Nažalost, osobno san se uvjerija u težinu ove kletve ... ali više onako figurativno, na plejbek.
Dunkve, kako san u prošlome postu napisa da smo Zlato mamino i ja obašli par autosaloni okolo našega maloga mista, pa smo odabrali i konačnoga pobjednika, nakon užega izbora od pet auti, partija je strai Punto, za učešće, a novi Suzuki Swift (brz, strelovit, ako google translate ne laže) ... pa se iskreno i duboko nadan da će i njegov dolazak bit u skladu sa imenon.
Eto, da objasnin zašto naslov ... nakon dvadeset godin vozačkoga staža moran žicat prometalo okolo, malo ćaćinog Punta malo Corsu od šure (brat od žene, za sjevernjake) ... ili najčešće stoj doma, ova tri dana.
Jučer smo čak Vinka i ja proslavili Dan državnosti sa izleton do najbližega dičjega igrališta sa napuvanin toboganima i trampulinima, a to je u ovomen slučaju bilo na podan Gospe od Otoka u Solin. Je da san jedva sta u Corsu (Corsa B, za neupućene) ali nismo išli daleko, pa smo lako podnili put. Još jedna ilustracija naslova: nima klime, ni u ćaćino ni u šurino auto, pa smo malo upalili promaju da nas razladi. Zasad ne osjećamo posljedice 
Nisan uvatija Vinku kako skače po trampulinu, ali kakvi bi to bija izlet u Solin a ne zabilužit mali pernati zoo po jezeru i potočičima ...
  
Ova tri dana smo, najčešće, bili u kući jer je vrime nikakovo, tu i tamo bi malo izašli vanka itat frizbi ... ali neka ...
Žaj mi je ča san i ove godine propustija događaj na našemu "Otoku ljubavi" , Barbarincu ... Nadan se da će mi Buiš i ekipa napisat ispričnicu ovi put, a da in nije bilo lipo, je, ka i svaki put ... ča nan je svojin foto-video izvješćen pripovidija @iskreni ...
A da nisan gubija vrime u kući, pokazaću van, uskoro, ča smo Vinka i ja napravili ... uz malo truda, malo grintanja ... ali konačan rezultat nan je svima donija osmjeh na lice.
Ka ča vi, koji redovito povirite ovod, vjerovatno i znate, ovo je, ipak, VATROGASNI BLOG, ma koliko mi šutjeli o tome. Nekidan me je Vinka pitala: Tata, je li ti ideš gasit požare? Naravno da iden, Vinka, ne baš onako često ka prije. Ali kad ja gren, onda o tomer novine pišu petnajst dan. Ne o mome gašenju, nego ja gren ka "trećepozivac" olitiga kad je sve partilo u Honduras, kako bi lipo opiva naš Đole. I naravno da san ovu literarnu formu o Hondurasu primuča Vinki, neka ona lipo izriba njezinu prijateljicu koja joj je rekla da njezin tata više ne gasi požare. Eto!
Kako je tata, po osobnome priznaju po vatrogasnin pitanjima plesnut (navudren, za sjevernjake) tako se to zna izrazit na skroz čudne načine. Jednom je davno moj prijatelj i bloger Bego izjavija kako je lipo imat malu dicu jer moreš legalno kupovat igračke. Tako san i ja u maniri vrsnoga hrčka revnosno skuplja male tematske vatrogasne kompletiće, tri vrste vatrogasnih auta, gomilu kocaka opće namjene i jedan put je to sve moralo izać na sridu.
Napravija san, uz svesrdnu Vinkinu pomoć, veliki vatrogasni dom, sa četiri garaže i velikin dvorišten, a onda stupa na scenu Vinkina koreografija.
Ovo ka recimo da je bila pokazna vježba kako se gasi veliki požar.
Koji je bija prikazan ka bokun reklamnoga frizbija, koji se dobije u kompletu uz dva saketa navijačkoga čipsa, prigodno za gledat "Afroviziju" i gatat koju će vešticu obuć Mila Horvat ili koju će beštiju oko vrata obisit Ida Prester.
Dakle, veliki požar se okružilo u začetku ...
... napalo se iz svi kaluni (topova, za sjevernjake) iz svega ča je moglo bacat vodu ... ne smimo dozvolit da se proširi na okolne kuće ...
... evo i malo krupnoga plana hrabri borac kontra vatrene nemani .... dobro opremljeni gasitelji ...
... pa ako se je ko i pripozna, neka nan se slobodno javi.
Nećemo nikome kazat!
I nakon uspješno obavljenoga posla, tribalo je pospremit i prigledat opremu, podmazat ležajeve, zaminit ako je ča puklo ... najprin smo se postivali u garaže ...
... pa onda i po dvorištu, koje je nakraju ispalo tisno za cilu tehniku koja nan je na raspolaganju, Falidu nan jedino još zračne snage, ali to je predviđeno u proračunu za iduću godinu. Možda i za ovu, ako bude rebalans u deveti misec, glede HTV-a i moga učešća na "1 kontra 100".
Sve je proteklo u najboljemu redu, osin onoga tvrdoglavoga u košu, koji je reka da će radije treću smjenu ostat gori, nego sa kolegon dežurnin u istoj sobi, koji je sigurno u jednome od prijašnji životi bija motorka. Ili bar cirkular. Svaka sličnost sa stvarnin osoban je sasvin slučajna 
I tako, nakon iscrpnoga prikaza pokazne vatrogasne vježbe u režiji moje Vinke, nakon ča smo to sve uredno dokumentirali i prikazali vama, nakon ča smo odgledali i produžetke utakmice SAD : Gana, ne mogu više, pridajen se, gren u krpe. Laka van i ugodna noć, sa ča manje dežurni leteći krvopija.
Zdravi i veseli bili! 
|
