Danas, kad san nakon privezenih par stotina km do Ljubuškoga i nazad doša doma, skoro da san vrata poljubija. Dobro, jeman svoj ključ, jema san sa čin otvorit, ma mi je svejedno ogromni upitnik sta navr glave ... di su se sve tri izgubile ?!
Misterija nije drugo trajala ... iza kuće, na još jedinoj priživiloj trišnji, naša san Zakonitu i Prinčipesu, a Punica odozdala, za zemje, dirigira di se vidi još koja
Trišnja, srcarica, ofkors. To su one najkasnije, malo svitlije puti, ali su ti zato puna justa kad i ugrizeš, a ne one božemiprosti male, nikakve, crne, vodenaste prve trišnje ... Davno je još Punica rekla da su u nji uvik zelene trišnje, jerbo ne bi kad jemale sazorit kad bi is Zakonita satrala još na stablu, na prve znakove rumenila
Sad mi ej bar jasno čije je gene Vinkica pokupila ...
Drage su i meni, pogotovo ove kasne, ali nije to ništa koliko is ona obožava ... još od mali nog!
Ovo je bilo kad smo je prvi put uspili nagovorit da je slikamo dokle muma trišnje ...
2006
Iduće godine je već bilo malčice laše, mislin za nagovorit. Čak je i pozirala, namištala se, kako bi ča bolje ostala na slici, pa je došla provjeravat kako je ostala ...
2007
A posli toga, ča našon, a još više njezinon krivicon, nima trišnjaste slike. Malo mi, da ne rečen ja, nismo vodili konta o tome, a onda je Vinku štufallo pusto slikavanje .... ove godine smo je jedva, uz pomoć mita & korupcije, nagovorili za jedno malo poziranje.
2013
Ka ono bi-ne bi, pa onda kad san jon zapritija da ću ja izist sve trišnje ča su ubrali zagrlila je terinu sa trišnjan i jedva je pustila za potribe poziranja ...
Nadan se da sad neće opet proć šest godin i da će se iduće slike pridružit kolekciji već dogodine, u srid petoga miseca, kad prispijedu trišnje srcarice na rod.
Danas smo se Vinkica, Zakonita i ja čvrsto dogovorili da isprid naše kuće mora bit bar tri voćke posađene. Jedna će bit ova i kasna i krasna trišnja , a za one dvi se još nismo uspili dogovorit
Nadan se samo da ću, ča skorije, doživit okusit plodove sa sva ta tri stabla!
A dotle, zdravi i veseli bili!
|