... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Evo, u smiraj dvanaestoga miseca, došlo je vrime da se ono ka povuče crta ... i ča je ispod crte ... pa, ništa mi pametnije ne pada napamet nego to da je veljača, ka jedini žemski misec, dobila prijateljicu. Putanu Disembrinu. Za one koji ne vladaju ovako užasnin talijanskin ka ja, to bi bilo ništo ka posrnula djevojka Decembrina. Dopustite mi da objasnin ovu samo naizgled nategnutu jezičnu konstrukciju ...
Misec je počeja lipo, ka u priči ... nigdi ni traga najavi da je zima prid vratima ...
Moglo se je lipo prošetat po gradu ...
.... ni sunca bome nije falilo ...
.... a i moga se usput u objektiv uvatit koji neobični motiv ... ka ovi "Bartol Kašić" ča mu je naresta „novi“ jarbol ...
... ili ovo čudno plovilo ka da je zalutalo iz kojega holivudskoga SF-a B-produkcije ...
... ča ni najmanje nije zasmetalo galebe da se pospano ljuljuškaju usrid gradske luke ...
Lipo vrime je malo potrajalo ... pa smo se posli didova rođendana ...
... sedandeset i pet lita i dvoje unučadi ...
... u punome sastavu, Vinka, Zakonita i ja uputili na još jednu šetnjicu ... Vinka se malo zasramila, malo se zaželila mame ...
... ali kad smo došli na „Božićni sajam“ na Rivi, nekako smo je na jedvite jade uspili nagovorit da se slika sa teton princezon ...
... i tako, u žaru slikavanja, prikine me poziv „ ... ajde potegni i nas, kad već sve slikaješ ...“ od moje drage prijateljice Dragane koju nisan odavno vidija, skupa sa užon i širon rodbinom i zakonitim ...
... pa smo onda, sritni i zadovoljni, mogli mirne duše odjahat u zalazak sunca ...
Sve lipo i krasno, a onda je zakijalo .... ispočetka pomalo, di koja pahuljica po vrtlu isprid kuće ...
... da bi to eskaliralo u pravu noćnu moru za zimsku službu, jer je odma gori poviše Klisa tribalo deboto lance stavljat ...
A ova pisma je bila hit na Hrvatskin željeznicama ...
... pa su snimljena čak dva remake-a "Nagibnog vlaka u snijegu" ... jedan iz Splita, drugi iz Zagreba
Malo po malo, doša i prvi Vinkin nastup, otkad je u plesnoj grupi. Predstava se zvala „Božićni šušur“, a u skladu sa dnevnopolitičkom situacijom, bila je obogaćena i pravin pravcatin izborima, ali ovi put za Mašo Dida Mraza ...
Najprin se tribalo lipo spremit i našminkat za predstavu ...
... u čemu in je pomalo pomagala teta Luce ... a dica ka dica, tila su se slikat sa Dida Mrazon, a pogotovo sa Teton Mraz, jer su prvi put valjda vidile tetu u crvenoj monturi ...
... a kako je Teta Mraz u pravon životu jedna ozbiljna gospođa, malo joj je dozvizdilo slikavat se samo sa dicon, pa je pozvala mene da joj seden na kolino. Izdržljiva je, nima ča ... a na moj pokušaj odbijanja sa pitanjen „a ko će nas slikat“ ... uletila je Vinka sa svojin „mogu li ja, tata?“ ... i ko san ja da je odbijen ...
... a ostatak je povijest ... srića, počela je i predstava ...
... di su nastupale sve sekcije SAU „Putalj“ ... dramska, plesna i mali zbor ... ovi put pojačane i sa tri Dida Mraza i jednon Teton Mraz ...
... članovima Krnjevalske udruge „Kampanel“ ... a nakon dugoga vjećanja, izbora kandidata prema vještinama koje su pokazali pred nazočnim pučanstvom, izabran je, gle čuda ... Žuti, koji se svima zahvalija na povjerenju u svome pristupnome govoru ...
... a Vinka je uspila ugrabit priliku da se slika sa svojin didon ...
... ka i sa novoustoličenin Mašo Dida Mrazon ...
I tako, malo pomalo, ovi čudni prolupani misec se polako približija svome kraju ... nakon ča je snig i led zaminila ljuta južina ... pa kad smo išli na groblje Vinka i ja odnit cviće našin dragima ... kad san vidija čovika kako gre vanka bacit smeće u kratke rukave, ništa mi više nije bilo čudno ... jer je južina natirala da izađu vanka čak i ove podvrste zimogrozne domaće gušterice ...
... na barenko malo friškiju ariju nego ča je u njihovin službenin odajama.
Namisto biloga Božića smo dobili Božić u kratke rukave ... NNNI, ništa me više ne more iznenadit, pa ni ova umjetnička interpretacija božićne pšenice, umotana u list od kupusa ...
... a mašta i pacenca @pechine u ukrašavanju kuće i okućnice božićno-novogodišnjin ukrasima je odavna opjevana u narodnin pjesmama ...
Za kraj ... ovo još malo lipoga vrimena, za divno čudo bez kiše, iskoristili smo za prvi posjet lunaparku u kompletnome sastavu ....
... ali je nakon prvoga vrtoglavoga iskustva Zakonita ipak prepustila Vinki samostalno guštanje u čarima lunaparka ...
Misec još nije gotov, nisu isključena još neka iznenađenja do kraja ... i zato: Zdravi i veseli bili!
Update:
Kad smo već kod potizanja crte, u pripremi je retrospektiva ovogodišnji kalendarići ...
