Marketing
Kako pobjediti zimsku depresiju?
Pa kaj ste vi Dalmoši tak depresivni, ko bi rekel ... procidit će neki površni, neinformirani i nadasve zlonamjerni sjevernjak. Zašto neinformirani? Pa svi ONI mislidu da smo mi ka oni nesriknji Roko iz reklame i da šetamo okolo u kratke tri kvarta gaće u mornarskoj majici a da nan euri rastu na smokvi, ili barenko na trsu od loze, a da smo mi lini slegnit se na pod da i dignemo pa uvik kukamo mižeriju 
Završetkon lita, babljega, didovoga, kojega god oćete, nastupa depresivno vrime ovod, južnije od Velebita ... sve zamre, sve se začahuri ... i spašava nas samo tu i tamo koji tračak lipoga vrimena, koji triba pametno iskoristit ... malo padne jugo, ukaže se sunce iza oblaka, pa to sve tribamo spremno dočekat ... uz druženje sa dobron ekipon ...
... dodamo malo zaraznoga smješka, da pribrojimo koliko još puti moramo čekat Zubić Vilu ...
... i odma se tumbulajemo i skačemo od sriće ...
... da pokažemo kako još u svići jema ulja, maslinova, extradjevičanskoga, naravno 
...
Polako se učimo pisat slova, doduše još pinkicu gobava, ali nadasve čitljiva ...
... planiramo učinit koju majicu, kad dođe vrime od kratki rukavi ...
... a u nedostatku iole gledljivih predstava na Poljudu, prisitimo se tu i tamo kojega boljega vrimena, kad se znalo i do Rijeke (Panathenaikos) potegnit gledat Hajduka ...
... ka ovi put kad se radi ratni prilika moralo igrat i domaće utakmice vanka Splita ...
Nema veze, najgore ča ti se more ove dane dogodit, ako pođeš gledat one nesriknje da ne rečen „majstore“ sa mora je da ti koja krafna pade na glavu, po mogućnosti čokoladna.
A ako je vrime baš bljkakavo, da ti se ne da njanci nos turnit vanka, uvik se Vinka i ja moremo igrat na Zoološki vrtal ...
... i evocirat uspomene na ovo lito i posjetu Maksimirskoj životinjskoj koloniji ... sjeverno od Maksimirske ceste, naravno 
Sve je na svome mistu ...
sa posebnin odjelima za divlje životinje ...
... i za one malo pitomije, da ne rečen domaće beštije ...
... i naravno, sve to uz dužnu pažnju organa reda i mira, i osiguranja, za svaki slučaj ...
Neko je sve to triba i ovjekovječit ...
... a kako Vinka ne bi morala stalno žicat u tate njegov fotoaparat ...
... pisali smo dida mrazu da joj donese jedan mali, za nju ... pa će ona sama uvik slikavat i neće ga morat u nikoga pitat.
A dokle ga dočeka, vridno se odrađuju obveze u vrtiću ...
a priko vikenda, kad mama oli tata jemadu pinku više vrimena, nađe se vrimena za pogledat koji film, na primjer „Priču o igračkama“ ...
... ili za slikat se malo, recimo, sa Mikijen Mauson, koji je slučajno bija tu, baš kad smo izašli iz kina ...
I to bi bilo skoro sve ... ili možda ne ... Ko bi nas još moga iznenadit?
Teta @zoja, iz vijađa po Amerikan ...
... sitila se pa je poslala par kartolini ... a kad je došla, malo je i osobno pripomogla povećanju kolekcije vatrogasnih auti sa predstavnikon američke skule ...
... ili pokoji uvrnuti suvenirčić iz bliže i dalje okolice Svetoga Frane, odakle je puno nji provalo pobignit, ali je malo nji to i uspilo.
I na kraju zasladilo sa čikolaton. Ja toliko!
Ništa mi neće ove dane pokvarit ... čak ni NEČUJNO povećanje strojnoga SERVERSKOGA parka u mojoj od milja nazvanoj kaancelariji ...
.... samo mi triba da zamislin žubor vode, potočić ...
... i sve je na svome mistu.
Zdravi mi i veseli bili! 
P.S. mali POŠTANSKI update:
Glede u desetercu opjevane brzine naše Pošte, došla mi je još jedna kartolina iz Amerike ...
... a valjda će i ona još jedna obećana (kartolina) stignit do kraja godine.
Vidimo se u polufinalu kupa!
Post je objavljen 09.12.2009. u 03:13 sati.