Još jučera se klupko polako počelo odmotavat. Prvi mirakul. Uspija san nagovorit one moje dvi prinčipese da se slikadu na podan okićenoga bora. I to san i odma uvatija u lipu pozu. Da čovik ne poviruje ...
... ali, nije to ništa ča nas je danas čekalo. Tribalo je bit u isto vrime na dva mista, ča je, po važećin zakonima fizike, nemoguće. Ne pomaže ni promjena Ustava koju zagovaraju stanoviti kandidati za novega Prišidenta "Lipe Naše"
Dunkve, u sedan uri uvečer je bija domjenak od moji maškar, u obnovljenin i friško pituranin prostorijan pokojne latene glazbe, a u isto vrime je bija i Vinki nastup sa plesnon grupon, u kinu „Sv. Juraj“. Oprosti Alberte, di jesi da jesi, ali da nisi partija, umra bi večeras od štucavice. Reka san već, srića da je bilo blizu, a i to ča je Vinka sa svojon ekipon nastupala tek na kraju programa mi je bar pinkicu olakšalo điradu. Sve isto, zva san i Zakonitu upomoć da bude namo di je priredba dokle ja timbran kartelu u maškaran. Tribalo se parkirat, ča u ovu večer dvostruki, pa i trostruki (judo natjecanje!) događaji baš i nije bilo jednostavno. Naša san misto na Podvorju, i kroz par volti i kalet doša do kina di je bila predstava. Napokon friška arija, miris baruta od ispaljeni petardi i ostaloga dičjega arsenala me je, naravno, asociralo na fragmente „Borbene ponoćke“ iz besmrtnoga „Maloga mista“
Nakon ča san uliza u nove prostorije, brzo me je razbudilo ... najprin me je zabliščilo pusto svitlo, a sve još i vonja na pituru (boju, za sjevernjake). Naše vridne cure su se omar uvatile posla pa ispunjajedu nove iskaznice i notaju ko je platija, i koji mu je broj ...
Fala na pitanju, naravno da san upisa članarinu za 2015. godinu. Pedeset kun godišnje za zaposlene, a trideset za nezaposlene, dicu i studente ... je i nije velika lova, ali mislin da ne bi triba bit problem to izdvojit, jer je to sad jedan od načina financiranja Udruge, nakon ča se sve špine lagano, jedna za drugon, zapiredu ... Evo, prilažen i moje „papire“, vrlodobar-četiri 
Na brzinu san okusija malo spize ... a bilo je brujeta na bjanko i frigani kolutići o liganj. Taman za pod zub, da se more pošteno zalit i zapivat ...
... da se slikan sa dragin ljudiman, ča is ne vidin baš svaki dan ...
Fala in za slikavanje, Ante Majiću ...
... a i da ja slikan malo okolo...
... a onda je već počeja Alberat opako kucat na vrata, i vridilo je prominit položaj. Vanka na frišku ariju, pa okolo dvi-tri kuće ... taman da prispijen na nastup mlađe plesne grupe ...
... i na ovi kviz koji je ekipa izvela tako zaigrano da su zaboravili da jemadu mikrofon pa su se pinku derali, dovoljno da po kina kupi bubnjiće po tleju ...
Napokon san dočeka i ono zašto san bija doletija na brzinu sa maškaranoga domjenka ... Vinkina ekipa je bila na redu. Jedva san i pozna onako sređene i našminkane ...
Kako je to završilo, zamolija san Zakonitu da je sačeka, a ja odo još malo u maškare ... još di koju sliku potegnit ... ove dvi cure mi nikako nisu mogle uteć 
... i već san se mora uputit prema izlazu ...
... di san na odlasku naletija na tri plesačke generacije obitelji Vulas ...
... a moje dvi prinčipese su me već čekale prid vratima 
Zabava je, bar za večeras, bila gotova. Sezona domjenaka se zahuktala ... iako san, iz opravdani razloga, prvih nekoliko bija propustija ... triba poć doma!
Do kojega drugoga, skoroga, domjenka, zdravi mi i veseli bili! 
|
