... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
ne znan ča bi reka, bilo je lipi stvari u ovoj godini, ali ipak, mislin da su privladale crne boje ... čarobna rič KRIZA nan je svima zavrtila glavon ...
... a i drugin organima, tako da mi se pari da je cila prošla godina prošla u jednome velikome mamurluku, ka da nas je sve odnilo "Malo Vitra" koje je u biti više sličija na tešku ŠKURU južinu ... pa bi nan svima skupa dobro došla jedna trvrda gorka crna kafa da dođemo sebi ... triba ostat na nogan, snać se pomalo u svakoj situaciji ...
... i, zašto ne, ljudski se nadati, da sad ne izvlačin onu staru otrcanu priču o Pandorinoj škatuli i ča je ostalo na podan lonca kad je digla pokrilo ... za što ne bi Nova 2010. godina izgledala ovako ...
... pa neka pati kome smeta i zato, glede i unatoš, dapače, čak štoviše ...
NA DOBRO VAN DOŠLO NOVO LITO!
... i, zašto ne, evo me Zakonita podsjetila da bi moga i ovo meknit ... još jedno podsjećanje na staroga Šunju, koji je pri mašo godin napisa scenario za današnje dane ... ne da je pogodija osjećaje, nego i svako slovo i točku i zarez
Zdravi mi i veseli bili, i da vas ča manje ujutro boli glava
Evo, u smiraj dvanaestoga miseca, došlo je vrime da se ono ka povuče crta ... i ča je ispod crte ... pa, ništa mi pametnije ne pada napamet nego to da je veljača, ka jedini žemski misec, dobila prijateljicu. Putanu Disembrinu. Za one koji ne vladaju ovako užasnin talijanskin ka ja, to bi bilo ništo ka posrnula djevojka Decembrina. Dopustite mi da objasnin ovu samo naizgled nategnutu jezičnu konstrukciju ...
Misec je počeja lipo, ka u priči ... nigdi ni traga najavi da je zima prid vratima ...
Moglo se je lipo prošetat po gradu ...
.... ni sunca bome nije falilo ...
.... a i moga se usput u objektiv uvatit koji neobični motiv ... ka ovi "Bartol Kašić" ča mu je naresta „novi“ jarbol ...
... ili ovo čudno plovilo ka da je zalutalo iz kojega holivudskoga SF-a B-produkcije ...
... ča ni najmanje nije zasmetalo galebe da se pospano ljuljuškaju usrid gradske luke ...
Lipo vrime je malo potrajalo ... pa smo se posli didova rođendana ...
... sedandeset i pet lita i dvoje unučadi ...
... u punome sastavu, Vinka, Zakonita i ja uputili na još jednu šetnjicu ... Vinka se malo zasramila, malo se zaželila mame ...
... ali kad smo došli na „Božićni sajam“ na Rivi, nekako smo je na jedvite jade uspili nagovorit da se slika sa teton princezon ...
... i tako, u žaru slikavanja, prikine me poziv „ ... ajde potegni i nas, kad već sve slikaješ ...“ od moje drage prijateljice Dragane koju nisan odavno vidija, skupa sa užon i širon rodbinom i zakonitim ...
... pa smo onda, sritni i zadovoljni, mogli mirne duše odjahat u zalazak sunca ...
Sve lipo i krasno, a onda je zakijalo .... ispočetka pomalo, di koja pahuljica po vrtlu isprid kuće ...
... da bi to eskaliralo u pravu noćnu moru za zimsku službu, jer je odma gori poviše Klisa tribalo deboto lance stavljat ...
A ova pisma je bila hit na Hrvatskin željeznicama ...
... pa su snimljena čak dva remake-a "Nagibnog vlaka u snijegu" ... jedan iz Splita, drugi iz Zagreba
Malo po malo, doša i prvi Vinkin nastup, otkad je u plesnoj grupi. Predstava se zvala „Božićni šušur“, a u skladu sa dnevnopolitičkom situacijom, bila je obogaćena i pravin pravcatin izborima, ali ovi put za Mašo Dida Mraza ...
Najprin se tribalo lipo spremit i našminkat za predstavu ...
