Sezona požara je ove godine počela relativno rezervirano, da ne rečen kasno, obziron na sve vremenske uvjete, nedostatak kiše i uopće divljanje žive na termometru do neslućenih visina. Ali, kad je počelo gorit uzduž i popriko Lipe Naše, a pogotovo u priobalju, ajme! Vijesti svih nacionalnih i lokalnih TV-a su počinjale i završavale sa izvješćima s požarišta, od taksativnog nabrajanja da je gasilo toliko i toliko vatrogasaca, sa toliko i toliko vozila, uz pomoć kanadera, helikoptera, air-tractora, pa sve do detaljnih izvješća, jesu li kuće bile ugrožene, čak san pročita u „Jutarnjemu listu“ jedne nedilje intervju sa bojnikon Turkovićen, zapovjednikon protupožarne eskadrile.
Davnih dana san ja prista aktivno odit po požarištima, zajebaje me JMBG  ali i ono iskustva ča san jema sa tin letećin vatrogascima neće izblidit tako lako. Pogotovo sa Korčule 1985. kad se, u okolici Blata pilot spušta skoro do visine krošnji drveća kako bi bolje bombiza (pogodija u trepavicu, za sjevernjake) oni šest ijad litar mora usrid vatre. Bija san svidok naoko nemogući manevri ti piloti i ča su sve morali činiit za iskrcat svoj teret namo di je potriba. S pravon, postali su deboto estradne zvizde. Napokon! Da jedno lito ne moran slušat koje su boje Simonicine mudantine, i je li Dolores ispala liva oli desnaa čiča kad se sunčala nigdi di je mislila da nima čiribimbaši sa fotoaparaton. Da ne spominjen Avu Karabatić i ostale pametnice čiji je IQ reda veličine temperature mora u jedanajsti misec.
Zakuvalo se doli u dolini Neretve, kanaderi su se počeli punit u riki, da ne bi bezveze odili do ušća oli do mora ... moglo se stvaaaaaarno vidit slika kanadera u akciji, u svin mogućin i nemogućin situacijama ... na nezamislivin mistima ...
  
  
  
I tu, usrid divljanja vatre doli okolo Komina i Kule Norinske, ka vodena bomba, dobro nanišanjena iz niskoletećega kanadera, pojavila se ova slika:
Svaka čast. U prvi momenat san i ja promislija da su se momci (i djevojka!) bojnika Turkovića toliko uvježbali da bi sa kanaderima mogli izvodit i sinhronizirano plivanje, pa san odma vazeja ovu sliku zdravo za gotovo. I lajka i podilija, ofkors! Lako ča san ja „popija“, ali zadilo je tri dila medijskoga prostora Hrvatske, od „Dubrovačkoga glasnika“ pa nadalje. Velikani copy/paste novinarstva su zagucali ka glamci, dokle su se oni ča su bili malo više upućeni u priču dušili od smija (LOL, za sjevernjake). Autor te, kako se kasnije pokazalo fotomontaže, Marko Suton Sumrak, nije ni jednoga momenta zatajio da je to montaža. Samo ako bi ga neko pitao!
Ali kamen senzacije se već bija dobrano zakotrlja da ga nije bilo lako fermat. Ima san se prilike upoznat sa autoron „Aeromitinga kanadera“, stisnit mu ruku i počastit ga pićen, na domaćen terenu, u Mašogradu ...
Matko Suton Sumrak, Filko Garbin, Ivica Batina i Jozo Orošnjak, nije fotomontaža ;) (photo: Vinka Garbin)
Zajedno sa još jednin glamcen, ča je ka i ja ispočetka zaguca, ali se kasnije isto tako slako smija ciloj gunguli ča je nastala, posebno u vatrogasnin krugovima
Ivica Batina i Matko Suton Sumrak
Nakon ugodnoga ali nažalost kratkoga druženja na Mašogradskoj Rivi, krenili smo svaki na svoju stranu, Vinka i ja na sladoled, a Matko na aerodrom po niku macaklicu (bljedolikoga, za sjevernjake), kasnije se ispostavilo, po njegovom navodu  da je tamo sačeka gradonačelnika Londona.
Evo i sad, dokle ovo pišen i čekan da se ona žuta pećica na nebu malo smiluje da se moremo poć kupat, zunzidu mi propele navr glave, traktori, helikopteri, kanaderi ... opet negdi plamca  
Čak san i auto jučera opra, a obično ne prođe posli pranja njanci 24 ure dok pade kiša da ga opet izasere ... ovi put ni to nije pomoglo! Meteorolozi paridu deboto ka da se zajebaju kad govoru da bi mogla past kiša do svi sveti
Samo da Oni Gori malo manje loži otu svoju žutu pećicu, jerbo ćemo se svi pritvorit u Svetoga Lovru na gradelan. 
Zdravi i veseli bili!  :mah
|
