Ne znan kako bi drugovačije počeja vengo sa onon otrcanon floskulon "...pari mi se ka da je bilo jučera..."
Danas je deset godin da san meknija svoj PRVI POST na blog!
Puno se toga prominilo u ta vrimena u mome životu, oženija san se, priša u podstanare, došla je na svit moja Principessa. Dviiljadeičetvrta godina je bila, puno se mirakuli dogodilo te godine. Prvi i, zasad, jedini put da san nagovorija Zakonitu da gre sa menon na maskenbal u Mašogradu je samo jedan od nji 
Internet i društvene mriže, to je bilo još u teškin povojima, Cukerberg je tek mudrija oko osnova fejsbuka ... u to doba su bili glavni blog i IRC-chat. Oliti ćakula, po domaću.
Chat do sitni noćni (oli jutarni?) sati je i bija zaslužan za moj nadimak (nickname, za sjevernjake). Zaćakula bi se ja tako sa ekipon na sve strane svita, pa bi ujutro doša na poslu u gradsku kužinu sa ispruženin rukan i zavrnutin rukavima.
- A ča je sad? - pitala bi me naša draga djelatnica za kafe-aparaton ...
- Ništa, daj bi odma jednu duplu kafu intravenozno, ne mogu gledat na oči! Da san Indijanac, zvali bi me Umorno Oko -
I bilo je tako! Jema san ja i prije email adresu, priko CARNet-a, fala lipa, barba @mrki. Ali prva "ozbiljna" mail adresa mi je bila umorno_oko@yahoo.com. Na koju su čak znali stizat i službeni materijali za "belu zgradu" (Gradska uprava Kaštela, za sjevernjake) na veliko čuđenje pošiljaoca iz nekih Ministarstava RH kad bi da adresu na koju tribaju poslat službene materijale za Grad.
Kad su me napokon prijatelji, a posebno prijateljice (fala lipa @paola!) nagovorili da počmen pisat blog, naziv se sam nametnija ... umornooko.blog.hr ... jer san od početka osta vjeran istome servisu, ma kako sirenski privlačno izgledali pozivi sa drugih servisa da se pribacim, nudeći sami med & mliko  
I kako san počeja onda, tako i sad ... najprije san pisa samo o maloj Vinki, koja je na moje oči, ka i na oči svi vas ča ste ćirili nove dogodovštine na blogu, resla iz dana u dan. Pa san onda malo proširija vidike, i počeja pisat malo i o svemu ča se okolo događa. O lipome, ka i o onome manje lipome, ča se isto ne smi zaudobit (zaboravit, za sjevernjake)
Moj prvi radni posjet Katedrali hrvatskog duha na Prisavlju, u pratnji Zakonite (na slici desno)
Nekome se to svidilo, nekome baš i nije. Već san puno puti napisa, bija je jedan ča je prova svima ugodit, pa su ga razapeli na križu ...
Pisa san od svukud, iz doma, iz hotela, iz internet kafići, a bome i iz bolnice, jerbo san silon prilika par puti gostova u hotelu "Firule" 
Podilija san sa vama i dobre i one manje dobre stvari ča su mi se događale.
Ne mogu ne spomenit beside moje matere:
- Tebi sinko ne triba odit u crikvu, jer se ti ispovidaš na Internetu! -
Nikidan je brojač posjetitelji priša lipu okruglu brojku od 200.000 ... a za malo više od misec dan bit će godišnjica okad san sva ta svoja skoro desetogodišnja događanja oko moje Vinkice i moga Mašograda (i šire!) meknija na kartu, oštampa u libar kojemu je bila promocija na dan poza sv. Roka AD MMXIII
Fala najlipša svima van ča još uvik jemate živac svratit i povirit jesan li ča nova napisa, jesan li meknija koju sliku!
I ka i uvik, dovidiva, vidimo se ...
Zdravi i veseli bili! 
|