... u čemu in je pomalo pomagala teta Luce ... a dica ka dica, tila su se slikat sa Dida Mrazon, a pogotovo sa Teton Mraz, jer su prvi put valjda vidile tetu u crvenoj monturi ...
... a kako je Teta Mraz u pravon životu jedna ozbiljna gospođa, malo joj je dozvizdilo slikavat se samo sa dicon, pa je pozvala mene da joj seden na kolino. Izdržljiva je, nima ča ... a na moj pokušaj odbijanja sa pitanjen „a ko će nas slikat“ ... uletila je Vinka sa svojin „mogu li ja, tata?“ ... i ko san ja da je odbijen ...
... a ostatak je povijest ... srića, počela je i predstava ...
... di su nastupale sve sekcije SAU „Putalj“ ... dramska, plesna i mali zbor ... ovi put pojačane i sa tri Dida Mraza i jednon Teton Mraz ...
... članovima Krnjevalske udruge „Kampanel“ ... a nakon dugoga vjećanja, izbora kandidata prema vještinama koje su pokazali pred nazočnim pučanstvom, izabran je, gle čuda ... Žuti, koji se svima zahvalija na povjerenju u svome pristupnome govoru ...
... a Vinka je uspila ugrabit priliku da se slika sa svojin didon ...
... ka i sa novoustoličenin Mašo Dida Mrazon ...
I tako, malo pomalo, ovi čudni prolupani misec se polako približija svome kraju ... nakon ča je snig i led zaminila ljuta južina ... pa kad smo išli na groblje Vinka i ja odnit cviće našin dragima ... kad san vidija čovika kako gre vanka bacit smeće u kratke rukave, ništa mi više nije bilo čudno ... jer je južina natirala da izađu vanka čak i ove podvrste zimogrozne domaće gušterice ...
... na barenko malo friškiju ariju nego ča je u njihovin službenin odajama.
Namisto biloga Božića smo dobili Božić u kratke rukave ... NNNI, ništa me više ne more iznenadit, pa ni ova umjetnička interpretacija božićne pšenice, umotana u list od kupusa ...
... a mašta i pacenca @pechine u ukrašavanju kuće i okućnice božićno-novogodišnjin ukrasima je odavna opjevana u narodnin pjesmama ...
Za kraj ... ovo još malo lipoga vrimena, za divno čudo bez kiše, iskoristili smo za prvi posjet lunaparku u kompletnome sastavu ....
... ali je nakon prvoga vrtoglavoga iskustva Zakonita ipak prepustila Vinki samostalno guštanje u čarima lunaparka ...
Misec još nije gotov, nisu isključena još neka iznenađenja do kraja ... i zato: Zdravi i veseli bili!
Update:
Kad smo već kod potizanja crte, u pripremi je retrospektiva ovogodišnji kalendarići ...
Na dobro van došli Božićni blagdani ... svima u kući mir i veselje ... kako govoridu u onoj staroj pjesmici, koju smo još ka dica pivali, revali i dištonavali, kako je koga tovar ugazija na uvo ili promašija u vršenju iste radnje.
Napokon san se naspava, i uz pomoć Vinke, koja je izabrala ove dvi sličice, odlučija vama, mojin dragin štiocima i slučajnin promatračima i prolaznicima, čestitat današnji praznik. Naravno, sve to uz blaženu zvučnu kulisu božićnih pjesmuljaka u izvedbi male Vinkice
... i je li triba napomenit ... uz slikavanje svega i svačega oko sebe ... odličan test za izdržljivost baterije i koliko more stat slika na karticu od 2 gigabajta.
Kako je Djed Božićnjak zna ča se njoj sviđa
Stojte mi dobro dokle se malo rekuperan i sredin slike uz još pokoju besidu! A jema, materijala, jema, ne bojte se ...
Zdravi bili!
