Ne, fala na pitanju, nije iljadudevestočetrdesetipeta ... iako je to danas tako moderno Radi se o najobičnijemu rođendanu. Kad čovik jema toliko godin, onda se reče da je u najbojin godinan. Kad san ja navršija toliko godin, Vinkica je već bila u vrtliču ... ali molajmo mi sad to. Nije ovod rič o meni, nego o nečemu puno većemu, nečemu čega san i ja jedan mali djelić. Moje društvo, DVD Mladost, je u subotu svečano obilužilo četrdesetipet godin.
Bila je to prilika mnogima, pa i meni, da prvi put zakoračidu u veliku salu vatrogasnopga doma, koja je sad iznajmljena ka sala za pireve, i da na licu mista steknedu utisak o prostoru koji su dio sad viđali samo na slikan. I di kojemu piru, je li
Moran priznat, sala djeluje lipo, prozračno, moderno, iako su malo, za moj ukus, pretjerali sa bilon bojon. Nima je ovoliko ni u Hajdukovome salonu
Deboto da mi nije triba blic za slikavanje, koliko jema svitla.
Eto tako, u to novoj, friškoj, biloj atmosferi, počela je svečana sjednica Senata DVD Mladost.
Precsjednik Ljubiša je pozdravija okupljene čalanove i goste ... a kraj njega i Marije Paške se na stolu moglo vidit puno lipi stvari ...
A za koga? Vidićemo kasnije, pomalo ...
Još nisu svi došli, ko je vidija počet na vrime ... pa je bilo vrimena da malo prošetan okolo, pozdravin drage ljude koje ne vidin baš svaki dan ... a i da zabilužin druge koji se isto ka i ja ritko vidu ...
Stare kuke ... još iz doba Đardina
Nisu to bili jedini naši senatori, bilo is je, fala Bogu, još ...
photo: @iskreni
... a ne smin nikako ni ova dva mladića priskočit ...
Koliko smo iskusno, da ne rečen staro društvo, vidi se po nekin našin članovima koji su nakon početaka kod nas dospili i do predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice i dopredsjednika CTIF-a. Političke funkcije ne spominjen, to se ne uklapa u našu priču
Ivica Batina i Ante Sanader ... jedan je svoje već učinija u vatrogastvu, drugoga tek čeka veliku put
Naravno, kakva bi to fešta bila, bez predstavnika mjesne, gradske i crkovne vlasti ...
Makar je crkovnu vlast predstavlja naš bivši župnik, don Emanuel, koji je, ča ja znan, jedini velečasni još od don Karmela Ljubetića, ča se upisa u vatrogasce.
Nisu , naravno, u sali bili samo iskusniji članovi, bilo je tot i mlajega i lipšega svita ...
Onako usput, slika san i dva priznanja koja su večeras tribali dobit Đuro Gajdek ...
... i Ivica Batina, koji je triba bit proglašen za počasnoga prišidenta (predsjednika, za sjevernjake) Društva.
Glavni događaj večeras je tribalo bit potpisivanje povelje o bratimljenju dva društva koja surađuju već godinama, naše i DVD Mraclin ... još od ONOGA republičkoga natjecanja u Puli 1979. godine kad su nan drsko ukreli nagradu koju je pošteno zaslužila naša ženska ekipa. Bija san tamo, i ne mogu zaboravit to ntjecanje sad i kad bi tija. U ta doba (16 g.) još se nisan bija obrija ... i nikakovi nagovori nisu uspili! Dokle nisan vidija vatrogasnu ekipu popravilišta u Glini, zarasli u kosu & bradu, izgledali su ka da su sad došli sa snimanja „Bitke na Neretvi“. Onda san se okuražija prvi put vazest lancetu u ruke. Rezultat je bija strašan. Da vas sad ne dušin sa detaljima, vidilo se da potječen iz mesarske familije Onda je sve počelo, mislin na DVD Mraclin i DVD Mladost, a materijaliziralo se kad su došli prvi put kod nas pomoć gradit vatrogasni dom, 1981. godine ...
