Dioklecijanovi podrumi, ka jedinstveni primjerak antičke arhitekture koji je zadrža svoju arhitektonsku i uporabnu vridnost, zahvalna su pozornica za prezentaciju raznorodnih izložbi koje bi na drugin mistima izgledale, u najmanju ruku, ridikulozno.
Asti, jedva san pročita ovu rečenicu od maloprin.
Previše san u zadnje vrime gleda naš informativni program (jedini koji nije isprisican reklaman!) pa je to, kako se vidi, tragično uticalo na moj način izražavanja.
Dunkve, kvragu sve tri. HTV, i RTL i NOVA, i njiovi satelitiči, ovod nije i neće bit riči o njiman. Zato, ča in ne virujen njanci beside, mora san sam poć, uvjerit se u svojin očima u još jedan mirakul simbioze Splita i Hajduka. Samo, ovi put je u jednažbu dodana i još jedna (ne)poznanica, cviće. I da ne zaboravin, fala Elyci ča me je, na niki način, sa svojon reportažon pri otvaranja, zaintrigala da pođen i sam ovo pogledat.
U Splitu je, onako kolokvijalno, to skoro nespojivo. Navijači su, pretežno, muškići. A muškići vazmedu cviće u ruke samo kad BAŠ moradu. I onda ga sakriju da i ko ne vidi sa cvićen. I sad kako spojit cviće i Hajduk?
Lipo, za sve jema načina 
Za početak, ulaznica nije ni skupa, koliko će nas okrpit ovo lito za Barcelonu, ako se, kojin mirakulon, ipak i ukaže na Poljudu. Zanimljivo! Karta jema dva kupona, istočni i zapadni. Ajmo, u duhu političke korektnosti, najprin na Zapad!
Odma na ulazu, dva bunara, jedan od nji pun munite ...
Ako je virovat onima ča kopadu sa metlicon i mašklinićen po podrumiman, ovi su bunari stariji i od Palače. Hm! Bacija san dva lička medvida unutra. Jednu bi želju zadrža za sebe ... a druga, ili prva je, da nan Sveti Dujam napokon prosvitli Hajduka, da u juniore ne mora igrat samo oni kojemu pape jema šoldi za platit, nego oni ča ZNA igrat. I da ko ne zna bar dvadeset na nogu i štopat balun u trku na prsi odma gre ča sa treninga. I more se vratit tek kad to nauči.
Kako san ono na početku reka, cviće i balun, nespojivo? Evo, vas mi je jazik u krastan, na svaku od ovi slik san se bar botu malo gricnija za jezik.
Nisan posli ovega posta puno pametniji, ali su mi nike stvari ipak malo jasnije. Na primjer, sad mi je jasno zašto su neki, kod ovega popisa stanovništva, u rubriku „vjeroispovijest“ upisivali „Hajdukovac“.
Ljubav svekolikoga navijačkoga puka, od dice iz vrtića ka ča je moja prinčipessa Vinkica, pa do penšjunati po šentadan na Rivi, graniči sa fanatizmom.
Vjerskin, naravno ...
Sad mi je još dvista puti više žaj ča mi je moja Prinčipessa sad morala ostat doma, u karanteni, pod Summamedima, jerbo je ove dane glumila pećicu na 40 stupnjev  :puknuću:
A i još mi je bar pinkicu žaj ča je Zlato Mamino par dan ranije partija za Panamu, odradit svoju smjenu od misec i po dan. Jerbo virujen da bi i on gušta ovo povirit. I radi cvića, i radi Hajduka.
Prošlo mi je dvi ure vrimena dok san se okrenija, jedva san uspija povirit Istočno i Zapadno krilo, ne znaš di je bilo zanimljivije. A neke stvari ću doć povirit po danu, da vidin po suncu kako su to cvitni aranžeri zamislili uredit stari dalmatinski dvor i balaturu, jer se po mraku baš i ne vidi svaka.
Koji gušti, i za čulo vida i za čulo mirisa, jer, zafaljujuć cviću samome po sebi, Podrumi ovi put nisu vonjali kako inače mirišedu, nego puno, puno lipše 
Svita je bilo mašo, ka da je sinoć bila Fjera, a ne danas ...
A kad san se natira da gren ča, i popeja se skalan do Peristila, mladost iz cilega svita je zauzela misto po skalan isprid Katedrale...
... lagano pijuckajuć bibite i guštajuć u svirki našega Tina i šarmantne pivačice. Ne mogu uteć od Sućurani, čak i kad bi tija 
Krasna večer i brzinski obalazak Sajma cvića u Dioklecijanovin podrumima se, nažalost, završija. Iskreno se nadan da ću uspit bar još jedan put obać, ako već ne bude mogla Vinka da bar Zakonita vidi ovo ča san i ja uspija vidit.
Zdravi i veseli bili! 
|
