< | studeni, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Stvarno je bija turbulentna ova šetemana .... od petka pa skroz naovamo, evo sad je četvrtak uvečer. Počelo je sa već opivanin petkon ujutro i pravomoćnon oslobađajućon presudon našin generalima, Markaču i Gotovini. Takvu provalu emocija nisan doživija odavna, i osobno, i oko sebe .... ovi naš svit ka da se zaboravija veselit. Rekli bi zli jezici i Žalosne Sove da i nima baš puno razloga za veselje Inšoma dela šoma, Mladen i Ante su partili doma, a naši istočni susidi ka da su našli koju crvotočinu (eng. wormhole) ... ka da i je ko kenija nogon nazad u 1991. godinu, opet su počeli pivat pisme ka oni ča i je na „Neretvi“ vodija Orson Welles, opet su se počele tražit rime salate sa Hrvatima ... opet se po iljaditi put pokazala ona starinska „'beš pravnu državu, ako nije po mome“ ... Nemo cum diabolo iocaturi impune! (lat. niko se sa vragom ne igra nekažnjeno!) Neka nji namo, naš svit, pun crnila i gorčine, jedva je dočeka bar malu priliku da se more proveselit. Nakratko smo svi zaboravili sve naše tekuće probleme i dali smo sebi oduška. Dan pauze, olitiga Dan između san proveja u Metropoli svi Hrvati, povirit malo do Velesajma i Tehničkoga muzeja, a onda kad san se vratija ... drugi val emocija. Dan sjećanja ... Vukovar, Škabrnja ... Gaudii comes maeror (lat. nakon radosti, tuga) Život se, posli ovi euforični trenutaka, polako vraća u grubu svakodnevnicu. Gotovina je uspija malo i do kuće skoknit ... dočekalo ga je jednu dvadeset puti više svita vengo ča inače jema duš u Pakoštane. Valovi euforije se polako stišavaju ... Na presudu dr. Ive niko nije bacila ... pogotovo kad je ekipa skužila da je tek prvostupanjska, a još je bilo friško iskustvo iz Haaga koliko se prvo i drugostupanjska presuda more razlikovat. Pune, nahranjene duše, punoga srca, triba se vratit svakodnevnin poslovima, jer osin duše, triba i tilo naranit Danas gren Lucijinin puten, i vidin oko stare masline puno dice. Asti, oli su se ono uvatili brat? Koja slika ... mali pridškolci beredu maslinu staru malo mlađu nego oni kupus ča ga je Dioklecijan bija sadija okolo svoje vikendice! A jesan buzdo, uvik sa sobon u auti jeman aparat, ali ovi put san ga, ka za dišpet, ostavija doma. Brzo nazad, i dokle san ja učinija krug, vazeja fotoaparat i vratija se nazad, dice više nije bilo Ma svejedno, maslina je sama za sebe uvik zahvalan motiv, a pogotovo kad san ekipu uvatija ovako, na djelu, kako je beredu ... ... članovi društva „Bijaći“, djelatnici Muzeja grada Kaštela i predstavnici Instituta za jadranske kulture. A bome su in malo došli dat ruke i vridni djelatnici Vlastitog pogona ... ... jerbo nije baš maslina ni sitna da se more sa tleja brat, a ne bi se baš puno nji okladilo na čvrstoću granja ... dunkve, malo pomalo, sa svi stran, napunija se ovi veliki babarin sa plodoviman masline ča je još pok. papa Ivan Pavao II blagoslovija kad je bija 1998. u Kaštilima. Vridne ruke su to brzo očistile i pripremile za obradu ovoga deboto svetoga ulja, ča će se punit u male, specijalno dizajnirane botiljice od njanci dva deca. Još malo pa je i ova berba gotova, ko zna koja po redu u životu ovoga nijemoga svidoka, koji je na ovome mistu još prije nego su se Tuga i Buga i ostala ekipa rodili, a ne da su došli u ove kraje okle već jesu došli Ako Bog da, obrali je i činili uje i dogodine ... Zdravi i veseli bili! |