... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Jedva san čeka, još otkad smo mi, to ka ekipa «Nevera», pobjedili u 13. kolu pub-kviza u «Quasimoda» ... da konzumiramo nagradu, makar djelomično. kako djelomično? Pa lipo, nagrada je tri karte za neki događaj (event, za sjevernjake) po izboru i tura pića. Za konzumiranje tekućine smo se dogovorili da to obavimo u 14. kolu, a kapetan Mrki je velikodušno svoju kartu prepustija Charliju ... našemu robusnome DJ-u iz slavnih dana STOP-a.
Jesan vas izbombardira kratican, a? Znate svi ča je DJ, ali bome za STOP bi većini današnje omladine zasvitlija veeeeeeliki upitnik naviše tintare
To je bio onamo, di je sad menza na FESB-u ...
Logo STOP-a jumbo-veličine na južnome zidu
... a opjevali su ga i momci iz TBF-a, možda u ne baš najboljemu kontekstu «... nadimit se ka šunka pa ić u STOP-a...» ... ali svjedoci smo da ponekad radi rime strada i smisao rečenice. Nisan mislija na Huljića, majke mi
Moja iskaznica iz zlatnoga vrimena STOP-a. Radi fizičkih predispozicija bija san najčešće na ulazu ...
Kako je STOP uginija više-manje prirodnom smrću početkon devedesetih, dok je još bilo force, zdravlja & ostalog popratnog sadržaja, znalo se potegnit i do Purger Vakufa (Zagreb, za sjevernjake) na koji dobar koncert ...
... ali vrimenon se to sve, iz objektivnih i subjektivnih razloga, proridilo. Stiga me je, polako, zub vrimena a došli su i drugi prioriteti, među njima najviše moja Vinkica, pa san zato zna odgledat sve crtane filmove odma na premijeri u kinu
Naravno, nakon ča se je «skinila» sa Teletabisa, jer bi to za mene ipak bilo ... mašo
Ne znan kako i zašto ali me je puka veeeeliki flashback kad san vidija najavu za kocert Postolar Trippera ... puknute zadarske ekipe koja je prozviždila hrvatskon estradom sa par netipičnih uradaka, prije desetak i više godina ... poput ove obrade Eminema sa više nego prikladnim tekstom ...
... ili legendarne «Janjetine, kapulice» ...
Koncert je, tako je bar pisalo, triba počet u 22:00 ... računan da je skroz pristojno vrime, a i ujutro se ne triba rano dizat za na posal. Došli smo na vrime Bernard i ja, a Charli je odusta. Mislija je da ga zajebajemo kad mu je Mrki reka da mu pripuštamo kartu. I kad san ga zva za dogovor di ćemo se nać, moga san mu kroz telefon vidit kako grize neki komad robe koji mu je bija pri ruci, jer je moga poć na koncert a on dogovorija nešto sasvin drugo
Dunkve, kad smo došli, ranije od 10:00 da uvatimo misto, mogli smo vidit samo ovo ...
Lagano pijuckamo piće i čekamo, usput lagano grintamo (ljutimo se, za sjevernjake), nenavikli na današnje običaje ... već smo se lagano spremali poć doma, neobavljena posla, kad se je ukaza meštar od mixpulta ...
... a uskoro za njin su se pojavili i momci iz benda .... i počela je žestoka svirka bez puno mudrijanja ...
Svakon pismon sve žešći i žešći, je da je to nominalno nekakvi reagge-zvuk, ma je to daleko od «No women no cry» od Boba Marleya, prije bi reka da zvučidu ka moj šoltansko-kaštelanski «Mjesni odbor» poslin par litar vina
Jedini mi je bija za'eb ča san se namistija sedit kod zvučnika ... pa mi je livi bubnjić tuka u desni, koliko je bilo kilowati u pojačalima. Da opet povučen paralelu sa STOP-on, jedno pet puti jači razglas za pet puti manji prostor
Jedino približno ovome, opet STOPovski, bilo je kad su činili tonske probe za koncert Laibacha, pa su plesali stolovi na petome katu zgrade fakulteta, pa smo is nagovorili da smanju malo jerbo će se sorit zgrada ... A to je bilo šapjanje prema ovome.
Nakon povlačenja na rezervne položaje, nastavija san guštat u žestokoj glazbi, pocupkujuć sa noge na nogu, jer ovo slušat i mirovat nikako ne gre u istu rečenicu. Pisme se redaju, ali nikako dočekat one dvi prije spomenute pisme sa početka, jema bit da su promovirali novi album ... nije baš da su pivali o selenu & petrusimulu (celer i peršin, za sjevernjake)
Začas je došla i ponoć, koju san postavija ka krajnju granicu dokle ću ostat. Ono, više zelen nego mlad, nadajuć se da će počet u deset uri kako je i pisalo ... mislin da ne bi bilo puno da napišen onu legendarnu ...
... ili za one koji ne razumidu engleski oli su prispavali zadnji cca tridesetak godin ... da san deset-petnajst godin mlaji, osta bi ja guštat do ujutro i ni javla mi ne bi smetalo, ali, uvik ti prokleti ALI ... «#$%&/
Lagano smo se Berna i ja pokupili, da ne budemo više doajeni plesnog podija, i na prstima napustili misto događaja, puštajuć omladinu da gušta.
Zdravi i veseli bili!!!
a došli su i drugi prioriteti, među njima najviše moja Vinkica, pa san zato zna odgledat sve crtane filmove odma na premijeri u kinu 