Pa kaj ste vi Dalmoši tak depresivni, ko bi rekel ... procidit će neki površni, neinformirani i nadasve zlonamjerni sjevernjak. Zašto neinformirani? Pa svi ONI mislidu da smo mi ka oni nesriknji Roko iz reklame i da šetamo okolo u kratke tri kvarta gaće u mornarskoj majici a da nan euri rastu na smokvi, ili barenko na trsu od loze, a da smo mi lini slegnit se na pod da i dignemo pa uvik kukamo mižeriju
Završetkon lita, babljega, didovoga, kojega god oćete, nastupa depresivno vrime ovod, južnije od Velebita ... sve zamre, sve se začahuri ... i spašava nas samo tu i tamo koji tračak lipoga vrimena, koji triba pametno iskoristit ... malo padne jugo, ukaže se sunce iza oblaka, pa to sve tribamo spremno dočekat ... uz druženje sa dobron ekipon ...
... dodamo malo zaraznoga smješka, da pribrojimo koliko još puti moramo čekat Zubić Vilu ...
... i odma se tumbulajemo i skačemo od sriće ...
... da pokažemo kako još u svići jema ulja, maslinova, extradjevičanskoga, naravno ...
Polako se učimo pisat slova, doduše još pinkicu gobava, ali nadasve čitljiva ...
... planiramo učinit koju majicu, kad dođe vrime od kratki rukavi ...
... a u nedostatku iole gledljivih predstava na Poljudu, prisitimo se tu i tamo kojega boljega vrimena, kad se znalo i do Rijeke (Panathenaikos) potegnit gledat Hajduka ...
... ka ovi put kad se radi ratni prilika moralo igrat i domaće utakmice vanka Splita ...
Nema veze, najgore ča ti se more ove dane dogodit, ako pođeš gledat one nesriknje da ne rečen „majstore“ sa mora je da ti koja krafna pade na glavu, po mogućnosti čokoladna.
A ako je vrime baš bljkakavo, da ti se ne da njanci nos turnit vanka, uvik se Vinka i ja moremo igrat na Zoološki vrtal ...
... i evocirat uspomene na ovo lito i posjetu Maksimirskoj životinjskoj koloniji ... sjeverno od Maksimirske ceste, naravno
Sve je na svome mistu ...
sa posebnin odjelima za divlje životinje ...
... i za one malo pitomije, da ne rečen domaće beštije ...
... i naravno, sve to uz dužnu pažnju organa reda i mira, i osiguranja, za svaki slučaj ...
Neko je sve to triba i ovjekovječit ...
... a kako Vinka ne bi morala stalno žicat u tate njegov fotoaparat ...
... pisali smo dida mrazu da joj donese jedan mali, za nju ... pa će ona sama uvik slikavat i neće ga morat u nikoga pitat.
A dokle ga dočeka, vridno se odrađuju obveze u vrtiću ...
a priko vikenda, kad mama oli tata jemadu pinku više vrimena, nađe se vrimena za pogledat koji film, na primjer „Priču o igračkama“ ...
... ili za slikat se malo, recimo, sa Mikijen Mauson, koji je slučajno bija tu, baš kad smo izašli iz kina ...
I to bi bilo skoro sve ... ili možda ne ... Ko bi nas još moga iznenadit?
Teta @zoja, iz vijađa po Amerikan ...
... sitila se pa je poslala par kartolini ... a kad je došla, malo je i osobno pripomogla povećanju kolekcije vatrogasnih auti sa predstavnikon američke skule ...
... ili pokoji uvrnuti suvenirčić iz bliže i dalje okolice Svetoga Frane, odakle je puno nji provalo pobignit, ali je malo nji to i uspilo.
I na kraju zasladilo sa čikolaton. Ja toliko!
Ništa mi neće ove dane pokvarit ... čak ni NEČUJNO povećanje strojnoga SERVERSKOGA parka u mojoj od milja nazvanoj kaancelariji ...
.... samo mi triba da zamislin žubor vode, potočić ...
... i sve je na svome mistu.
Zdravi mi i veseli bili!
P.S. mali POŠTANSKI update:
Glede u desetercu opjevane brzine naše Pošte, došla mi je još jedna kartolina iz Amerike ...
... a valjda će i ona još jedna obećana (kartolina) stignit do kraja godine.
Vidimo se u polufinalu kupa!
i zato, glede i unatoš, dapače, čak štoviše ...
... još jedno podsjećanje na staroga Šunju, koji je pri mašo godin napisa scenario za današnje dane ... ne da je pogodija osjećaje, nego i svako slovo i točku i zarez 
