... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.
Baš mi se nije dalo ove dane ništa pisat, jerbo san se naposta u ove dane od maškar, a ionako su mi već neki prijatelji prigovorili da san posta skriboman.
Reka san da ću odradit i maskenbal. Najprin je tribalo Vinkici objasnit da ona, ka rekonvalescent, ne more poć, iako je već bila izabrala masku ...
... ovi smješak je bija samo na početku. Kasnije je bilo i plača kad smo je ostavili doma ...
... i nima i puno, ali ću od par dobri slik izdvojit samo par ekstrema: najmlađega sudionika maskenbala, koji po roditeljskin izjavan jema nepunu godinu i po ...
... a ka dodatak temu i jednu iz rubrike kad starci prolupaju ... iako mi za ovo starci slijedi barenko metla po kostima ili nešto čudno u kafu kad doznaju, zato je moja srića da dotične dobrostojeće gospođe ne čitaju moj blog. Jedino me more ukopat ako me neko od blogera, ili napose blogerica, špija dotičnim damama ...
... skužajte na lošijin slikan, nisan van ja "Foto Diogen" ...
... neću nikoga spominjat, samo ću je pogledat ...
... polublogerska muzička postava, prije početka svirke ...
E, da, skoro san zaboravija, jeman ekskluzivnu sliku sa našon Admiralicon, koja je i u Splitu osvojila nagradu za masku ...
... i tako je, posli sve barufe, nastupilo doba korizme i odricanja. Sinoć smo održali sastanak krnjevalskoga odbora, kako se ono reče, REZIME, i da ne ispadne «falite me usta moja» deboto svi sritni i zadovoljni. Baš da smo jednoumni, i nismo, ali ono ča smo jemali jedan drugoga poslat u materinu i spominjat bližu i dalju rodbinu, to smo učinili ponaosob, pa nismo valjda Vlatka i Đikan da se karamo (svađamo, za sjevernjake) priko medija, ma kakvi bili, je li ...
... kontra ovi ne pomaže ni kloniranje ...
Sad su na redu malo blaže teme ... da ne buden sad zločest pa reč državni terorizam uništavanja književnoga jezika. Još nazad deboto dvista godin, u doba hrvatskoga narodnoga preporoda (neka mi oprosti moj profešur povisti Guste ako san ča krivo napisa) naša se pametan čovik pa je pomalo uvedena štokavska inačica jezika ka hrvatski književni jezik. Tako da Višaninu ne triba prevoditelj kad dođe u Zagreb prodavat ribu, dovoljno mu je završit osnovnu školu i znat rvacki jezik da bi se po ciloj državi sporazumija.
Da se razumimo, ne mrzin nikoga, ali, dozvolit ćete mi, volin najpri svoj dijalekt sa kojin san naučija govorit pa onda književni jezik, pa onda sve jazike ovega svita. I naravno da to pravo, koje dajen sebi, ne odričem nikome drugome. Niti pokušavam svoje NA SILU naturit nekome drugome. Nadan se da san u globalu objasnija svoje stavove.
Danas, silon prilika, i napretkon tehnike, dica gledaju gomilu crtanih filmova, koji su sve više sinhronizirani, jer je to ka ono manje zlo nego tlaka tipa «tata ajde čitaj mi slova» ... iako mi ponekad dođe da Vinki čitan slova, radije nego pustit HR prijevod koji pari ka šesta bevanda «Gruntovčana» ... ili ako je i koliko-toliko književan prijevod, onda u profiliranju likova, još od Stuarta Malog, prvog sinhroniziranog filma za djecu novije generacije, imamo prepoznatljivu šablonu: recimo u «Stuartu» ... od dvije mačke, koje su likovi u filmu, Zvonkec je, naravno, gospodska mačka, kaki u pijesak, i naravno, Zagrepčanin, da ne rečen Purger, a štraca (stara krpa, za sjevernjake) od mačke, Ante iz Kante je, pogađate, Dalmatinac, naravno, neodređenoga geografskoga podrijetla jer prevoditelji misle da je dovoljno u izričaju malo oteeeeezat di koji samoglasnik da lik zvuči ka Tovar, kako nas počesto časte oni sjevernije od Velebita ...
Mislite da pretjerujem? Poslušajte, naravno sinhroniziranog, Šreka 2 i 3, «Zebru trkačicu» i skoro svaki noviji sinhronizirani naslov.
Ili samo pogledajte ovaj mali isječak dolje ...
... jer ako prijevod imalo triba bit ravan originalu, onda je «Picek» ili po naški «Pivac» triba bit sa Jaruna ili neke slične blatne lokve u unutrašnjosti ...
Ali neka, ne isplati se živcirat okolo tega ... pri će Oni svome Milanu ili Maminju, whatever, nać daleke pretke iz Hrvatskog Zagorja nego ča se nešto promini po tome pitanju ...
a nama ne ostaje ništa drugo vengo dicu zarana počet učit engleski.
Davno je to bilo kad san se smija Jošku Čelanu, pri dvadesetak godin, dokle je bija filmski kritičar u «Slobodnoj Dalmaciji», kad je za film «Oficir i Gentleman» napisa da je to samo još jedan vid američkoga kulturnoga imperijalizma ... o kako je bija u pravu.
Oprosti, Joško Čelane, ma gdje bio ...
... sad, kad vidin da ima i gorih stvari od tega ča si ti bija napisa. Amen!
Update: Velika ljubav Kaštelanskih maškara ...
Mislija san meknit maškare ad acta za ovu godinu, ali jema bit da mi nije suđeno
Evo, njanci pri kvarat od ure, napa me je ne znan bi li reka drug oli gospodin Grozdanić da san mu minira web stranicu.
Nisan zna bi li plaka oli bi se smija. Da pojasnin, dotični je član udruge "Poklade" iz Donji Seli, a oni opet sebe nazivadu Kaštelanska krnjevalska udruga. Jesu more bit najstariji, ali isukrsta mi, nisu jedini, jema nas tri udruge. A nisan sigur jesu li i "Kaštelanski" jerbo in je vrhunac krnjevalske sezone Riječki krnjeval, a ne pokladni utorak u Kaštila.
Najpri, ja minat stranicu NE ZNAN.
I kad bi zna, jeman pametnijega posla nego minavat nji ... neš'ti Pentagona ...
I naposljetku, web stranica KKU Poklade RADI, pa uopće ne razumin zašto me je dotični napa. Tužit ću ga našoj udruzi pa ćemo i to vazest u obzir kod osude Krnji za dogodine ...
A do tad, eto van link, na livu stranu ekrana pa malo doli, na Maškadur, Donjokaštelansko glasilo od maškar, pa ga morete i pogledat, ako baš oćete.
Zdravi i veseli bili!!!
...
