... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Kako se bližila utakmica, sve su me više svrbili prsti za poć na Poljud! Kad san dozna da gre i Damir, kolega sa posla, i vodi ćer ča mu gre sa Vinkon u razred, nisan se više puno mislija. A ni Vinku nije tribalo puno nagovarat. Neka je prošlo puno vrimena da je bila zadnji put na utakmicu, a i kod mene samo malo manje. Nikako san izgubija naviku odlaska na Poljud. Zašto, kako? A kad neću sad pisat o tome, molajte me da guštan
Kad san čuja i vidija kako je bilo večer prije na Rivi ...
Marijan Ban u elementu ...
Torcida Mašograd
... nije moglo bit loše, nikako, pogotovo ako se ekipa iz Sućurca uputi gajeton na utakmicu ...
foto: Ivica Bilobrk
Za divno čudo, krenili smo na vrime, oko sedan i po iz Sućurca, i našli misto za parkiranje u Jobovoj ulici. Spinut, blizu stadiona, samo malo izad jugozapadnoga kantuna od Kineskoga zida. Nikad ranije nisan doša na Poljud ...
... i još sa Vinkicon, sve je slutilo na odličan završetak, kad je i početak bija ovako dobar!
Zapad se već polako punija ...
... zadnji zraci sunca su umivali Kaštelanski zaljev ...
... a ovo samo čisto da se zna, nisu samo pripadnici grezijega spola bili na utakmici ...
Torcida je već skoro popunila svoj kantun Sjevera, pripremajuć se za show ...
... na istoku je još bilo vrimena za mavanje, ako se ko primjetija na TV ...
Torcida je već postigla svoju normalnu radnu temperaturu, svlačeći se u toples i pokazujući pivske trbuščiće i di koji six-pack pločice ...
... malo osvježenja za travnjak ...
... te provjera navijačkih rekvizita za mlađe ...
... i starije pripadnike navijačke skupine na istoku...
Odalo se poštovanje i starim sportskim veličinama «Lipe Naše»
Napokon ... počinje show!
Veličanstvena koreografija Torcide na sjeveru na samom početku ...
... sa direktom porukom, «dojavom», najpoznatijemu «brendu» hrvatskoga baluna, koji je u igračkin danima bija poznat pod umjetničkim imenom pizda ko doda
Radi ovakvih buladetina, kretenodida i punjetara (piiiip, za sjevernjake) moglo bi se lako dogodit da mi, ogromna većina gledatelja koji smo uredno navijali na legalne načine, gledamo iduću utakmicu sa kauča, ako se prođu Norvežani
I neka mi slučajno ko ne reče da bez baklji ne bi bilo atmosfere, keniću ga nogon! Eto tako!
Nego, ostavimo mi one ča razmišljadu nikon stvari, a ne pravon glavon, vratimo se na utakmicu
Grmilo je i sivalo skoro cilo poluvrime, njiov golman je bija ka na streljani ...
A osin toga, pobra je nepodijeljene simpatije nazočne publike sa svojin pokušajima zadržavanja igre, za ne falit bez žutoga kartoncina
Svaki put kad bi on vazeja balun u ruke, parilo mi se ka da gledan film usporen na naajmanju brzinu, a od zvižduci okolo san ozbiljno razmišlja da posjetin otorinolaringologa za koji dan, ako mi se sluh ne vrati u normalu
Napokon, u 67. minuti je zlato i dijamant ove generacije, uspija probužat mrižu sa dvadeset metri ...
... ča je publika na cilome stadionu, a ne samo na sjeveru, popratila za velikin izrazima oduševljenja, i olakšanja, ofkors, jer su nan se svima već počeli pomalo kidat živci ...
Sluša san miljardu puti ovu pismu, i na Poljudu i na di koje gostovanje, ali uvik mi je drago obnovit gradivo ...
Kad smo se već počeli spuštat sa našega 42 reda (prvi put da smo sedili na svome mistu) da nan bude lakše za izać, jema san se skalat samo dvi skaline, kad je Kiš zakaluma drugi gol, pa nan je svima skupa malo laknilo, jer je 2:0 ipak respektabilan kapital za uzvrat. Da ne ispadnen sad Žalosna Sova, neću reč da su naši znali prosut i puno veće prednosti u uzvratu. Molajte me da guštan bar ovo nedilju dan do utakmice u Norveškoj. pa onda, ako Bog da sriće i zdravlja, do izvlačenja protivnika u play-offu za ulazak u grupnu fazu Europa Lige.
Eto, di koja besida i slika za opisat sva događanja zadnji par dana. A od svega mi je bilo najdraže ono ča piše u naslovu, kad smo krenili sa stadiona lagano, s noge na nogu, put aute di smo se tribali nać sa ostatkon ekipe: - Tata, kad ćemo opet?
... a meni srce ka kamion
Ko zna, možda već ovu nedilju, poć gledat Slaven Belupa ...
Zdravi i veseli bili!
