Nije da san praznovjeran, ali toliko mi se pidaija dogodilo dan prije, na petak, božemiteprosti, trinaesti. Pa mi je skoro totalnio ispunjeni orar u subotu bija svakako psihički, da ne rečen skoro i fizički odmor. Ali polako, ajdemo od početka ... Najprin je tribalo potegnit do travnatoga nogometnoga igrališta u Lori. Koliko san puti u zadnji par godin bija tamo, dođe mi ka domaći teren ... skoro da se raznježin kad vidin onu atletsku stazu sa davno oguljenin tartanom, baraka u kojoj radimo koja nije vidila pinela (kist za bojanje, za sjevernjake) još od MIS-a, kad je i napravljena.
Vatrogasno natjecanje, točnim nazivon 10. Vatrogasni kup Dalmacije je počeja u deset uri, a Scott i ja smo se pojavili oko 11:00 ... i o no, kako se reče, rutinski odradili posal.
Ovo su rezultati po kategorijan:
 ... klik za veću sliku ...
A na samoj dodjeli priznanja, na kraju, vođe ekipa su preuzeli zaslužena priznanja ...
Muška «B» kategorija, 1. mjesto: DVD «Mladost» K. Sućurac, ujedno i apsolutni pobjednici
Muška «B» kategorija, 2. mjesto: DVD Volavje
Muška «B» kategorija, 3. mjesto: DVD Daruvar
Muška «A» kategorija, 1. mjesto: DVD Andrilovec
Muška «A» kategorija, 2. mjesto: DVD Deanovec
Muška «A» kategorija, 3. mjesto: DVD Breška Greda
Ženska «B» kategorija, 1. mjesto: DVD Mali Mihaljevec
Ženska «B» kategorija, 2. mjesto: DVD Ribnica
Ženska «B» kategorija, 3. mjesto: DVD «Mladost» Sisak
Ženska «A» kategorija, 1. mjesto: DVD Šćepanje
Ženska «A» kategorija, 2. mjesto: DVD Gomilica
Ženska «A» kategorija, 3. mjesto: DVD Pustakovec-Buzovec-Putjane
Vrime nas je poslužilo, tako da unatoč jutarnjoj kiši teren nije bija previše natopljen, nije bilo šlajfanja po travi i dežurni likari su, na svu sriću, samo plandovali u ladovini, jer se je i sunce pokazalo iza oblačaka ... zadnje postrojavanje ...
... i pozdrav do dogodine, na 11. Kupu Dalmacije 
Doša san doma iza dvi ure, na teškoj rezervi, nešto na brzinu bacija u kljun i strmobeknija se u horizontalu. Mobitel je osta upaljen, ali san Vinkicu angažira ka sekretaricu davši joj jasne instrukcije da me ne budi osin u slučaju rata ili teške elementarne nepogode 
Nije bilo, srićon, nikakvi posebni poziva, pa smo iza pet uri pozapodne nastavili program.
Vinkica je sa svojon plesnon grupon tribala bit u šest uri na zbornome mistu, u mašogradskome kinu (iz principa neću reč ono «pokojnome» iako se je na starin Iskrinim kino-aparatima odavno uvatila paučina)
Jemala je dva nastupa, jedan oko sedan uri i drugi oko osan, pri kraju. pa san ti mali tajmaut proba iskoristit za pohod na «Feštu o'boba» u susjednome Glavogradu (Kaštel Kambelovac, za sjevernjake). Počelo je u pet uri, a ja san prispija doli tek oko šest i po. Poprište fešte je bilo poharano, skoro sve delicije sa bobon su već bile nestale, tako da san jedva prispija nać ništo manistre usuvo sa bobon, i malo trišanj. To je bija lakši dil posla ... sad se tribalo parkirat za to na miru konzumirat .... tek nakon trećega đira sinjali su me Tica i njegova bajkerska ekipa, pa su mi ponudili malo mista na njiovome banku, na čemu san in do greba zahvalan, jerbo su mi se već počele noge bunit 
Oni ča su prispili na vrime kažu da je bilo lipe spize, ka i svake godine ...
photo: www.kastela.org
Ove godine je prvu «vrjaču» (drvenu žlicu, za sjevernjake) odnila udruga «Sv. Jeronim» sa svojin specijaliteton «Bob & Sipa». Dašak ekskluzivnosti je dava i deboto glavna zvizda Fešte, član žirija iz RTLove kuvarske emisije «3,2,1 kuhaj!» Ivan Pažanin koji je jedva uspija obavit svoj posal ocjenjivanja jela od pusti obožavatelja/ica koji su se tili sa snjin slikavat ...
photo: www.kastela.org
Na kraju se tribalo uputit u Mašograd, da prispijen na Vinkin nastup, jedva san još naša male pogačice sa bobon. Božeprosti paridu rafijole 
Samo san is meknija u kesu i spremija za kasnije ...
Bija san pri osan uri gori, na balkonu, sa raspoređenon opremon na onome zidiću isprid sebe, da mogu po potribi prominit objektiv ili nedajBože bateriju ...
Zna san da su Marijana Vulas i ostala ekipa vrhunski, mislin da smin reč, profesionalci za ovakove stvari, ali se ponekad ne mogu otet dojmu da se je ona (Marijana!) tajno dala klonirat bar u tri primjerka jer ne mogu pojmit kako ona sve ovo i ostalo prispije napravit. Svaka čast!
Ne ča mi je i Vinkica plesala, na pogodite čiju koreografiju, ali san stvarno gušta gledat. I njih, i male glumce i glumice, i velike i male plesače ... Bravo
I tako je završija još jedan «Kaštel Mali», kad mi stariji slušamo i gledamo mlađe ...
Puna srca i duše smo krenili nazad, u Zapadna Kaštila.
Zdravi i veseli bili!!! 
|
