Zapravo, tribalo bi ovo počet malo drugovačije ... nisan davno napisa njanci beside, a stavit koju slikicu da i ne govorin, pa spreman poduže izvješće, koje započinje sa "Danima boba" u Kaštel Kambelovcu, a završava sa TOUR DE CROATIA. Jučer san se vratija, kasno sinoć. Posli lipe kilometraže. Odakle? Vidićete, malo strpljenja, da sredin dojmove ...
Počelo je to davno, davno, još nedilju dan pri izbori. Fešta od boba. Gastronomsko-štatigajaznan manifestacija koja se uvik namisti u doba kad bob prispije na rod. Pa se, pričali su ljudi ča su bili prijašnji godin, znalo tot nać svega di se bob more i ne more meknit. Od janjetine sa bobon, po domaću, pa do sladoleda od boba.  Zvučalo je skroz dobro, a oni ča su ga provali, bili su se spremni zaklet i da je okus bija bogovski 
Uvik mi se ništo bilo namistilo, pa nisan nikako moga pohodit tu gastronomsku feštu, a svi moji poznanici bi van mogli potvrdit koliki san bobo-obožavatelj.
Krenimo redon, od nazivlja i etimologije boba (ispravite me, učeni ljudi, ako san falija) ...
... jer, budimo pošteni, sve počinje od imena, ili nazovimo stvar pravin imenon. Da ne spominjen popu pop, a bobu bob  ...
a ovo su bili moji favoriti. Kocka pure (palenta, za sjevernjake) sa pašteton od boba. Mljac i njam!
A kad se čovik lipo namuma proizvoda od boba u razno-raznin varijantan, triba to dobro i zalit ...
... za što su se pobrigali najbolji konobari iz svi sedan Kaštili. More stat, more stat. Iako, sve je, radi vrimena održavanja, bilo malo opiturano svin političkin bojama, glede bliskih lokalnih izbora, ali je sve i proteklo u najboljemu redu, za što su se pobrinuli i naši mahom nevidljivi čuvari reda, prigodno uniformirani ...
Posli toga je zavladalo malo zatišje, sve do nedilje, još uvik daleko prin izbori. Standardno blogersko okupljanje ...
... ovi put na teritoriju Kaštili, negdi u Rudine, da ne rečen u po Kozjaka, našla se vesela blogerska družina raspravljajuć o svemu i svačemu. Naravno, i o izborima, fala na pitanju ...
A kakva bi to rasprava bila suhoga grla ...
... pa i mi smo od krvi i mesa, je li. A kad je rasprava postala i malo žešća, opet smo to sve raspravili u demokratskome duhu ....
... na vašu veliku žalost, ipak samo gumenin mecima...
i to gađajući prazne botilje, ka u kaubojcima ... Rezultati su, neka se zna, ipak bili poražavajući. Mislin na preciznost 
Zaludu su se neki vadili da pištolj baca kome livo, kome desno ...
Sljedeći vikend je donija ipak laganiju spizu. Dječji rođendan, u subotu, u dječjemu kafiću-igraonici u Splitu, koji se zove ZAP, i nalazi se, zamislite, kod splitske ispostave "Fina"-e.
Tu večer Vinku nije tribalo dugo uspavljivat. Najpri rođendan, onda je odvela prijateljicu sa sobon igrat se doma, pa je jedva pustila da malu odveden doma, kasno uvečer. Bija je to Vinkin tulum na vazdan. Amen!
Sutradan, izbori, koji su, je li, prošli kako su prošli, pa nas čeka popravni, bar nas u Kaštilima, na kraj miseca.
A ja san se sprema na đitu.
Seli smo šura (šurjak, brat od žene, za sjevernjake) u moga Punta da isproban Zorku. A ko je Zorka? Ne, stari perverznjaci, Zorka nije nikakav revolucionarni proizvod porno-industrije, nego ime od milja (krstila je moja Zakonita) za navigacijski uređaj. GPS. Koji daje upute na rvackome sa lipin ženskin glason. Fala bogu da je Zorka, neću je zvat Jozo  
Obašli smo malo Kaštila po ulican za koje ni ja nisan zna, ali Zorka nas je uvik izvukla na pravi put. Bravo za Garmina!
Pravi test je počeja u ponediljak, kad san se uputija na još jedno snimanje "1 kontra 100". Ovi put auton. Još od one dežgracije sa pok. Agilon, nisan odija na vako dugi put. Tako da je ovo bija više test za mene vengo za Punta.
Zacrta san odit gori sa staron ceston, jer san konta da me auto-put ne uspava. Uz svesrdnu pomoć gđice Zorke, doša san do Knina najkraćin puten. Do Gračaca je već bilo malo zaobilaznije, jer se radi cesta, pa san tako obaša deboto cilu Bukovicu i dokopa se Obrovca pa priko Velebita. Sve OK, osin ča su mi trevile ne jedna nego DVI labudice sa tenkovima, koje ne moreš zaobić ni na normalnoj cesti, atroke uz Velebit.
Prošlo je i to, dokopa san se Like, i prvoga znaka spavanja. Čin mi se počelo zivat, sta san ispod najbližega cabla, u ladovinu, ubija oko pet minuti i nastavija dalje ka i novi. Za svaki san slučaj trgnija i jednu Nescaffe iz limenke, i dalje san iša ka zec.
