Ko? Šta? Kako? Kad? Kamo? Ne znan jesan li koje zaboravija, ali ajmo reč da san zbrojija oni par osnovni novinarski pitanji ... Naravno, radi se o ovogodišnjoj litnjoj fešti na Barbarincu, našemu, od milja nazvanome, „Otoku ljubavi“. Iz čisto pragmatičnih razloga, to nima nikakove veze sa poezijon, jerbo je Barbarinac puno vrimena bija za Mašograd (Kaštel Sućurac, za sjevernjake) ono ča je Marjan bija za Splićane. Eto tako! Ali nisan sad tija razvezivat nadugo i naširoko o porijeklu zamjenskoga nazivlja za Barbarinac, nego o našemo posjetu tamo, posli duuuuge tri godine.
Odlučija san učinit iznimku, pa ovi put doć na vrime, ne okasnit ... triba san znat da će radi tega ništo poć krivo, a nigdi oblačka pa nije mogla kiša past 
Dunkve, prvi brod je partija ravno u podne ... kalma bonaca (mirno more bez valova, za sjevernjake) i brod lagano plovi ka po ulju ...
... uz oduševljeno mavanje zastavon nazočnih na brodu. Oni ča je mava zastavon mi nije virova da neću odma poć, nego sa onin na uru. Lipo smo Vinkica i ja seli u ladovinu na Rivi, izili po sladoled i popili ledeni sokić. Zakonita, fala na pitanju, nije išla jer je tila iskoristit ovi neradni vikend za malo sredit kuću. Bar Vinku nije tribalo puno nagovarat 
Približilo se vrime o partence, a broda nima ... Ne, rekli su nan da ovi neće vozit ...
... sunce i dalje peče, nije mi se dalo iz ladovine izalazit, ali srićon jema ogledalo na Mulu pa san moga slikat ekipu kako lagano gubi tekućinu ...
Fala Onemu Gori, i brod je napokon doplovija ... pomalo smo ulizli jer se počeja malo ka i naginjat, ali to smo pripisali početnoj nervozi i ča smo tili svi od bote ulist na brod ... ajde, stivali smo se (složili, za sjevernjake) i još ne gremo. Ča je sad? A triba zvijezde sačekat, one ča uvik otmjeno zakasnidu da i ne bi ko propustija primjetit ...
Pomalo smo krenili, ali se i dalje gingamo, ka da je more deboto tri-četri ... počeli su se lagano Očenaši i Zdravomarije brojit, pa evo i jedna prigodna ...
Nije to tako ni loše izgledalo kad smo drito stali ... ali isto se da primjetit da niko nije diga ruke u ariju, svi se čvrsto držidu za dostupne djelove brodske konstrukcije ....
... a ja ka jednoruki livorveraš držin fotoaparat jednon rukon i slikajen, a drugon se i ja držin čvrsto. Srića da jema dobru stabilizaciju slike  Da je bar bilo pinku mirnije, pala bi još koja slika ... ali i „Vesna“ iz ovega kantuna djeluje lipo ...
... ka i sjedište Torcide Sućurac, friško sređeno, opiturano i otvoreno za članstvo ...
Tajniku KPU Kampanel, našemu Buišu, osmjeh ne salazi sa lica ...
... a iz dobro obavješteni policijski izvori doznajemo da je on bija kriv ča se brod ovoliko ginga, jer ga je preopteretija kad je nosija kašetu sa inkason ...
Prolazimo polako kraj najčistije fabrike cimenta na svitu, jedine kojon iz fumara izlazi cviće, po danu garifuli, a po noći ruže, i to crvene ... tamo mi nije ništa bilo zanimljivo za slikat, osin ove vertikale koja mi je promakla zadnji put, nazad tri godine, kad san slikava ...
... a ni slideća slika ne daje baš naslutit skore bolje dane ... kod ove tri časne starine jema bit samo pitura drži stari ruzinavi trup na okupu ... srića da je ovod plitko pa ne moredu duboko potonit 
Napokon se nazire kraj ovog predivnog putovanja ... „Otok ljubavi“ na vidiku!
I odma nakon pristajanja prid nan izroni rijetki stanovnik mora ... ali nikako se nisan moga odlučit je li to bila sredozemna medvjedica ili morski lav ...
Nakon ča smo malo okripili tilo sa čevapima i „Orelon“ ... krenili smo malo na južnu stranu, di jema par mali plaža prikladnih za kupanje ...
Fala na pitanju, ja ću se ipak kupat drugi put ... jerbo je sunce bilo ipak prijako za ono ča mi je dr. Barić prepisa ... a i noge mi nisu bile baš 100 % u stanju za kupanje ...
Zato san lipo sidija na kamenu u ladovini i lagano primjećujući događaje oko sebe, ka npr. ovi pravi oprimjerak šveske škole ...
... ili ova dva ča stojidu i gledadu svoja posla ... ne bi li kome ispa koji lipi bokun ...
... da ne spominjen sad ovu familiju ča is nije ni briga za feštu koja se odvija na sjevernoj strani otoka, ali in je ovod siguro bolje nego na Jarunu oli Šoderici ...
Barbarinac je uvik bija pun kontrasti, pa san tako uspija snimit „Stanlija i Olija“ u brodograđevnome smislu ...
... ili ove ča su se još malo distancirali od Barbarinca, pa se o svome poslu sunčadu i tu i tamo itnedu u more ...
Kakvi bi to posjet Barbarincu bija da ne potegnen koju sliku najživopisnijega primjerka flore na otoku, samo triba pazit di ga dirate, jer je to, ipak, podvrsta kaktusa ...
Dosta je bilo sa kupanjen, idemo nazad na živahniju stranu otoka ... tamo di zasjeda sućuračka „Garaža“, to ka oni ča su svojedobno osvojili pari mi se dalmatinsko natjecanje u roštiljanju.
Ali ovi put ne radidu ništa, samo konzumiraju ... šta se vidilo i kod ovoga pokušaja snimanja, di san požalija ča niman oni širokokutni objektiv da mi moredu stat u sliku svi oni ča su namirili ...
Ovi put je već bilo bolje ... a i pivanje „akapela“ nije bilo za bacit 
Vinka je još malo ogladnila, pa smo išli po još jednu porciju hrane & pića, i pozdravit se sa ekipon za šankon koja je cili dan naporno radila
Pozdravili smo se se ekipon „Garaže“ i taman su još ova dvojica ništo tili reč ...
... ali nisu mogli od smija
Čeka nas je još put nazad. Nije bilo puno svita, pa nan neće kapetan moć reč da nas je puno, da pizamo ... srića da san spremija fotoaprat, i da je borša nepromočiva
U žaru feštavanja zaboravili smo na maestral. Lagani vitar za jugozapada koji nas taman dobro razladi u litnja popodneva ... ali puše iz krivoga smjera, i diže valove koji baš i nisu po volji našoj „Berge Istri“. Ako gremo drito prema Mulu, onda nas ginga deboto ka i jutros, a ako okrenemo u valove, onda nas škropi i naprid i nazad. Srića da san se uspija zaklonit izad kabine, pa su mi samo očale bile posoljene, ali zato je Vinka bila toliko mokra da je u autu do doma sidila na šugomanu (ručniku, za sjevernjake)
Onda mi se upalila lampica! Mora bit da je ovo brod za lovit rake. I to one rječne, ili su mu cipli od porta izili kobilicu
Bilo kako bilo, kad smo napokon akoštali, svi smo zapivali onu Mišinu pismu ...
... i sve je završilo ka u bajci!
Do drugoga puta, do drugoga Barbarinca ...
Zdravi i veseli bili! 
|
