... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Kako ono zovu inerciju, tromost, ili to jema veze sa načinon silaska doseljenika u primorske gradove, poglavito Split, masa puta nizbrdica puta kosinus Klis ...
Eto ga, konačno je rebambija, ka da vidin neke kako se zlobno smješkaju. Mislin da ću i razočarat kad im priložin dokaze u suprotno.
Inercija, navika, je gadna stvar ... eto već skoro desetak godin, duže vengo ča pišen blog, još iz momački dana radin male džepne kalendariće, slikajen, slažen, štampajen ... nekad se od toga moglo ča i peškat, ali sad već malo teže, kako bi reka Darinkin muž, "secesija, brate" ...
Ali, ako i nima posla ka posla, još uvik mogu bar pinkicu usrićit meni drage ljude sa kojin kalendarićen, dobri ljudi osiguraju materijal , a ja još uvik mogu poklonit moj rad, strpljenje i zrnce ludosti
Pa da krenemo od najstarije institucije u Hrvata, od naše Crikve ... sićan se kad san prvi put napravija kalendariće, bija je to moj prvi sastanak sa don Radojkon, predstavija san mu se i uz onu staru legendarnu rečenicu mu objasnija u koje je misto doša. A koja je to rečenica: Pa ona, da kad bi "Liburnija" vozila na Rab, ne bi ko jema cimu odrišit ...
Don Emanuel je sigurno već bija upozoren di dolazi, i zasad se dobro drži, svaka mu čast ...
Koga sad? A ča mislite, koliko jeman staža u vatrogascima ... i, nota bene, ovo je ipak Vatrogasni blog, pa bi sad bija ka red i na nji ...
Ovo je bila godina velikih uspjeha našega društva, DVD Mladost, pa su motivi sa Vatrogasne Olimpijade prevladavali, od ženske ekipe koja je osvojila treće mjesto ...
... pa sve do službenih trenutaka na svečanom mimohodu ...
ili do trenutaka opuštanja posli ili nervoze prije nastupa ....
Naravno, nisan zaboravija ni slavne prethodnice današnje ženske ekipe ...
... a ni zrnce dječje radosti, iako priznajen da ni meni ovakve igračke baš i nisu mrske
Maškare u Mašogradu su lani prošle kako su prošle, neću sad opet otvarat stare diskusije, ali nisan moga ne napravit nijedan kalendarić, ovi put se fokusirajući na sjajne pojedinačne maske od ljudi koji to rade već desetak godina ... bez skupih kostima, sa samo malo dobre volje i mašte se more napravit puno, puno toga, uz dobru osnovnu ideju ...
Gomilički vatrogasci nan dođu ka mlađa braća, u stvari i jesu nastali ka izdvojeni vod našega društva, ali su se brzo osamostalili i krenili svojin puten, nedavno su slavili i trideset godin duštva ...
Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela, Bijaći, su isto odavno na mome popisu ... svake godine druga slika, iz drugoga sela, ili uzmemo mali odmor pa ka i ove godine, priložimo neko od općih mjesta bogate kulturne baštine sa ovih prostora ...
Kakvi bi to pregled kalendari bija bez našega Hajduka ... Ove godine se i nisu baš proslavili, deboto da nisan jema ča stavit ... napravija san reprint od lani ...
... a onda mi se ukazala jedna emajl poruka, pristigla iz ko zna kojega izvora, koja je spojila u jednu sliku situaciju u Hajduku i zabranu trošenja nikotinskih štapića na javnim mjestima krafne su dodane samo kao desert, nadan se da se neznani autor ove slike ne buni
Tu i tamo bi napravija još koji kalendarić, ka i ovu repliku Pirellijeva kalendara sa slikon Elice, male pametne plavuše, ljubimice naše blogerice @šetemanke,
... ili par prigodnih za jednoga moga prijatelja laž ... ups, lovca ...
A pristojnost nalaže da se sebe i najbliže stavi na kraju ... ili se reče da šećer dolazi na kraju, whatever
Teškon mukon san uspija natirat svo četvoro da u isto vrime stanu prid aparat ... iskoristija san priliku na didov rođendan ... tri kvarta stolića, nije to mala stvar, ej!
Sitija san se da niman vizitki, kako ono gre o postolaru i postoliman, pa san spojija ugodno sa korisnin ... evo na jednoj slici san meka više manje sva moja područja interesa ... ispričana da i malo dite more razumit ...
... a glede recesije, situacije u državi Danskoj i globalnoga zatopljenja, dobija san malu inspiraciju i za ovu složenicu ...
... a i ove godine san se riješija jedne velike traume iz ditinjstva ... dunkve, nisan se nikad slika da sidin na kolinu Dida Mraza. Nisan ni sad, jer je bila Teta Mraz ali na njezino inzistiranje, i uz Vinkinu pomoć kod slikavanja, obavili smo i to ...
... a kolekcija ovogodišnji kalendarići bi bila nepotpuna bez ove slike ...
... jerbo, koliko san puti bija gori na snimanje ove godine, više me i portiri pozdravljaju kad uđen na glavna vrata ...
Na kraju, ka šlag na tortu, moja prinčipesa ... sama, u vrtičkin poslima ...
... ili sa prijateljicon Maron, prvi put u 3D kinu ...
Iskreno se nadan da ste uspili sve ove sličice učitat i da ste jemali živac ovo sve prigledat i pročitat do kraja.
Stojte mi dobro, i zdravi i veseli bili! I neka je svima, i vama i nama, sa srićon ... jeman osjećaj da će nan SRIĆA itekako tribat, kako je započelo
nemojmo ovo pivat na kraju godine ...
radin male džepne kalendariće, slikajen, slažen, štampajen ... nekad se od toga moglo ča i peškat, ali sad već malo teže, kako bi reka Darinkin muž, "secesija, brate" ... 
, a ja još uvik mogu poklonit moj rad, strpljenje i zrnce ludosti 
krafne su dodane samo kao desert, nadan se da se neznani autor ove slike ne buni 
...
