Još od prošloga četvrtka, kod nas doma vlada opsadno stanje. Ne, nije nas poharala nikakova elementarna nepogoda, ka ča je to sad u điru, nego jedan mali, obični „#$%& VIRUS, pas mu mater, eto tako! A kako san sigur da je virus? Iskustvo, sinko, jer je uvatilo i mene, i mater i babu i ujca, svi smo šmrkali. Ne ONO bilo, nego onako, junački, potrošili smo sve zalihe papirnati šudariči (maramica, za sjevernjake), a kad je nestalo, kad je uvatila kriza ... dobar je bija i oni Zewa, troslojni ča miriše na praske (breskve, za sjevernjake) 
Još uvik nisan reka kako san sigur da je virus. A lipo, po sebi! Kako ja svaki dan popijen šaku oni moji „bonboni“, a u zadnje dane pijen i dvi vrste antibijotika radi noge, nijedna poznata bakterija ne bi tot jemala šanse za priživit, atroke razmnožavat se. Virus je, amen!
Vinka nije bila u skulu od četvrtka ... mene je uvatilo u petak, pa san računa da će me molat priko vikenda, ali jeste kua dragi gledaoci ... Tek san danas prista fibrat, pa san i ja peška, ne baš drage volje, dva dana bolovanja 
Vidin da je odnija vrag šalu, pa san se odlučija nabavit tešku artiljeriju, da mi se ovo ne bi dogodilo bar u dogledno vrime ...
Nije baš bilo ono „Alo Bing, kako brat ... „ ali deboto, javija san se Matku Sutonu, mome prijatelju i uživo i sa Fejsa, pa kad mi je reka pošto su doli u otkupu, doša san u iskušenje da nabavin na brzinu kombi, ili barenko koji Caddy ili slično govance sa malin košon izad. Ipak, othrva san se, pa smo se odma poslin obida, sa našon Kobilon Suzi, Zakonita i ja uputili autoputen prema dolini Neretve. Prolazija san ovod par puti, silon prilika zbog „zdravstvenog“ turizma na proputovanju za Ljubuški kod travara Sadikovića, ali ovu dionicu do Ploča san odvozija prvi put. Sad, kad san proša Dalmatinu uzduž i popriko, prisežen da mi je ovi donji dil južnije od Dugopolja, puno ugodniji za vozit ...
Dokopali smo se Ploča za uru vrimena, i to bez forsiranja ... pa produžili lagano dolinon Neretve, registrirajući usput lokalne arhitektonske znamenitosti ...
... ili pak simpatične lokalne običaje autohtonog življa ...
Začas smo došli do Opuzena, a Matko je ima već sve pripremljeno, pa smo ka iskusni trgovci samo prikobacili u našu ambalažu. Sad smo mogli na miru popit kavicu u „Strade“, i naravno, napravit neizostavni „selfie“
... sa Matkom Sutonom, „zloglasnim“ fotografom, autorom znamenite slike „Pet kanadera se napajaju iz Neretve“, inače fotomontažom, prilično vještom, koja je nagu**la veliki dil domaćeg medijskog prostora, uključujuć i mene osobno, a na veselje autora samog. Evala Matko, još jednom! I velika fala za pomoć pri nabavi mandarina! Nadan se da ćemo se u ča skorije vrime vidit u Kaštila, kako si i obeća ...
Nakon obavljene transakcije, nije nan ostalo ništa drugo nego da se Zakonita ...
... i naravno, moja malenkost, uputimo prema zalasku sunca ...
Nakon malo više od uru vrimena, mandarine, original Opuzenke, su bile na sigurnome, u konobi ...
... spremne za skoru konzumaciju.
Zdravi i veseli bili! 
|
