Minjala se ura, zadnja nedilja u desetome misecu. Ne znan više ni okad je to, a pogotovo zašto. Ne da mi se ni raspravjat je li potriba oli nije. Samo ladimo jezik bezveze, a karavana prolazi.
Baza je u tome da ja dobro osjetin te promine, jerbo me toka dežurat u vatrogasaca uvik zadnju nediju u misecu, pa uvatin i litnju i zimsku ... dan-dva je malo čudno, dokle se ne rikuperan, a kasnije ništa. E to ča i je najviše čudno, da san budan, dapače dobro razbuđen u ova doba dana, okolo sedan uri, tribalo je dobro iskoristit. Kako ne radin danas (nismo spojili, uzeja san dan godišnjega) mašija san se za fotoaparat, pa učinija đir po selu mome malome ... kako i sunce gre, od istoka pa na zapad.
Zavrtija san se magistralon do Kave (tupinolom, za sjevernjake) i prova slikat crikvicu sv. Jure odakle je nikad nisan slika ...
... a i ovi pogled na Kozjak odovamo nije za bacit ...
... ka ni ovi komad borovine iza kojega se kuća sakrila ...
Onda san se malo spustija do mora ... taman na vrime da slikan ribare Brbine kako se vraćadu doma posli naporne noći ...
... za razliku od ovi vikend-kapetani čiji kajići spavadu zimski san. Do idućega lita ...
Sunce se lagano probivalo, malo pomalo grijalo, ali zaludu ...
... još mi je lagani burin činija ježure po rukan. Kad san bija vratit knjige u biblioteku, pita me jedan mudrijaš da ča je reč da san u kratke rukave. A oću uvatit upalu plući, pa ću jemat tri boda više za stan  ... brzo san uteka u auto, ostavljajuć ovega sa velikin upitnikon naviše glave. Sutra siguro kreće priča da kako to općina more dilit stanove u ovoj krizi 
Uteka san malo na Rivu, na sunce, di su novi ...
... i stari kampanel ...
... budno držali stražu, svaki sa svoje strane Rive. A ove lipo sređene stare kuće bi bilo grijota ne zabilužit ...
Kako mi iz onega kantuna snimanja sv. Jure nije ispa baš najboje, popeja san se malo put Dragočeva, pa se vidi i Planinarski dom „Putalj“
To je bilo više-manje sve za ovi đir. I naravno, ka točka na „i“ ... ne mogu propustit ni zabilužit tablu ulice najluđega naziva u cilomen selu. Mašo!
Krenija san lagano na zapad, doma, ne zaboravljajuć nabavit ono ča je red, za sutra ...
Foto: @elyca
Pustiću one moje dvi da još malo odspavaju, pa gremo obać malo naše pokojne.
Meknit koji cvitić, i zapalit koju šteriku (svijeću, za sjevernjake)
Do iduće prigode, zdravi i veseli bili!!! 
|
