< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Je, mea culpa, moran priznat da se nisan baš našeta po Barbarincu ... a uvatija san priko četiri banke i jema bit da mi nije suđeno i gotovo. A kako, pitaćete se vi? A lipo ... Spremija san se lipo sa Vinkon poć na Barbarinac, jer Zakonita, fala na pitanju, OPET radi ka i svaku subotu. I lipa je prigoda bila, naši i Vranjičani organizirali feštu ... sve pet ... ali je odma na početku lipo krenilo. Jema brod svaki uru vrimena sa mula, zadnji u deset uri. Uvečer ... a ča ćemo odit po suncu, ajmo u sedan uri pozapodne. Je, ali to je bilo puno lakše reć vengo napravit. Dokle san uvatija Vinku okolo zgrade di se igrala sa dičicon, pobiga nan oni brod u sedan. Ajde, ništa zla ... zato smo na oni u osan došli kvarat od ure ranije ... a jeman ča i vidit ... sprema se i gre ća. Nakon par lipi besid i tu i tamo koje beštimje, vratija se po nas ... Ajde, krenili smo, a bidna je Vinka morala slušat cilin puten poznatoga intelektualca koji jon je cilo vrime pokušava nešto objasnit, a da mu je bilo dat potegnit crtu, ne bi bilo nijedne okuke ... ... bar smo se mogli nagledat lipote okolo ... reka bi čovik da moreš pit more, kakvo je na slici ... ... a najpametniji su, jema bit, bili galebi, koji su čekali da se gužva raščisti, pa da onda oni učinedu feštu ... ... i tako smo došli do Barbarinca, teškon mukon, i nismo još deset minuti mogli izać vanka, jerbo je jedan od mužikanti ronija mobitel ča mu je ispa u more. Đavla Nokija ... i još mi se kune da mu je već dva puta upadala unutra i da još radi ... doduše stara 3310, ali eto, daje se na znanje, ako laže on, lažen i ja ... Napokon smo uspili stupit na čvrsto tle, i odma slikali zanimljivu kombinaciju solinsko-splitsko-sućurački galebi i njiovoga podmlatka, koji su ličili dušu pismon posli napornoga dana ... sa Emezetton na horizontu ... A onda je pukla vijest da je brod sa kojin smo došli zadnji i da moramo sa njin nazad. A bilo je tek osan i po. Zaludu uvjeravanja, dičji plač i beštimje ... nije nan priostalo ništa drugo vengo otplovit u zalazak sunca ... ... ili plivat do doma. Vinka je, kroz suze, izjavila da neće više nikad na Barbarinac, ali san je utješija da ćemo mi poć kad budemo jemali svoj brod, na ča je, teška srca i koje suze, ipak pristala. Samo ča jon nisan reka kad će to bit ... I za kraj, ne znan čija je ovo karikatura, dobija san je na emajl, ali STVARNO govori više od iljadu besid Zdravi i veseli bili |