Poštujuć dugogodišnju tradiciju, ferma san kod motela Borje na Plitvican i papija porciju fažola, za obid. Nastavija san dalje staron ceston, i tek san kod Karlovca priša na A-1.
A onda je Zorka pokazala svoje mogućnosti. Ajmo najpri obać rodicu u Dubravi. Pa nakon malo ćakule u hotel na Jankomir, drugi kraj grada. Bez lutanja, bez vrćenja u krug, samo slušan Zorku "skreni livo", "drži se desno" itd. i od vrat do vrat. Ka poštanska pošiljka.
Svaka čast onome ča je ovu kašeticu izumija, jerbo se ja ne bi ni usudija odit gori auton da to nisan jema. Pardon, posudija od brata. Fala brate!
Ujutro me je čekalo snimanje.
A nisan ni zna, da od zadnjega snimanje kad san bija nije snimljeno ništa novo, tako da smo u hotelu našli kolegu kojega smo onda ostavili da gre u slideću emisiju ... jer se u međuvremenu studijo koristija za "Pivanje sa zvizdan" i druge projekte HRT-a
A ča to jema veze? Pa lipo, prvi dan smo se, dokle je sve selo na svoje misto, malo načekali ... kad smo došli u hotel, davno je bilo prošlo "Laku noć, djeco" a snimili smo tri emisije.
Sutradan je već sve bilo puno bolje, jer smo za dvi ure manje snimili emisiju više. Šta ti je tehnika ... pa tako i nije bilo puno vrimena za odmaranje, poput ovoga ...
... prikraćivanje vrimena izmedju snimanja emisija uz čitanje lokalnog tiska ...
Zadnji dan je bija još najbolji, u malo opuštenijoj atmosferi ... a i takmičari su iskoristili priliku da se malo poslikaju tamo di puno nji, na njiovu veliku žalost, nije dospilo stat ...
... a neki od direktnih proizvođača su doveli užu familiju ...
... da in pokažu di tata/suprug radi ... ka i svaki pravi otac/muž. Tako je i mene moj pape vodija po fabrici cimenta, pa san obaša sve, ka mali, od mlini sirovine, priko rotacione peći do klinker hale. Čak mi je i brat jema čast pridat cviće, teti Milki, kad se otvorila nova fabrika, iljadudevetstosedandeset i neke ...
A kako san proša?  
E, to ćete morat sačekat, ali ne puno, jer se ovo ča smo snimali emitira u šesti misec. Zadnja emisija je dva sedmoga. Pa ako vas zanima, na nju obratite pažnju 
A nazad? Lipo san se odmorija, naćakula se sa ekipon koji su svi skoro odreda prekaljeni kvizomani ... A uspija san se malo zaletit i do Baroknoga Grada.
Opet, i opet, blažena Zorka. Ukucan prijateljevu adresu u Varaždinu i Zorka me dovede isprid njegove kuće. Amen!
Nakon spavanja i doručka, sutra san se lagano uputija put doma. Ali opet, ne drito
Najpri san se uvalija u jedan od prodajni centri, koji u susidstvu hotela jemanekoliko, i kad san vazeja sve ča san namirija za članove familije, odo lagano do Rijeke.
Auto puten, jer san tija boravak n suncu maksimalno skratit. Triba li napominjat da je Punto to sve junački izdrža? I do tetinoga nebodera san naravno, stiga bez problema. Samo ča nji nije bilo doma. Pa san iskoristija priliku za malo prošetat na noge do grada i nazad, dokle su se oni vratili iz Gorskoga kotara.
Ako me iko razumi, razumiće me @minimaxine kolika je to šetnjica bila. Ako ne ništa, bar san razbija tradiciju da se sa teton i barbon, koji već jemadu pristojne godine, vidin samo od pira do sprovoda, Bože oprosti.
Teta me uvik iznenadi, pozitivno, sa svojin jelovnikon, pa je tako bilo i ovi put. Spremila je pitu zeljanicu. Njam i mljac! 
Kratko san se mislija, ali san se ipak odlučija da produžin doma, da ne prispavan kod tete.
Prema uputama barbe, iša san na Senj, pa san se gori diga na auto put kod Žute Lokve.
I srića da san ga posluša, jer bi inače propustija obnovit gradivo i sjećanja na ove predivne prizore ...
... staroga grada Bakra ...
... a gužve ionako nije bilo nikakve. Jema bit da se ove godine i nećemo baš nabrojit pinez od turizma. Kupače san trevija jedino u Kraljevici, a i to su jema bit furešti, ali rijetki ...
Nakon Žute Lokve i ulaska na auto put, doša san uredno doma, ili "na odredište" kako mi je Zorka priopćila sa svojin glason. Nakon petodnevnoga izbivanja i priđeni iljadu i dvista kilometri. A je li bilo zaludu? Pa već san van reka, vidićete dva sedmoga. Oliti drugi srpnja, da ne bude zabune. A ko zna, valjda ću do onda i napisat koju besidu ...
Zdravi mi i veseli bili!  
|
