Kad san se jučer oko sedan uri popodne uputija na Mašošef, mislija san da će teško bit ponovit lanjski uspjeh. Lani je to bilo osvježenje, dašak originalnosti među litnjin feštan koji se odavno bija izgubija u dimu roštilja sa čevapčičima, čak su i za člana žirija bili dovukli čovika koji je bija u žiriju pravoga televizijskoga Masteršefa.
Predrasude su se počele razbivat odma na početku. Ako je ovo lani bila fešta koja je donila dašak, makar i „prepisanoga“ glamura, ove godine je to postalo pitanje prestiža među sućuračkin udrugama, koji se ne more ostvarit ni na jednoj drugoj fešti. Članovi žirija su bili domaći, mjesni i gradski. Autoriteti ili „autoriteti“, ovisno o ukusima i opredjeljenjima promatrača. Moje osobno mišljenje je da je žiri bija prilično relevantan u našin uvjetima. Čak su se proširila i govorkanja da neke ekipe oćedu na silu pobjedit, da u stilu Mučkoga Đubreta otimaju suparnicima najbolje kuvare ...
Iako san prispija prilično rano, već su iz svi teća na Rivi izlazili najlipši mirisi svita ... a kuvari, oni ča su to inače svaki dan, ka i oni ča i ne morete ni u bunilu zamislit kraj teče, vridno su pripremali, mišali i dodavali svu moguću spize i začine u svoju teću ...
Neki su srdačno pozdravljali „bivše“ članove ekipe od lani ...
... dokle su drugi kovali planove kako da napravidu ono ča in lani nije uspilo ...
Kako ko okreneš, bez obzira na pobude, krajnje primisli, maliciju i ostale ljudske osjećaje, jedno se nije moglo sakrit: Riva je sa smirajen dana bila preplavljena najlipšin mirisima spize koji se ja sićan. Teće su već bile spremne, pune delicija koje su samo čekale da ih konzumira svit, koji je sa odlaskon vrućine počeja dolazit na degustaciju ...
  
  
Kako san se ja ozbiljno ove godine pripremija za slikavanje, triba san i ozbiljnoga pomoćnika. Zakonita je ostala doma odmorit, jerbo radi samo suboton, pere brodove u marini „Baotić“ u Segetu i kad san je oko pet uri popodne doveja doma, deboto je četveronoške uzašla do banja na tuširanje. Zato mi je Vinkica pomogla okolo nosat boršu sa baterijan i ostalon potribon za slikavanje.
Elokventna voditeljica je, između obalaženja štandova na kojima se kuvalo, našla vrimena i za slikavanje sa ekipon ..
Neki nisu mogli dočekat svoju porciju spize, ili je ovo bilo samo zagrijavanje ...
Debelo san se primišlja koju bi od ponuđeni delicij odabra, i na kraju san se odlučija za rižot od plodova mora sa tikvican, kojega je kuvala moja matična krnjevalska udruga KPU „Kampanel“
Ne da se nisan razočara, nego je to bilo toliko dobro da se i mojoj Vinkici svidilo, pa san se mora mašit za još jednu porciju ... koju san zalija sa pristojno ohlađenon Fanton ...
Punoga štumika, obaša san malo okolo jer kakva bi to malomišćanska fešta bila da ne poviriš ko je sve doša ... bilo je tu svega ča poželiš ... od plavuša koje se namistidu u klasičnu pozu čin se neko maši za fotoaparat ...
... priko redoviti posjetitelji iz dijaspore, koji iskoristu godišnje odmore za malo povirit u rodni kraj ...
... pa sve do oni bez koji , jema bit, ni jedna fešta ne more proč ...
Žiri svakako nije jema lagani posal ...
... ali ga je. po mome skromnome mišljenju, obavija na najbolji mogući način! Iako je bilo malomišćanski podbadanja na kraju, nakon proglašenja ovogodišnji laureati ...
... niko se nije bunija na odluku žirija da najveću teću, to ka naslov „Mašošefa 2013“ dodijeli ekipi DVD Mladost ...
... pa su na kraju svi bili nasmijani, sritni i zadovoljni ...
... toliko da su čak i drugoplasirani, članovi ekipe „Majda, Marija i Šime“ otplesali pobjednički ples.
Ča reč na kraju? Iako se vidi da je kriza debelo nagrizla broj oni ča bi bili povirili na Rivu i konzumirali ponuđene delicije po cjenama za nasmijat se ... iako nan je svima već puna glava crnila, i to ne onoga od sipe & lignje, sinoć na „Mašošefu“ nisan vidija štufoga čovika! Makar za tu jednu večer, odagnani su tmurni oblaci svakodnevnice i prepustilo se guštima.
Naravno, naće se oni ča će sinoćnjoj fešti zamirit i ovo i ono, ali samo je Oni Gori savršen, mada ne uvik, a dodali bi zli jezici da je se nazad dvi iljade godin pojavija Oni ča je tija svima ugodit, pa svi znate kako je završija. Moje pohvale organizatoru, MO K. Sućurac, pokroviteljima, sponzorima i članovima žirija koji su se stvarno potrudili da ova fešta uspije!
Za kraj, samo još mali videjo, kojin ću van pokušat prikazat ono ča nisan uspija slikon i besidon.
Neka dogodine bude ne samo ovako dobro, nego još i bolje!
Zdravi i veseli bili! 
|