Opet ja odluta ... evo Povelje koju su već potpisali u Mraclinu, i sad je to tribalo učinit i ovod ...
Skoro su sva mista bila popunjena ...
... pa je službeni program moga započet!
Nakon ča su svoje rekli naši, predsjednik Ljubiša, predsjednik Senata Ivan Barić i ondašnji prišidente Ivica Batina ...
photo: @iskreni
... doša je red na goste da i oni rečedu koju besidu ... Nažalost, nije in bilo predsjednika koji je osta doma iz zdravstvenih razloga, ali zato je lipu besidu o suradnji & prijateljstvu dva društva održa Zlatko Kovačić ...
... a samu povelju su potpisali naš predsjednik Ljubiša i njiov zapovjednik Lovre Posavec ...
Nakon toga su Mraclinci na svoj stol dobili i lipu torticu sa prigodnin natpison ....
Ča je posli bilo? A fešta, fala Bogu papalo se, pilo, plesalo ...
photo: @iskreni
photo: @iskreni
... ali ja, nažalost, nisan moga tome svjedočit, jerbo san mora krenit dalje ...
Drugo poluvrime: Ivan Šarić u „Quasimoda“
Spreman se na ovo još od lani ... tribali smo poć Vinka i ja, ali san se, gle čuda, ništo razbolija, pa je odlazak propa
Kad san vidija da je večeras, to ka u ovu subotu, opet nastup rečenoga stand-up komičara, reka san da moran poć. Ali stvari su se, ka i uvik, malo iskomplicirale ... ajde, računa san da mogu poć na vatrogasnu skupštinu pa u osan krenit i prispit dovoljno rano na nastup koji je započinja u devet.
Vrlo loš izračun, kako se kasnije pokazalo. A i nabava karat me je baš ono, krenila. Kako nismo na kvizu u „Quasimoda“ osvojili prvo misto i ka nagradu karte za neku predstavu po izboru, ja lipo kupin karte i krenen doma. Ali san i tu falija, jerbo nisan računa na urođenu filantropiju „Glavatih želvi“ Ižbenika, koji su velikodušno nama prepustile nagradne karte. Tako da san jema šest karat a nas troje. Grrrrr ... kad jema, jema. Na nagovore i upite iz ekipe ko bi još iša, javila se samo kolegica Jelena iz naše kviz ekipe „Nevera“, pa smo, silon prilika, razveselili još dvoje wannabe posjetitelja koji nisu uspili nabavit karte
Kad san se napokon uputija, sa dvi Jelena i jednon Vinkon, najpri je ulila tolika kiša da mi je bilo žaj ča nisan nagovorija punicu da izguli vinograd i posadi angriz (rižu, za sjevernjake) ... Kad smo došli napokon do „Quazimoda“, ustanovija san da je gori:
a) Vruće ka u sauni
b) Nima mista za sidit
Promormlja san sebi u bradu „I'm too old for this shit!“, teška srca san se okrenija na peti i ostavija nji tri da guštaju, a ja odoh negdi di mogu na miru sidit ili stajat ... po izboru
Negdi oko jedanajst san svratija, i još san uzaskale odozgar čuja opći cerek ... taman san prispija na njegov elaborat o izbjeglicama iz Sirije i kako bi se ponašale da kojin slučajen dođu u Split
Srića da na nastupu uživo ne puštaju ono (piiiip!) jerbo se pojnekad ne bi uopće čulo ča govori ... meni to ne smeta, a kome smeta ... neću sad, opet bi me to daleko odvelo
Naravno, ekipa ga je zvala na bis ... ono malo ča san ga gleda i sluša, oduševija me je ... a one tri su mi rekle da je tako bilo cilo vrime!
Naravno, nije bija nikakvi problem da se glavni i jedini akter večerašnjega nastupa slika sa mojon Vinkicon ...
Koja je svečano izjavila da bi ona išla opet gledat, ako bude i dogodine. I tata bi, ćerce, viruj mi! Ajde, bar je fermala kiša, pa smo na miru mogli na Kobili Suzi (tm) odjahat u Zapadna Kaštila.
Zdravi i veseli bili!!!
|