Ajde, zimsko još i nije, makar još koji dan, ako ćemo se držat kalendara ka pijan plota ... ali kad meni, koji san do nikidan nosija kratke rukave ispod jakete i na poslu su padali u afane (nesvjest, za sjevernjake), kad je meni potriba obuć duge rukave i meknit uvečer debelu vunenu kapu na glavu, onda je ZIMA ... i (piiiip!) ča govori kalendar. Eto tako!
I to je bija jedan od razloga zašto se nisan tija uputit uvečer vižitavat spli'ske adventske doživljaje. A i par čisto praktičnih razloga. Danas (subota!) je „Majka svih derbija“ i nisan baš siguran kakvoga će raspoloženja bit ekipa posli utakmice (tekme, za sjevernjake) ... a i čuja san da će hajdukovi igrači bit na Rivi kod kućice „našega Hajduka“ ... potpisivat kalendare/balune/whatever ... Rekli bi zli jezici da su poslali one ča ionako ne smidu igrat jer is je brižni sudac utakmicu prije napunija kartonima da ne bi slučajno igrali 
Usput smo jemali vazest još nike sitnice za zaokružit „božićne gušte“, tj. za meknit bližnjima ispod bora ...
Nakon đira po trgovačkin centrima, krenili smo optimistički parkirat se na Rivi. Previše optimistički, jer se izdaleka vidila ona tabla „POPUNJENO“ na ulazu, pa san produžija do ferate (željezničkoga kolodvora, za sjevernjake) ... ajde ča san tamo vidija par policijskih „marica“, nije me iznenadilo, ali kad san vidija kolonu aut ča izlazu sa parkirališta, već san na horizontu naslutija oblake odustajanja, jer mi se baš i ne da toliko daleko parkirat auto. Srića, jedan je odma do vrat od parkirališta izaša vanka. Jupiii!
Lagano, pod zubatin zimskin suncen, krenili smo do Rive ...
... i nismo bili jedini ča smo guštali na suncu po bonaci (bez vjetra, za sjevernjake) ...
Kad smo dospili do Rive, već je bilo dobro popunjeno, i da san mislija sest popit kafu, načeka bi se za uvatit misto 
A di ću, odma na Hajdukovu kućicu. Odma san odradija foto-session, sa Futacsem (livo), Baryjem (desno) i mojon prinčipeson u sredini ...
... pa san tek onda sta isprid kućice, u red, za produžit članstvo ...
... i vazest ovogodišnji kalendar od Hajduka, kojega čekan odavna, jer je redovito bilo po medijima praćeno di se snimalo pojedine fotografije, sa igračima i navijačima, od Kaštel Gomilice pa do vrj Biokova ...
... jedino se Užbeniku nije moglo snimat, jer su oni njiovi NJP (narančasti južni purgeri tzv. Funcuti) digli graju pa je navodno tribalo osiguranje ka da deboto Putin dolazi u vižite.
Nisan baš gušta stat na noge, ali relativno je brzo išlo, kad san vazeja kalendar, igrači su već išli ća, pa smo ostali brez potpisa ... Rekli bi zli jezici da i nije velika šćeta, jer ionako od ovi igrači ča su na slikan, do kraja godine velikoga dila neće ni bit u Hajduka
Bidan naš Hajduk, posta je deboto ranžirni kolodvor za islužene polovne igrače ča ne moredu nigdi igrat
Produžili smo lagano dalje, a na pozornici dičji zbor piva „Ništa kontra Splita“ ...
Nije baš „U sve vrime godišća“ ... ali danas je ipak dan kad je Majka svih derbija, pa se i ovi mali otklon od Božićnog repertoara more razumit 
Na kraju, na misto nikad prežaljene Bajamontuše, bija je, ka i svake godine, postavljen adventski vijenac, jedno od misti koja se u ova doba mora obać u điru po Splitu ... i tu se vidilo koliko sunce, iako zubato, čovika natira da mora nosit sunčane očale, pa makar se sjevernjacima okrića želudac radi toga
Odma na podan Marmontova, isprid zgrade di je bija ondašnji SDK (sadašnja FINA) mali vlakić vozi na radost najmanje dičice ...
... a mi gremo dalje. Prokurative su bile pristojno ukrašene ... sa štekatima do po trga ...
... ali priko nji smo samo priletili. Slideći cilj nan je bija fotoklub „Split“
... i foto-izložba „Hrvatski svjetionici“ ... ala gušti. Sve moguće i nemoguće slike ti komadići civilizacije na isturenin stinan, grebenima i otočićima Jadranskoga mora ... u svin vremenskin prilikan i neprilikan, po danu i po noći.
Slika san samo par nji, ča su mi onako, na prvi balun, upali u oko ...
Požurite, izložba je otvorena samo još desetak dana, vridi pogledat sve eksponate. More bit da će se van svidit koji ča meni baš i nije upa u oko
I priko Pjace smo prošli, i ona se nima ča sramit kako je sređena ...
... ali to nan je bilo samo usput. Odavna me je već @elyca iznapadala da kako me nije sram samo „Bobisove“ bobiće trošit, da jema na jedno misto u Splitu i boljih ...
Ajde, posluša san je, uzeja malo bobiči, i jedan škartocet (tuljak, za sjevernjake) za Zakonitu. Bilo je ovod još puno kolačići lipi za vidit i provat, ali ovi mi je, makar radi imena, posebno upa u oko ...
Utekli smo ća vanka, da san osta još malo unutra, mora bi reč Vinkici da me veže za jarbol ka bidnoga Odiseja kad su prolazili kraj sirena ... bižin ća, dokle je na vrime  
Iduća postaja spli'skoga đira je bija najčistiji palac u gradu ... i najsritniji, također!
... a put nas je dalje vodija priko carskoga Dioklecijanova tinela (dnevnoga boravka, za sjevernjake) ...
... i naravno, kraj svetoga Duje, najstarije katedrale u kojoj se još drži Bogoslužje. Ali kako uvik slikajen Duju iz ovega kantuna, namirija san malo prominit rakurs ... krenija san dalje na istok ... ali san naletija na jednu neuobičajenu stanovnicu carske vikendice ...
A kako znan da je stanovnica, a ne stanovnik? A lipo, za to ne triba nigdi virit, dovoljno je vidit da jon se drob vuka po tleju ...
I evo najpoznatijega splitskoga kampanela sa druge bande ...
I to bi, bar ča se mene tiče i ST Adventa, bilo to ... krenili smo lagano put naše Kobile Suzi (tm), parkiranu kraj ferate ... fala na pitanju ... radovi na obnovi Turističke „palače“ traju i dalje ...
... a trajekti razjapljenoga ždrila čekaju bodule i di kojega turista da se vratidu nazad na otoke posli obavljeni posli po gradu.
Vrime je bilo za poć doma. Mislija san i ne pisat o adventu po Kaštilima ... prema ovome spliskome i okolnima parimo ka (piiip!) ... dok nisan vidija OVO ...
... slika me je zarobila na prvi šuc, pa makar bila samo iznimka koja potvrđuje pravilo
Proveselite se dobro u nastupajućin blagdanima, i nemojte pretjerivat. U ničemu
Zdravi i veseli bili!!! 
|
