Nikako da se nas troje Garbinovi odlučimo di bi učinili đir na današnji dan. Knin mi je malo daleko, a i ne volin puno, bez prike potribe, slušat one u kularinan i veštitima. Da ne pričan o gužvi i općemu vatanju poznati faca „daj molinte, oćeš li se slikat sa menon“. Ako ne virujete, samo prolistajte fejs. Bidan naš Ante Gotovina, da je samo danas od svake slike dobija kunu, ne bi mu tribalo odit na ribe 
A di onda poć? Nikidan san, vrag mi nije da mira, malo vižitava arhivu, i naiša na oni video obaranja dva aviona kod Šibenika. Kad san nikidan prolazija iz Rogoznice prema Šibeniku, po konfiguraciji terena san prova otkrit odakle su pucali na nji, ali nikako. Onda su mi rekli da jema spomenik u Zečevu, i nije se tribalo više mislit. More bit da se datum i ne poklapa, ali svejedno vridi obać to misto  ... ionako je '91 sve i počelo, sa tin avionima. Topima sa Žirja i Zečeva su stukli Mladiću tenkove na Šibenskome mostu i onda su prvi put pošteno dobili po pi**i! Nisu fermali bižat sve do Benkovca. Eto tako!
Dogovor je postignut, krenili smo u realizaciju. Kako je ovo, fala Bogu, usrid turističke špice, svakakovoga se mi svita nagledamo. Evo ovo, oli OVA, pri bi reka, jasno je izrazila svoje sklonosti na personaliziranoj registarskoj pločici ...
Sto posto je plavuša, inače bi se bar sitila pogledat na kutiju od pupe (lutke, za sjevernjake) da vidi kako se piše. Kad san doša sebi od smija glede ove registracije, lagano smo se uputili na zapad, ali tribalo je najprin malo napojit Kobilu Suzi (tm). Nikad ne gren na ovu Petrolovu pumpu, a i manje ću poslin ovega puta ... taman san naletija na sindikalni sastanak pomoraca ....
... sa povjerenikon iz Purger Vakufa ....
I naravno, prvi refleks je bija da is gren fotografirat, vidljivo je iz priloženoga. Ali nije jema ko snimit kako san ja, spretan kakvi jesan, zapeja nogon za korniž i učinija salto u zraku samo da mi se ne razbije fotoaparat koji san drža u rukan   ... I uspija san, naravno, samo ča su kratke gače trikvartače (bermude, za sjevernjake) malo ovancale u predjelu kolina. Nima veze, ionako su bile načete od zuba vrimena. Malo oderane kože i kapja krvi. Neš' ti! A ja ... bija san pri na noge nego bi reka keks. Ni Zakonitoj nije bilo jasno kako san se uspija tako brzo dignit. Samo mi je jedini dida među onon ekipon stisnija ruku, nakon ča je rukavicu skinija!
Kad smo i tu akrobatsku epizodu uspješno apsolvirali, put do Zečeva je proša u tren oka. Skreni u misto, na prvome raskršću desno i samo pravo. Ne bi falija i da san tija Fala Duje za navigaciju
Najpri san, kako je i red, slika moje dvi prinčipese ...
... a onda san skala par domaći i jednu petnajst furešti svetac, jer je Vinkica zaboravila vazest selfi-ščap, pa san se satra dokle san učinija selfi da nas troje stanemo u sliku i da se vidi bar malo spomenika izad nas ... je da jeman duge ruke, ali ne toliko 
Odlučili smo se da ne gremo nazad istin puten, nego da povirimo malo Užbenik. Tija san da popijemo piće u "Azimuta", da jedan put sednen tamo bez kviz-obaveza. Ali ajme, želje su jedno, a okrutna stvarnost nešto sasvin drugo  ... učinili smo dva đira okolo, i nigdi mista za parking .... pa smo privremeno odustali i krenili put Šibenskoga mosta. Računali smo da na povratku možda budemo bolje sriće 
I most je odigra svoj dil priče one davne '91 ... ali sad se koristi u kudikamo miroljubivije potribe, da umornome putniku-namjerniku pruži malo odmora, i da u motelu kraj mosta more čagod izist & popit.
Na mostu nije nikad dosadno ... bilo da skačedu sa njega bungee-jumping ...
... bilo da samo škicajemo male ...
... i one malo veće brodiće ča prolazidu ispod ...
Nažalost, danas je na repertoaru bija i jedan malo žalosniji dodatak, za one ča su se stali odmorit kod mosta, jerbo su naši leteći vatrogasci jemali puna krila & plovke posla ... dva su gasila požar poviše Šibenika ...
Eto, učinili smo malu, koliko-toliko prigodnu, điradu na današnji dan. I dogovorili se da bi mogli već ovi vikend potegnit do Knina. Na miru pogledat sve ono ča je danas cila Hrvatska vidila. Na povratku smo opet, naravno bezuspješno, provali nać parking blizu Sv. Jakova .... nema šanse! I okrenili lagano put doma ...
Zdravi i veseli bili!!!  
|
