... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Znan, nije mi bilo uopće TAKO loše, kako san se nasluša priča od raznoraznih više ili manje dobrovoljnih i više ili manje dobronamjernih posjetitelja splitske bolnice, u narodu poznate ka Firule.
Ipak, svemu dođe kraj, a i ja san jedva čeka leć u svoju posteju ... i, zašto ne kazat, sest na svoju školjku. Nakon dugi deset dana gleda san svoj, nadan se za duže vrime, posljednji sumrak sa bolničkoga balkona ...
Možda je stari lisac Hitchcock (nadan se da nisan koje slovo falija) i bija u pravu, da je najlipši zalazak sunca na svitu oni u Zadru, ali meni je ovi bija ipak pinkicu draži. I lipši. Sutra gren doma!
Svanija je lip i sunčan dan, subota, da san imalo u voznome stanju ... partija bi se dikod okupat. Ali mislin da je za mene kupanje ovega lita ipak pluskvamperfekt (prošlo svršeno vrime, za sjevernjake). Za razliku od ovi sretnika ...
... koji su u ove tople jesenje dane došli guštat u onome ča mi ne znamo cijenit. Takvi smo i gotovo ... triba nan svakome učinit barenko pet dan u Purger Vakufu da se zaželimo mora i da nan uopće padne napamet okupat se.
Dunkve, napokon san se dokopa kuće, i ukućana, dapače. Naročito moje male Vinkice.
Iako san do daljnjega samo na katu, iako mi je radijus kretanja, iz predostrožnosti, ka u hokejaškoga golmana, neke stvari se ipak ne smidu zapustit. Vinka dogodine, na jesen, gre u skulu, i malo-pomalo. bez prisile, bez upiranja, prolazimo neka opća mista ... Savladana su VELIKA SLOVA, sad polako prilazimo na normalni tekst ... po mogućnosti uz slike ...
Još smo u fazi traganja za Vinkinom fizičkon aktivnošću, a mislin da će to malo morat pričekat, dok tata ne bude u voznom stanju
Zasad nam je favorit judo, jer je to kod nas u Mašogradu prilično popularan i razvijen sport, ali triba pričekat neko vrime, jer kad je dite, i to još žensko u pitanju, ništa nije sigurno.
Trenutno je drži igranje sa papirnatim avionima, koje tata redovito pravi, od malo tvrđega papira, da se ne žgincaju (zgužvaju, za sjevernjake) od prvog udarca ...
... ako ne ništa, ovo je prilično jednostavan način da je malo maknen od kompjutera i televizije, jer, naravno, avioni se ne smidu bacat po kući
Sve u svemu, ča se mene tiče, završilo je prvo poluvrime moje zdravstvene utakmice. Drugo poluvrime, ono doma, započinje sa čistin bunkeron. Nadan se da se neće igrat produžeci, i velika sudačka nadoknada. Fala Bogu, nima niko za napravit bakljadu da ne bude prekid utakmice.
Fala lipa sviman ča su me se sitili dokle san bija u ošpidalu (bolnici, za sjevernjake) ... bilo da su me došli povirit, bilo da su me nazvali na mobitel.
Neke meni drage događaje san mora propustit, neke, ka Hajdukove utakmice, san gleda na TV, a za neke druge, ka ča je Gibonnijev koncert dobri ljudi su se potrudili obać, slikat i ratovat par uri sa tastaturon da to sve uobličidu u sugestivan izvještaj, koji je svima nan, koji iz subjektivni i objektivni razloga, nismo mogli nazočit rečenome događaju.
Neke od idući događaji ću sigurno još morat propustit, ali neka to bude najveće zlo. Sve ćemo nadoknadit kad ozdravin! Nadan se, šta skorije ...
Zdravi i veseli bili!
Nakon dugi deset dana gleda san svoj, nadan se za duže vrime, posljednji sumrak sa bolničkoga balkona ...
