Koliko se je puti naša koji mudrijaš, bar kod nas u Mašogradu, u po glasa, a bome i naglas, pogotovo kad je koja piva viška „u điru“, da ronza (prigovara, za sjevernjake) da mu je pun kua ovi vatrogasac i njiovoga puvanja i šetanja u uniforman i glumljenja ...
Dodjela nagrada za najboljeg vatrogasca povodom Dana grada Kaštela
... da su is pune novine, a ne moredu se maknit brez kanaderi i helikopteri.
Ča je najžalosnije, kritikan su se znali pridružit i sami vatrogasci, doduše oni stariji, ča više ne moredu odit na požare nego in je jedna od razbibriga ladit jezik tekućon problematikon, pa već nakon druge-treće ture izađe na sridu kako su oni mogli gasit po ciloj Dalmaciji i kad nije bilo kanaderi.
Koliko nas je sve skupa umela ova   vitrovita beštija ča su jon nadili ime „Rea“, toliko mi je drago da se situacija sinoć razvila onako kako je bilo.
Dunkve, amo mi polako, od početka ...
Evo dila službenoga izvješća DVD Mladost:
„ ... od početka nevrimena smo imali 33 intervencije, pilanje stabala, uklanjanja prepreka, izvlačenje kamiona (bura ga odnila sa magistrale), „Pevec“ - odnilo SZ stranu centra - zatvaranje i evakuacija centra, „Emmezeta“ - nadstrešnica - zatvoren zapadni ulaz, uklanjanje djelova krova, požar otv. prostora 5. 3. u 23:05 100 kvadrata, 6.3 17:20 (Kozjak), 1,5 ha, jučer u 13:22 Hitna medicinska pomoć Kaštela, dojava da treba izvuć čovika iz mora ispod crkve, po dolasku konstatirali da su ga izvukli građani ...“
Jučer se, na svu onu nevoju i buru, vidilo da sve one vježbe ka ča je i ova bila nisu samo parada za pokazivanje, nego da su se na muci pokazali pravi junaci 
Cilo vrime su pilali i uklanjali cabla ča bi pala po cesti ...
Photo: DVD Mladost
Photo: Stipe Mandić
A ja san na svoje oči vidija di su došli i „u sekund“, sa metalnin potpornjima i kosin drvenin cokima (komadima drva, za sjevernjake) osigurali dvi ponistre koje je zamalo izbila bura, na zgradi koju je uvaženi arhitekta projektira bez ikakvih zatvora, sa golim staklima, na sjevernoj strani
Ono najgore je, baren kako za sada stvari stojidu, došlo jučera, u smiraj dana ... oko pet i po (17:30, za sjevernjake) užgalo se negdi na potezu između planinarskoga doma „Putalj“ na Kozjaku i starohrvatske crkvice sv. Jurja. Taman kad san vodija Vinkicu na trening. Vatra je divljala, nošena buron koja se taman u to vrime opet usprdecala (raspojasala, za sjevernjake)
Photo: Dragan Kovač
Photo: Tonči Pavelin
Situacija se razvijala filmskon brzinon. Dokle san ja odveja Vinku na trening, i doša povirit u vatrogasni dom, je li mogu bit od kakove koristi, gori je bilo već sve ča more gasit iz Kaštili, a i šire ...
... dokle su ustrašeni ljudi doma brojili „Očenaše“ i „ZdravoMarije“ da ferma bura, da ne izgori opet bidni Kozak po ko zna koji put, hrabri momci u vatrogasnin uniforman su se na Kozjaku uvatili u koštac sa vatrenon stihijon, koju su i uspili zauzdat u rekordnome roku, samin tin dokazavši svin mudrijašima da nisu samo za paradu .... ili kako bi zli jezici rekli, za osvajanje natjecanja u kuvanju „Mašošef“ 
Kako završit ovi hvalospjev, sa DEBELIM pokrićem, nego sa ovon slikon, koja mi uvik u sličnim prilikama padne napamet, a snimljena je nakon požara u Podgori, 2011. Godine, nakon ča su vatrogasci uspili kuće obranit.
Vatru gasi, brata spasi ... i naravno, zdravi i veseli bili! 
|
