A ne, nisan se pribacija na biologiju i proučavanje mali leteći napasti. Je da je zavrućilo, ali još nije došlo do toga, još uvik lastavice pokupidu muje (muhe, za sjevernjake) tako da ne dosađijedu normalnome svitu. Još od lani se spreman poć na «Dane otvoreni vrata 93. Zračne baze Zemunik» ... ali je onda sve bilo odgođeno u zadnji momenat, radi «povećanja borbene gotovosti», prema službenome priopćenju. A ča je bija pravi razlog povećanja, ostaje nan samo da nagađamo. Dunkve, tako je jedini moj posjet Zemuniku osta oni od nazad dvadesetak godin, kad je još sve bilo friško od rata, kad su migovi još letili, a usput se moga vidit i dijal arsenala našega zrakoplovstva ča je još vonja na barut i ratna djelovanja iz Oluje i ostali operacija završnice Domovinskoga rata, ka ča su bili leteći tenkovi Mi-24 ili legendarni An-2, koji je zanamisto DDT-a, ča mu je bila mirnodopska namjena, slavonska polja puna novovremenih gaštapani (žohara, za sjevernjake) sa bradom i šubarama «posipa» sa bojlerima punim eksploziva i brokava.
Sićan se jednog primjerka od onda, još je ispod njega bila škrovada u koju je kapalo ulje. Ali je letija i radija ono ča mu je bilo posal, da ne rečen fatureta  u odnosu na osnovnu namjenu. Nismo uspili okupit istu ekipu, ali bilo nas je skoro puno auto ...
... od stare ekipe bija je samo Slaven. Zlato mamino, na njegovu veliku žalost, nije moga jer su ga pritisle obaveze. Nije baš jednostavno kad u misec i po tribaš odradit tri miseca 
A triba se malo naguštat i svoje prinove, moje male nećakinje Eme, koja je došla na svit za dišpet na oni dan kad je on partija na posal, 21. 12. ....
Evo, neka i njemu ovo bude iscrpno izvješće kako je bilo.
Makar od ovega ča san uspija zabilužit, a za ono ča nisan, kriv san najvećin dilon i sam, odnosno moje neiskustvo, neznanje i najgori mogući način za naučit razliku između teleobjektiva od 1500 kn i 4500 kn. Howgh!
Srića i Bog, bilo je tu još par ljudi koji znadu malo više od mene i jemadu «svitlije oružje» ... pa san od nji malo posudija, naravno uz naznaku autora na podan slike 
Na brzinu san potega par motiva kanadera izbliza, u ritkin momentima dokle nije bilo gužve okolo nji ...
... a tribalo se nač i sa našon krapinskon dijasporon, da mu pridan libre DVD-a Mladost i majicu od «Fire Combata».
Govori mi Marin da je li grijota da se nikako ne moremo vidit u Mašogradu nego po susjednin županijama
Naravno da je grijota, ali kad su nan takvi puti ... jbg!
Prvi su svoj program počeli izvodit helikopteri ... malo privrćanja i tombulavanja ...
... je privuklo pažnju nazočne publike, pa nima toga ko se nije mašija za fotoaparat/kameru/mobitel/whatever i pokušava zabilužit prikazane vještine pilota ...
... ali kako je sunce nemilosrdno peklo, tribalo se snać i iskoristit svaki bokunić ladovine ...
Letački program su nastavili male akrobatske zujalice koje su se okrićale, privrćale i letile uzgor/nizdol na sve moguće & nemoguće načine, prkoseći zakonima gravitacije ....
... deboto da mi je došlo muka gledat, atroke da san bija unutra, mislin da bi otpiva cilu operu «Rigoletto» 
Onda su na red došli malo veći glumci, pa je i Air-tractor malo protega krilca i plovke naviše aerodroma ....
... i poškropija malo po pisti, ali kolika je bila vrućina, nije voda deboto ni došla do betona/asfalta, već je isparila nazad u ariju.
Onda je na red došla, makar za mene, glavna zvizda programa ... iša je napunit rizervoare, i vidin ga kako se pomalo približava pisti ...
... šepireć se pomalo, deboto ka da «pokažije mišiće» ...
Foto: Darko Maretić
Naravno da je zalija pistu ...
... i polako izvuka kola i sletija na zasluženi odmor. Nadan se da ću ih ovo lito ča manje gledat u akciji, a sve češće ovako, «za šalu» ka u subotu, 25. svibnja 2016. na Dan OS RH.
Dokle se nisu pojavili glavne zvizde programa, «Krila Oluje» malo san prošeta po aerodromu, bilo je zanimljivih eksponata ... od primjeraka friško proizvedenoga ručnog oružja «made in HR» pa do ovih trofejnih primjeraka ...
... koji još itekako mogu poslužit! Gužva oko aviona nije jenjavala, a i još uvik je svako tražija komadić ladovine ...
... a onda zu doletili ONI ... akrobatska grupa hrvatskog ratnog zrakoplovstva «Krila Oluje».
Gleda san davno njiov promo materijal na DVD-u, još dok je bila ona stara ekipa, onaa ča je dala ostavku i išla u Katar, u dijasporu ...
Foto: Darko Maretić
Ali ipak, vidit to svojin očima, uz stiskanje glave u ramena svaki put kad se zaletidu tri-na-tri iz kontra smjera ...
... ili kad se ovako okrenuti jedan prema drugome valjadu ka da su u bazenu a ne u zraku di bi i najmanji pogrešan potez učinija samo jednu veliku baklju ... neprocjenjivo!!!
Foto: Darko Maretić
Punoga srca i kartice fotoaparata uputili smo se nazad, nakon ča su «Krila Oluje» odletila svoj program ... stali smo malo za marendat i povirit ekipu Užbenik. Jedino ča me je prid kraj puta Moja Kobila Suzi (TM) podsjetila da je ipak prišla 100.000 km. Čekan dijagnozu od njezinoga likara, usput brojeć OčeNaše i ZdravoMarije, za svaki slučaj  ...
Zdravi i veseli bili!!! 
|
