... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Dobro van jutro, a posebno van koji jemate sriću ovo pročitat malo kašnje, a ne sad kad pišen. Ne, hvala na pitanju, nisan se provridnija pa da sad gren na prvu misu zanamisto na drugu. Danas je 5. Kup sv. Florijana, u devet uri, a triba sve još jedan put provjerit i vidit da se nije ča zaboravilo. Ali o temu u slidećemu postu.
Ka ča san već reka. malo san se pozabavija slikan i evo ča je lipega ispalo.
Dunkve, u petak smo Vinki proslavili četvrti rojendan. Koji je ustvari bija u ponediljak, 21. 4. ali smo, glede mede, proslavu morali odgodit za petak. A zašto?
Pa zato ča nan je ovo bila premjera rođendana u dijasporu, to ka vanka od kuće. Nakon dugoga vijećanja i dogovaranja, Zakonita i ja smo još posli lanjskoga derneka odlučili da ćemo ovogodišnji učinit vanka kuće, i odabir je pa na kafić «ZAP» koji se nalazi, gle čuda, kod FINA-e, oliti bivšega ZAP-a u Splitu. Lani smo Vinka i ja bili Mirti na rođendan tamo, i šefici se svidilo. Tako da smo lakše donili odluku o mjestu radnje.
Najpri je tribalo organizirat veliki transport ...
... jerbo je petak još uvik radni dan, a nimaju svi sriću radit di ja radin i jemat šefove kakve ja jeman, pa u zadanu uru, 16.30 nisu mogli dovest dječicu na zadano misto.
Ništa nerješivo, moglo je u Punto stat još dječice, samo da je tribalo.
Za divno čudo, došli smo na vrime, skoro i prvi, ali zato su nekolicina drugih, nećemo i imenovat, onako otmjeno okasnili, ča Vinki baš i nije bilo po volji ...
... ali ruku na srce, nije prošlo puno vrimena i ekipa je, osin, nažalost opravdano odsutne Mirte, bila kompletna ..., and show is about to begin ...
... tribalo se najprin malo uredit. U modi su bile tetovaže cvitići i Barbie-krune ...
a onda je tribalo malo i zamezit ... ko bi moga skakat na gladno ...
... najprin sa pizzon, koju su morali pojist da ih teta pusti vanka na vrtuljke i ljuljačke ...
... sve dokle na red nije došla torta. Prava torta sa Snjeguljicon i sedan patuljaka ...
i četiri svićice koje je tribalo ugasit ...
i još se malo iskakat i izoštrit sportske reflekse, naslijeđene od roditelja ...
... a dobro dođe i zapivat koju ...
... dok si mame i tate su za to vrime strpljivo čekale da im se potomstvo iskače i malo zabavi na zajedničkome druženju. Neki su vrime prikraćivali sa ćakulon...
... a neki i sa kušanjen Snjeguljičine torte ...
... i sve je tako brzo završilo. Nakon nepune dvi ure. I ponovo veliki transport, u suprotnome smjeru.
Ali smo ovi put jemali i sudačku nadoknadu.
«Tata, možemo li se ja i prije poć malo igrat u mene ...» i ča san sad triba reć, da ne more ... Naravno da se odradila još jedna tura igranja, pokazivanja tipa «vidi kakvu bebu iman» i ritualnoga cipanja paketa i otvaranja poklona ...
... koju smo uspješno apsolvirali i utakmicu priveli kraju nakon produžetaka, na višestruko zadovoljstvo.
E, zaboravija san samo spomenit jedan modni detalj. Zakonita je ovu sedmicu radila ujutro. Niko sritniji od mene, jer ćemo normalno odradit rođendan, međutizin, u četvrtak jon je, na moje veliko oduševljenje, reklo da u petak radi pozapodne.
Fala lipa svima ča su došli, i fala u Vinkino ime na darovima.
Zdravi i veseli bili ...
pa da sad gren na prvu misu zanamisto na drugu. Danas je 5. Kup sv. Florijana, u devet uri, a triba sve još jedan put provjerit i vidit da se nije ča zaboravilo. Ali o temu u slidećemu postu.
pa u zadanu uru, 16.30 nisu mogli dovest dječicu na zadano misto.
