) su guštali, baš kako se ono i reče, ka mala dica ...
Kad san vidija da mali ne skida svoju «Vatrogasac Sam» kacigu sa glave, čak ni kad mu je ponuđeno da je samo malo zamini sa PRAVON Rosenbauerovon kacigon, onda san povirova u Robertovu priču da spava sa malon vatrogasnon auton pod kušinon (jastuk, za sjevernjake) i da ujutro čini inventuru di su mu ostale aute, da nije koja pala ispod postelje ili izad ormara 
Jedino je prista malo dignit vizir, da lišpe ostane na slikan ... bilo da sam pozira kraj grba Društva ...
... ili tati u naručaju ...
Da ne govorin kako mu je bilo kad su se popeli u vatrogasno auto i učinili đir po dvoru, pod rotacijon i sirenon, kako bi Mlađo iz TBF-a zapiva "srce van da skoči" ...
Kad se već provoza, tribalo je i malu inspekciju tehnike učinit, vazest PRAVU mlaznicu u ruke. I zamalo oca poškropit, da se nije maka na vrime 
Čak su in vatrogasci pokazali i kako se čini pjena ...
... doduše, bez da držidu mlaznicu  jerbo je ipak priteška za nejake dičje ručice.
Pokazali smo in i salu vatrogasnih trofeja ... i ukratko ispričali ča su sve naši vatrogasci osvojili u svoji 40+ godin ... Reka san Robertu i Susidi da pod hitno nabavidu malome one kapi za oči, jer mali ne trepće, da mu se rožnica ne osuši 
Još kad je dobija majicu, knjigu i medalju koju je odma meka oko vrata
Vrime nan je proletilo začas, još samo jedna zajednička slika Vatrogasca Sama sa pravin vatrogascima ... kad je na jedvite jade posudija sestri SVOJU kacigu, a on meknija na glavu PRAVU laganu vatrogasnu ...
... Krenili smo na Rivu popit piće, i dalje svak o svome poslu, ja na misu za moga pokojnoga ćaću Dinka ... a oni na još jednu laganu šetnjicu Mašogradon ...
Zdravi i veseli bili!!! 
|
