Kako u nas u Kaštila, jema bit, ove godine nima ni Adventa ni Došašća, makar za šire narodne mase, odlučili smo ipak bar malo okusit, povonjat (pomirisat, za sjevernjake) cili ti šušur koji se stvorija oko Adventa (Došašća, po domaću). Zagreb, koji se puše sa titulon «najboljega adventskoga odredišta u Europi i šire» mi je malo vanka ruke, pa smo se mi Garbinovi odlučili na malo bližu destinaciju, pogotovo kad smo čuli razne priče, bajke i ostalo o kućican na spli'skoj tehnobetonskoj Rivi. Ajde, nakon pusti dogovori i odgađanja, napokon smo se skupili svo troje u isto vrime na isto misto (ah, ta fizika i njezini zakoni!) i krenili put Dioklecijanove vikendice.
Kako smo morali još nike kupovine obavit (baš čudno!) put smo počeli u kuli babilonskoj od našega tj. spli'skoga bivšega poteštata (gradonačelnika, za sjevernjake) ... u njegovome Jokeru. Prvo smo timbrali kartelu isprid velikoga bora u prizemlju ...
... pa smo nastavili obalazit dalje ... Kad smo vazeli ono ča nan je tribalo, put nas je vodija dalje na Rivu. Kako mi baš i nije do puno šetnje, parkira san se odma na podan pazara, da ne rečen kraj turističke «palače» koja je trenutno u Hrvatskoj jedino veće ruglo od Maximira 
Taman da se lipo, ka japanski turisti, najprije slikamo kraj reljefa palače ...
... a onda dalje priko Rive. Ovo se nije smilo propustit. Od svi moji prijateji, i na Fejsu i uživo, svak jema barenko jednu sliku sa ovin tonobilon, umotanin u svićice ča na krovu jema najveću kapu od Dida Mraza (Djeda Božićnjaka, za sjevernjake) u ciloj Splitsko-Dalmatinskoj županiji. Svama čast njiovome kapu (šefu, za sjevernjake) od marketinga 
Riva je bila sasvin pristojno okićena, bar prema onome čega se ja sićan u ovin prilikama ...
... a još su je i ove moje dvi prinčipese malo ulipšale  ...
Nasrid sride je meknuta i pozornica, di se smjenjuju nastupi glazbenika, ali večeras nije bilo nikoga na repertoaru ...
Malo dalje, na mistu pokojne Bajamontuše i one betežne fontane, meknute su četri adventske šterike. Tribalo je i tamo kartelu timbrat 
Došli smo do kraja i moran priznat da me baš i nije nešto posebno impresioniralo. Nije bilo baš puno svita, ili je to zato jer je bilo zeru ladnije pa in se nije dalo smrzavat vanka. Da se ne vraćamo istin puten, malo smo zavrnili priko Prokurativi ...
... pa ispod zanimljivoga transparenta ...
... krenili put Pjace ... da vidin i ti kantun Splita koji je, bar prema slikan koje san jema prilike vidit, parija isto tako lipo sređen. I mogu van reč da mi se više svidilo nego na Rivi ...
I taman dokle san slikava moje dvi prinčipese ... čujen di me niko po imenu zazivlje ... a bome, di će suza, nego na oko ili di ćeš nać Tovariju nego okolo spize
Kad smo već do ovod došli, red je bija poć povirit, je li kampanel sv. Duje na mistu ...
Je, fala Onome Gori i don Ivan Cvitanoviću ča redovito poviri odozgara, i neka izdura još ovoliko ka i do sad ... ka i ostatak carskoga tinela (dnevnoga boravka, za sjevernjake) ...
... friško umiven i sređen ka mlada špoža (mlada na vjenčanju, za sjevernjake).
Eto, skoro sve smo obašli ... ali puten san se sitija još par sitnica, pa smo svratili i do zadnje stanice osamnaestice. Za neupućene, City Center One. I tamo jema, fala na pitanju, cila božićna instalacija za slikavanje, pa bi bilo grijota propustit priliku ...
... a ovu Loto-djevojku, inače moju rodicu Nevenu, san uvatija onako, u prolazu. Taman će jon dobro doć za novu profilnu na fejsu koju još nije ni mekla
Večernji adventski đir je završija .... vajalo je poć doma jerbo se ujutro triba rano dignit za na posal/u školu, kako ko ... ostalo je vrimena samo još za jednu sliku jedne lizalice i dvi Vinke ...
Dovidova, do idućega đira, a sad će ih bit, fala Bogu. Izad sv. Lucije, to ka u ovu nedilju, počinje predbožićni pressing, koji će se završit negdi okolo onega sveca ča jema šest jaj (3 kralja, za sjevernjake)
Zdravi i veseli bili!!! 
|
