Nisan se baš puno našeta, a bome ni raspisa ovo lito. Jema tu puno razloga, kako bi se ono volilo reč objektivnih i subjektivnih, ali ne bi sad o tome, nadan se da je to, mislin na razloge, prošlo svršeno vrime ... kad san vidija oglas za ovo okupljanje Tomosovi motorini, promislija san da bi bila grijota to propustit. Pogotovo kad san čuja da nan Sijerkovići, Popadići i mala Ćurkova iz Donji Seli zazivlju neveru u ponediljak. Ili kako bi naši stari rekli: ko se okupa, okupa se!
Ovo okupljanje stari Tomosovi prdekavaca, koje već po osmi put organizira neuništivi Zagor, pruža nan priliku da se bez vremeplova vratimo u godine pri Domovinskoga rata ... kad je deboto isprid svakoga okupljališta za mlade izgledalo OVAKO:
Doduše, ovima danas je ipak došlo iz (piiip!) u glavu da kacigu ne tribaju nosit samo za figuru ...
... nego da in puno puti more spasit usijanu glavu. Puno je „junačina“ zagnjojilo, dokle oni ča su ostali živi nisu svatili „da je jema kacigu, bija bi živ“. Isto tako ka ča san i ja svatija zašto služi pojas nakon moga salta sa Opel Agilon, 2003. g, jer da nisan bija vezan, vjerojatno nikad ne bi Vinku upozna, a ona i Zakonita bi mi bar oko Svi Sveti donili koji cvitić na greb.
Bilo je tu svakakovi motorići ... od popularnoga „Zika“
... staroga „Pucha“ oliti „Remenka“
... do oni malo jači i kripniji primjeraka ...
Od oni ča is samo duck-tape i gumene trake držidu na okupu ...
...pa do ovako lipo sređenoga i upicanjenoga primjerka, di samo košara iz samoposluge kvari ukupni odličan dojam ...
Bilo je tu i drugi ljubitelji motociklistički starina, daleko iznad Tomosove kategorije, koji su došli „bacit oko“
Na svakome koraku se moga vidit spoj staroga i novoga ... puno je mularije (omladine, za sjevernjake) došlo ovo povirit, iako se većina nji nije ni rodila kad su se vozale ove dvotaktne dvokolice sa malo kad pogođenon smjeson dvotaktola i benzine  Ponekad i zato jer je to bija jedini mogući izbor ako si se tija motorizirat.
Skladnoga suživota starog i novog je bilo na sve strane ...
... a sve je to šutke, sa druge strane Kaštelanskoga zaljeva, promatra jedan drugi oldtajmer ...
 ¸
... na čijemu travnatome terenu naganjaju mijur (nogometnu loptu, za sjevernjake) igrači stanovitoga stoipetgodišnjega kluba. Koji je vidija i bolje dane, i stadion i klub, ali ljudski se nadat da nije sve tako crno, da će bit bolje 
Oće li sutra zapravo sneverat, zna valjda samo Oni Gori. A nama svima ostalima ostaje sačekat jutro
Jedino ča san 100% sigur, i skoro san zaboravija napomenit ... ovo mi je objava na blogu BROJ 700!!!!
Zdravi mi i veseli bili!!! 
|
