Jedva san dočeka ovu subotu. Najprin, ovo je jedan od ritki puti kad smo svo troje skupa. Bilo bi glupo reč „ritki petak“ ako je subota, je li. Više od misec dan ranije smo ugovorili SLUŽBENU proslavu Vinkina osmoga rođendana. U ono vrime, kad su još bile friške grozne uspomene od sniga, termin od 14:45 mi se činija skroz prikladan, ako još uzmen u obzir kakovo je kakano vrime bilo u zadnji misec dan. Jema bit da je Oni Gori, ili bar oni njegov ministar od kiše i oblaci, naše gore list. Jerbo u njega u zanje vrime nima sredine, ili je ajme, kiša, bura snig, ili je ka ove dane skoro trideset, ča se ne panti u četvrti misec. Nima se smisla nervozirat oko onega ča ne mogu prominit, pa smo se mi uputili, u dvi aute pune dice na rođendan. Fala lipa mami Mariji na pomoći pri velikome transportu, tamo i nazad. 
Dica ka dica, omar san vidija kako su in se oči rašiirile kad su vidili veliki dvor, trampulline i tobogane ... pogotovo onima ča su ovod prvi put ...
... a kad su se izguštali vanjskih aktivnosti, onda su se malo uvalili unutra, skakat & plesat, uz svesrdnu pomoć tete animatorice ....
A dokle su dica trošila suvišne kalorije, mame su vanka, na friškoj ariji guštale u pinkicu slobodnoga vrimena, znajuć da su dica na sigurnome. I koristeći svaki momenat za pritresanje novitadi od prethodnoga druženja.
Svima nan je, kako san slobodan primjetit, bilo lipo, toliko da nekima cilo vrime nije sa lica salazija osmjeh od uha do uha.
Pa san se ja, ka jedini nazočan tata, uvatija fotoaparata i nastoja to zabilježit. Dvi ure rođendana su proletile za sekund, tortu smo sredili na kraju ...
... i vratili se nazad na polazište. Dica sritna i zadovoljnaa, ne triba trošit beside, a ni nama nije bilo svejedno. Nakon ča smo se pozdravili i kad san razveza još par dječice okolo, nas troje smo se uputili povirit Podvorje i izložbu cvića malo detaljnije, a ne na brzinu, ka ja jučera priko marende ...
Ulizli smo unutra, još vonja na pituru, friško uređene i piturane prostorije su dodatno bile oplemeenjene sa lipin cvjetnin aranžmanima, od ulaza ...
... pa uzgor uzaskale, još jedna zajednička ...
Onda san na brzinu potega skoro sve, jerbo se nisan moga odlučit kojega da priskočin ...
  
  
  
Pa san onda vanka potega i ono ča san nikidan na brzinu priskočija, a bilo je teega još ...
 
... ma je tribalo poć doma. Kupili smo par pitarići za u vrtal, i lagano oddjezdili u zalazak sunca, pune duše i srca, nakon dana ispunjenoga druženjen sa dragin ljudima.
Zdravi i veseeli bili! 
|
