Sasvin slučajno, krajičkon oka, u utorak, 20. 8. san vidija plakatić koji sramežljivo najavljuje: večeras na staroseljskome Brcu – GLAS KAŠTELA.
Osjeća san se ka u zoni sumraka, jer san živija u uvjerenju da je ta manifestacija odavno izumrla, malo poslin dinosauri, u svakome slučaju još debelo u doba mraka. Nije mi vrag da mira, pa smo se Zakonita i ja prošetali do Brca, kad ono na kantunu pozornice, ka i uvik za orguljan, u drugome planu, legenda kaštelanske lakoglazbene scene, neuništivi Marin Terzija ...
... dok su ostatak prateće ekipe činile za nijansu mlađe glazbene snage ...
U prvome dolasku san čuja kako zavije jedan od maloljetnih wannabe pivači, pa san uteka u “Love Story“ popit kafu, čisto iz obzira prema vlastitin slušnin organima. Nisan ni ja neki polivalentni stručnjak za sve glazbene pravce, ali pinkica sluha mi je još ostala i ne mislin je potrošit na takve stvari ... nakon brzinske okrepe, ponovo smo povirili na Brce. Ovi put je bilo puno više svita, a i repertoar mi se, uključujući i izvođače, puno više svidija. Bija je to pravi mix veteranski glazbenika i mladih snaga koje ipak nije tovar ugazija na uvo kad su bili mali ...
... tako da se kratkotrajno „pritrčavanje“ priko Brca pritvorilo u skoro jednosatno slušanje prohujalih lakoglazbenih zvukova, a kasnije čak i malo modernije glazbe u izvođenju juniorskog sastava. A kako slučaj ne bira, vidija san tu na Brcu i jednu kolegicu sa faksa, Gitu, ponosnu mamu, koja je došla dopratit ćerkicu na nastup ...
Iako neočekivano, ipak je to na kraju ispala vrlo zanimljiva i sadržajna večer, na malo friškijoj ariji nego inače, jer je ništo zapuvalo sa sjevera .... Biće, jema bit, još tega ovo lito!
Zdravi i veseli bili!
|